The Wall Street Journal članak nije objavi slučajno nekoliko dana prije putovanja Donalda Trumpa na Bliski istok. Vjeruje se da će predsjednik Sjedinjenih Američkih Država predložiti “svoje rješenje” za izraelski i palestinski sukob, čime bi se, po mišljenju američkih novinara, “riješio endemski problem koji razara regiju”.
Blizak odnos Trumpa s izraelskim premijerom Netanyahuom i susret s Mahmudom Abassom u Washingtonu su prema mnogima elementi koji su uvjerili američkog predsjednika da na preuzimanje obveza kojima će učinkovito riješiti ovo pitanje, piše Logično.com.
The Wall Street Journal piše kako zaljevske monarhije u ovom procesu normalizacije regije mogu imati ključnu ulogu.
Čini se da zbog toga, po prvi put, žele pokazati da su sposobne surađivati s Izraelom. Prema drugim američkim medijima, sektori u kojima će uspostaviti odnosi su u prvom redu civilno zrakoplovstvo, telekomunikacije i trgovina. Što se tiče putničkog zrakoplovstva, Izrael je izrazio namjeru da konačno otvorili civilne letove u područja koja su mu ranije bila zabranjena. Nakon toga bi se ukinulo niz sankcija koje zabranjuju trgovinu pojedinih proizvoda između zaljevskih petromonarhija i židovske države, a na kraju bi se uspostavio kompleksan sustava integracije u području telekomunikacija u kojeg će novac uložiti sve države i međusobno se povezati.
Američki list priznaje da se na zbližavanje zaljevskih petromonarhija i Izraela pod pokroviteljstvom predsjednika Trumpa vidi kao najjednostavniji oblik djelovanja u suzdržavanju njihovog “zajedničkog neprijatelja” Irana, što je možda i ključni dio Trumpove strategije, odmah nakon poslova vrijednih stotine milijardi dolara dogovorenih s Rijadom.
No, poznato je da diplomatski odnosi između Tel Aviva i zaljevskih monarhija uzlaznom putanjom idu već nekoliko godina, iako se to pokušava držati u tajnosti.
Naime, tijelom summita Arapske lige, koji se ove godine održao u Jordanu, postignut je jednoglasan dogovor između arapskih zemalja da će one priznati državi Izrael, ako Izrael zauzvrat prizna Palestinu, naravno u granicama iz 1967. godine, kada je nakon počinjenog genocida i etničkog čišćenja od povijesne Palestine ostalo samo 22% teritorija. U to bi se slučaju Izrael morao odreći nešto manje od polovice teritorija, kojeg je okupirao od 1967. do danas i Palestincima je praktično ostalo 12% Palestine iz 1948. godine, kada je utemeljena židovska država.
Trump je govorio i o “borbi protiv terorizma”, ali je kao “glavnog krivca” za porast terorističkih aktivnosti i nastanak islamističkih terorističkih organizacija prepoznao u Iranu, što je tvrdnja koja nema veze sa zdravom pameću.
Za Trumpa je jedan od scenarija za borbu protiv terorizma uspostava pozitivnih odnosa između Arapa i Izraelaca, posebice u pitanjima sigurnosti u Siriji i Jemenu, što je također besmislica koja također nije vrijedna komentara.
Međutim, da bi ovaj “situacijski savez” između Izraela i zaljevskih monarhija mogao postati stvarnosti potvrđuju pitanja koja se tiču energetike i infrastrukture, sektori u kojima je primjetno sve veće prijateljstvo između Izraela i nekih arapskih zemalja.
U travnju je izraelski ministar vanjskih poslova izraelskih, Yuval Steinitz, rekao da je na Bliskom istoku u tijeku “obrnuta revolucija” u odnosima između Izraela, UAE, Katara i Saudijske Arabije.
Ministar je ovu izjavu dao tijekom svečanog otvaranja izraelske diplomatske misije u Abu Dabiju, koja će služiti kao baza za uspostavljanje veza i sklapanje sporazuma o tehnologijama u proizvodnji električne i novih izvora energije.
Yisrael Katz, izraelski ministar transporta, najavio je inicijativu izgradnje željezničkog prometnog koridora “Željeznica regionalnog mira”, projekt koji bi trebao povezati Izrael, Jordan, Saudijsku Arabiju i Perzijski zaljev. Projekt je također važan i za američku upravu. Savjetnici Trumpa su više puta pozvali američkog predsjednika da potakne ovaj projekta, kao znak dubokog zbližavanja i sinergije između “dva svijeta” – Izraela i zemalja Arapskog poluotoka. Za međusobnu trgovinu je ovaj projekt posebno važan, jer bi kopnenim putem povezivao Perzijski zaljev sa Sredozemnim morem, što bi znatno skratilo trenutnu pomorsku zaobilaznu pomorsku rutu.
O svemu ovome političari daju razne poruke, iako znaju da bi svi akteri u ovom zbližavanju “bili na dobitku”. SAD bi sebi pripisale zasluge za rješenje palestinskog pitanja i za “Sporazum o Palestini” na kojeg su pristale arapske državne, koje su ionako de facto saveznice Izraela.
Zaljevske monarhije bi se prikazale “kako se otvaraju prema” i da su sposobne privući velike investicijske banke i sredstava, ali prije svega bi se pokazale kao ključni čimbenici cijele regije Bliskog istoka.
Za Izrael bi ovaj sporazum značio da je pronašao saveznike za rješavanje temeljnih problema u “palestinskom pitanju”, iako bi ključni dio sporazuma bio da je Izrael uspio sklopiti savez s najvećim neprijateljima svog najvećeg protivnika, drugim riječima Teherana i njegovih saveznika.
Trump je u ovom trenutku uspio potpisati ugovore s Rijadom vrijedne stotinu milijardi dolara samo za oružje. Potom se sastaje s ostalim arapskim liderima i kasnije odlazi za Izrael, gdje će Netanyahua pokušati uvjeriti da bez susprezanja i otvoreno uđe u situacijski savez s arapskim petromonarhijama. Naime, Donald Trump je itekako svjestan da na ovaj način i “tajnom” suradnjom ni Izrael ni Saudijska Arabija ne mogu naškoditi Islamskoj Republici. Hoće li uspjeti u svom naumu, vidjet ćemo. Ako i ne uspije, vratit će se u Washington s vrijednim ugovorima za američki vojno-industrijski kompleks, što je ipak nešto.
Dnevnik.ba