Želeći saznati što se skriva u pozadini pritužbe, kontaktirali smo ravnatelja Pavlovića ali i Miru Jogunicu iz neumske ispostave Federalnog zavoda MIO/PIO.
U kratkom razgovoru Jogunica nam tako objašnjava kako je Ravnatelj neumskog Doma Zdravlja zaista ispunio oba uvjeta, kako onaj za umirovljenje tako i za ponovni izbor na mjesto ravnatelja, no nakon reizbora na funkciju odlučio jezamrznuti mirovinu na koju je po tada važećem Zakonu imao pravo.
Po starom Zakonu o mirovinskom osiguranju, pojašnjava Jogunica, točnije po članku 114., zaposlenik je kada napuni 65 godina života i preko 20 godina radnog staža, ili 40 godina radnog staža bez obzira na godine života, mogao istovremeno primati mirovinu i biti u radnom odnosu, no novi Zakon o MIO takvo što ne predviđa. Pavlović se stoga, očito nije ogriješio o slovo Zakona jer mirovinu nije primao ni u razdoblju trajanja starog Zakona iako je na to imao pravo.
Jogunicanadodaje kako je po njemu tu sporan jedino način imenovanja Ravnatelja Doma Zdravlja jer navodno nije bio raspisan Natječaj za ovu funkciju već je jednoglasnom odlukom Upravno vijeće samo produžilo mandat starom ravnatelju.
I sam Pavlović, poznat inače i kao pjesnik, govori kako ni iz moralnih ni etičkih razloga nije mogao prihvatiti korištenje obaju naknada iako mu je takvo što prije usvajanja novog zakona predlagano u Federalnom Zavodu za MIO/PIO u Mostaru.
„Ni tada, a ni sada ne bih prihvatio takvu mogućnost“, rezolutan je Pavlović koji ističe nezadovoljstvo ovakvim prozivkama s obzirom da se svatko koga zanima može uputiti u zakonitost procedure njegova reimenovanja i (ne)umirovljenja.
Navodi i kako se u skladu sa zakonskom mogućnošću po isteku prvog mandata prijavio i za drugi mandat, te da se na Natječaj, kojega on ipak spominje, nitko drugi nije prijavio nakon čega je Upravno vijeće jednoglasno potvrdilo njegov reizbor.
„Nemam nikakva druga primanja izuzev Ustanove u kojoj radim, nikakav menadžerski ili direktorski Ugovor izuzev plaće za mjesto ravnatelja“ – za Dnevnik pojašnjava Pavlović te napominje kako uz Ravnatelja u Domu zdravlja zbog nedostatka stručnih kadrova obnaša i dužnost voditelja biokemijskog laboratorija u kojem djeluje uz dva laboratorijska tehničara.
Iako mnogi u Neumu spore Pavlovićevu dugovječnost na čelu temeljne zdravstvene institucije u ovom gradu, neosporne su njegove kvalifikacije koje očito revoltiran pritužbama i sam ističe. Pero Pavlović je naime u Zagrebu u najkraćem roku završio Farmaceutsko-biokemijski fakultet, nakon čega odrađuje i poslijediplomski studij prvog i drugog stupnja te magisterij s polja medicinske biokemije. Zahvaljujući takvim referencama nuđene su mu navodi različite funkcije i radna mjesta u znanstvenim i obrazovnim ustanovama diljem bivše države no, ipak se odlučio vratiti u Neum. Kako kaže, samo zbog ljubavi prema svom zavičaju.
Domoljublje , legitimnost obnašanja funkcije, a pogotovo znanstvene reference Pavloviću zaista nitko ne može osporiti, no zahtjevan posao upravljanja Domom Zdravlja sasvim je drugi par rukava. Na tom se polju u zadnje vrijeme čuje sve više pritužbi pa se i na ovom slučaju opet postavlja isto pitanje, može li zapravo jedan stručan medicinsko-znanstveni kadar istovremeno biti i dobar menadžer što je neophodno za upravljanje ustanovom ovakvog karaktera?
Možda bi takav upit ipak bilo najbolje adresirati na Općinsko vijeće Neum koje bi umjesto besmislenih prepucavanja na sjednicama i odborima stožerne stranke konačno moglo početi raspravljati o vitalnim stvarima kao što je npr. stipendiranje studenata medicine sa područja općine Neum. Na taj bi način kvalitativno dobio i Dom Zdravlja, a i brojne neumske obitelji, pa bi umjesto gledanja preko granice možda netko odlučio i ostati tu.
Dnevnik.ba