Hrabra Milica danas je uspešna žena. Otkriva kako je uspjela izdići se iz cijele situacije i postati najbolja verzija sebe.
- Ja sam rođena 1994. godine na Kosmetu - Gnjilane i jedino što znam jest da sam ostavljena po zimi, u kutiji kraj kontejnera. Moja majka me je tamo ostavila i otišla, a potom me je našao neki slučajni prolaznik koji je pozvao policiju. Znam da je bilo jako hladno, ja sam bila u kutiji, bila je subota u Ulici cara Lazara, a ja ostavljena da umrem - započinje svoju priču mlada Milica, danas sretna žena i još sretnija majka.
Tugu su joj nadomjestili roditelji koji su je usvojili i život joj učinili ljepšim. Ipak, ono što je kasnije došlo ostavilo ju je bez teksta.
- Ja sam živjela kao i svako dijete, sretna i bezbrižna sam bila, obitelji koja me je usvojila mi je pružila sve, ali jedan dan mi je promijenio život iz korijena. Naime, tijekom rata igrala sam se vani s djecom i oni su mi rekli kako sam ja usvojena i da nemam ni oca, ni majku. Tada su počeli da ratovati sa mnom jer nemam nikoga - prisjeća se Milica dana koji je joj preokrenuo život iz korijena.
Kada je malo porasla, Milica se bacila u potragu za biološkim roditeljima, željela je saznati tko su ljudi koji su je nemilosrdno ostavili da umre.
- Ja sam tragala za njima, ali nije bilo nikakvih dokaza. Rečeno mi je da nema nikakvih papira jer je Kosmet u pitanju i da su svi ti papiri nestali. Jednom sam slučajno naletjela na neku grupu za druženje ljudi iz Gnjilana i tada sam njih pitala sjećaju li se tog slučaja. Ubrzo sam dobila više odgovora i svi su se sjećali djevojčice koja je ostavljena na zimi. Saznala sam ime majke, a onda sam je i kontaktirala - ističe Milica i dodaje:
- Ne pokazuje kajanje, ona ima novu obitelj i izgleda kao žena koja to nikada ne bi uradila. Sve joj mogu oprostiti, razumjela bih da me je dala na usvajanje ili ostavila u bolnici, ali ovako ne mogu.
Milica sada, iz kuta majke, nikako ne može shvatiti da je netko u stanju učiniti takvo nešto.
- Tragala sam za ocem, također, a majka mi je rekla da je to čovjek koji više nije među nama. Ipak, pojedini ljudi pričaju kako je moja biološka majka bila s nekim utjecajnim čovjekom s Kosmeta - priča Milica za Telegraf.
Kako navodi, danas je sretna žena, ima svoju obitelj koju beskrajno voli.
- Danas imam svoju obitelj, a ono što je karakteristično jest da sam prvu obitelj dobila 18. svibnja 1994. kada su me usvojili, a drugu obitelj kada sam se udala, što je bilo 18. siječnja 2020. Ipak, najsretniji dan u mom životu je 18. rujna 2021. godine kada sam dobila sina Iliju. Ja sam jedina koja je imala tri prezimena, zavedena sam kao Zorana Lazarević, Milica Nikolić i danas sam Milica Mršilja. Ali sada, nakon svega, mogu reći da sam sretna žena i majka i sve se dogodilo kako je trebalo - priča za Telegraf Ilijina mama.
Njenu obitelj ispunjavaju radost, smijeh, veselje i dječji osmijeh.
- Oni mene podržavaju u svemu, ja sam inače glumica, igrala sam u preko 150 predstava, napisala sam i autobiografsku knjigu, pored toga i dva romana, a sada radim na televiziji u Leskovcu. Svekrva mi je sjajna, bavimo se proizvodnjom tijesta i kolača, a nikada nisam sebe mogla tako zamisliti. Uskoro planiram još jedan roman i nekoliko predstava, vraćam se s trudničkog bolovanja na put umjetnosti koji me ispunjava i koji volim - dodaje.
Ističe i da usprkos tomu što majka nije željela vidjeti, morala je jer je ona stalno na televiziji zbog posla.
Čak joj je posvetila i jedan video.
- Majka te baci pored kontejnera na ulici 1994. god, a 20 godina kasnije te gleda na svim televizijama - napisala je Milica.
Dnevnik.ba