Zahvaljujući magnetskoj rezonanci, mozak nepogrešivo odaje laž - tijekom skeniranja zasvijetle područja koja ne rade dok govorimo istinu, pokazalo je istraživanje. No kako laganje iscrpljuje i um i tijelo, lašca se može prepoznati i bez modernih uređaja.

Otkrivanje na temelju sadržaja priče teži je ali siguran način detekcije neistine. Toliko je pouzdan da ga je oduvijek rabio i FBI. Ljudi koji govore istinu daju kratke, izravne i jasne odgovore, a čovjek koji laže primjenjuje “strategiju opširnosti” - navodi bezbroj nepotrebnih detalja, preuveličava i preskače bitne informacije. Lažac dakle govori puno, a ne kaže ništa.

U FBI-evu slučaju silovanja osumnjičeni je izgovorio više od 300 riječi prije nego što je rekao: “Poričem da sam to učinio!”. Istraga je pokazala da je lagao. No strategija opširnosti odnosi se samo na lašca koji je imao vremena isplanirati svoju laž. Ako sugovornik postane sumnjičav, lažac brzo mijenja strategiju i u strahu da bi mogao biti raskrinkan, pribjegava isprobanom pravilu: “Što manje detalja navedem, to su manji izgledi da me uhvate u laži”.

Ako se vaš sugovornik ugodno zavalio, opušten je te naginje glavu na jednu i drugu stranu - on na pitanja odgovara iskreno. Lažljivcu su pitanja prijetnje te se drži uspravno i jako ukočeno. Također, i lice čovjeka koji laže je ukočeno i ozbiljno. Jedan od znakova laganja je boja glasa koja nije u skladu s izrazom lica, pa kamenim stavom nastoji prikriti laganje.

Nevješti lašci govore povišenim tonom, glas im zvuči “piskavo” jer ne uspijevaju prikriti uzbuđenje. Prave kraće pauze, ponavljaju ili “gutaju” riječi. Iskusni lašci, koji planiraju svaku svoju laž, nastoje kontrolirati boju svoga glasa ne znajući da je upravo to ono što ih odaje jer glas im postaje dublji nego inače i dobiva “metalni” prizvuk. 

Lašce odaju i zamjenice koje upotrebljavaju. Onaj tko govori istinu često rabi zamjenicu “JA”, a osoba koja laže većinom govori u trećem licu jednine - ON, ONA. FBI-evi inspektori koji istražuju slučajeve silovanja naročito su osjetljivi na uporabu zamjenice “MI” jer prava žrtva silovanja za sebe i napadača nikad neće reći “MI” nego “JA” i “ON”.

10 nepogrešivih znakova laži

Pojačano znojenje, mlataranje rukama, nervoza, uzimanje raznih predmeta.
Dodirivanje usana i predjela oko usana, tj. mjesta odakle laž “izlazi”.
Skretanje pogleda u stranu pri izgovaranju neistine.
Tamne naočale koje se ne skidaju tijekom razgovora.
Česta upotreba neodređenih termina.
Česta upotreba riječi “svi” ili “netko”, upotreba zamjenice “mi” umjesto “ja”, bezlične konstrukcije tipa “priča se” i slično
Mnoštvo nepotrebnih detalja i informacija koje nemaju veze s temom
Dugi i neizravni ili kratki, ali isključivi odgovori
Češće pauze i duže rečenice
Povišen ton