Nakon 12 godina traganja, Muharem Mekić tek nedavno je pronašao tijelo nevjenčane supruge svog također ubijenog brata Mithata, Bolivijke Lucie Cortez Salas, koja je kao i njegov brat žrtva zločinačke organizacije Zijada Turkovića. Našao ga je u zajedničkoj kosturnici sarajevskog groblja Vlakovo gdje počivaju oni koji nemaju nikoga i koje nitko ne traži, piše Inforadar.ba.
Ali to nije bio slučaj s Luciom, tvrdi Mekić, jer ju je, kaže, tražio duže od desetljeća uz službena obraćanja i dopise njegove odvjetnice Tužiteljstvu BiH.
Smatra da je zbog opstrukcije i nerada nadležnih nevjenčana supruga njegovog brata pokopana gotovo anonimno, onako kako ne dolikuje ljudima, bez ispraćaja i bez znanja njene bolivijske obitelji.
Ogorčen nemarom nadležnih institucija, kako kaže prvenstveno državne tužiteljice Dijane Kajmaković, protiv nje je sarajevskom Županijskom tužiteljstvu ovih dana podnio kaznenu prijavu za zloporabu položaja i ovlasti. Smatra je odgovornom, između ostalog, zato što ga duže od desetljeće nije obavijestila gdje se nalazi Lucijino tijelo, iako je znala da Muharem traga za njim.
Podsjećamo, Kajmaković je zastupala optužnicu protiv Zijada Turkovića i ostalih optuženih za udruživanje u zločinačku organizaciju koja je činila najmonstruoznija kaznena djela. Ovoj grupi, između ostalog, dokazano je brutalno ubojstvo Muharemovog brata Mithata Mekića i njegove trudne supruge Lucie Cortez Salas.
U travnju 2015. potvrđena je do tada najveća presuda za organizirani kriminal u BiH. Drugostupanjskom presudom Sud BiH je na 40 godina zatvora osudio vođu zločinačke organizacije Zijada Turkovića, a na 35 godina osuđen je glavni egzekutor Milenko Lakić.
Osuđeni su zbog ubojstava, pokušaja ubojstava, trgovine drogom, te pljačke 1,3 milijuna eura iz Cargo centra na sarajevskom aerodromu. Sud je potvrdio i prvostupanjske presude kojima su iz Turkovićeve grupe osuđeni i Saša Stjepanović na 12, Fadil Aljović na pet i Muamer Zahitović na tri godine zatvora.
Sve u vezi s ovim slučajem podsjeća na horor filmove, no za Muharema Mekića je to surovo realna priča koja nije dobila epilog ni nakon 12 godina.
“Zločinačka organizacija Zijada Turkovića ubila mi je brata Mithata i njegovu nevjenčanu suprugu koja je bila u visokoj fazi trudnoći. Ubojstvo se dogodilo 1. ožujka 2010., a tijela su pronađena 21. rujna jer su bila pokopana u šumi na planini”, priča Mekić.
Kaže da je za tijelima tragala Federalna uprava policije na čelu s tadašnjim šefom za krvne delikte Nerminom Šehovićem i tužiteljem Ćazimom Hasanspahićem, te da su oni svoj posao odradili izuzetno profesionalno.
Obavljena je obdukcija Mithata Mekića kojom je potvrđen njegov identitet i on je sahranjen u prosincu 2010. na sarajevskom groblju Grlića brdo.
Međutim, Lucia Cortez Salas nije mogla biti odmah ukopana jer je bila državljanka Bolivije i na potvrdu njenog identiteta se čekalo.
To je na sebe preuzeo brat njenog nevjenčanog muža Muharem Mekić. Kako u BiH nema bolivijskog veleposlanstva, Mekić je s Lucijinom majkom i bratom organizirao da se DNK uzorci pošalju u Italiju da bi se napravila analiza za nju i nerođenu bebu.
“Uzorci su stigli i potvrđeno je da se radi o mojoj snahi koja je bila u visokom mjesecu trudnoće”, sjeća se Muharem Mekić.
Nakon što je stigla DNK analiza predmet je preuzela tužiteljica Dijana Kajmaković. Od tada, kaže Mekić, nastaje katastrofa u cijelom ovom slučaju.
“Postavio sam pitanje što ćemo za ukop Lucije i bebe, ona je išla malo nacionalno – pitala me ‘želite li je ukopati na muslimanski način?’. Ja sam odgovorio na to – znamo svi kako se tko kopa – i da je to pitanje jako provokativno i ponižavajuće. Sve što sam predao, puno dokaznih materijala, ne vraća mi se natrag. Rekao sam svojoj odvjetnici da ću samo preko nje na sudu pričati s Dijanom Kajmaković“, kaže Mekić.
Tvrdi da je imao i punomoć Lucijine majke da traga za tijelom i da je ukopa.
„Punomoć sam imao za sve jer oni nisu smjeli doći u BiH, pa kći im je tu brutalno ubijena“, priča Mekić, koji je i danas u kontaktu s tom bolivijskom obitelji.
Između 2010. i 2022., dakle punih 12 godina, dolazio je često u Bosnu i Hercegovinu, tragajući za Lucijinim tijelom, a svojoj odvjetnici Indiri Karahodžić dao je punomoć da ga zastupa.
„Dijana Kajmaković je imala punomoć moje odvjetnice, imali su moju adresu i nisu me obavijestili da dođem i da pokopam Luciju i bebu, što sam se stalno nudio da uradim o svom trošku. Nije me željela obavijestiti ni o čemu, poslali su mi jedino pravomoćnu i drugostupanjsku presudu, a mojoj odvjetnici kojoj sam dao punomoć nisu čak ni presudu poslali.“
Da je Kajmaković bila upoznata s punomoći potvrđuje i Mekićeva odvjetnica Indira Karahodžić, koja ističe da joj se više puta osobno obraćala. Punomoć joj je, tvrdi, na ruke dostavila još u ožujku 2011. godine.
„Mislim da je ovakvim ponašanjem tužiteljice oštećena strana dovedena u neravnopravan položaj s počiniteljem kaznenih djela, pogotovo što se radilo o ubojstvu brata i snahe oštećenog Muharema Mekića. Nepozivanjem punomoćnika oštećenih i neupoznavanjem Suda u momentu podizanja optužnice da oštećeni ima punomoćnika, prekršena su pravila ZKP BiH. A sve to je rezultiralo time da punomoćniku oštećenih Sud nije dostavio ni prvostupanjsku ni drugostupanjsku presudu – zbog čega su oštećeni uskraćeni za pravo na žalbu“, kaže Indira Karahodžić, koja ponašanje tužiteljice Kajmaković ocjenjuje nedopustivim.
Ostatak teksta Inforadara možete pročitati OVDJE.
Dnevnik.ba