Ovogodišnja protupožarna sezona prema statističkim pokazateljima, ali i onome što statistika ne može opisati, najteža je od stjecanja samostalnosti. Za gotovo četvrtinu požara uzrok se nikada ne dokaže. Za većinu se smatra da su izazvani namjerno ili ljudskom nepažnjom.
O tome su u večerašnjoj emisiji HRT-a Tema dana govorili voditelj Odjela općeg kriminaliteta PU šibensko-kninske Šime Pavić i zamjenik glavnog vatrogasnog zapovjednika Željko Sutlar.
Nakon što vatrogasci odrade težak posao na scenu stupa policija. Ove godine i u šibenskoj-kninskoj županiji nažalost gori na sve strane. Zbog toga je policija ondje pojačano na terenu, obilazi prostore koje su označene kao kritične, učestalo provjerava ta područja, kazao je voditelj Odjela općeg kriminaliteta PU šibensko-kninske Šime Pavić.
Iz centra požara i iz požarnog krša se može dosta saznati, kazao je Pavić. Može se ustanoviti je li požar podmetnut ili su razlozi prirodni. Ponekad se u centru požara pronađu boce ili drugi predmeti koji pospješuju vatru, a oni govore za namjerno izazivanje.
Prirodni uzorci također su jako česti, upozorio je Sutlar. Nelegalni otpad često može izazvati samozapaljenje i uzrokovati veliki požar.
Tijekom ove sezone već je nekoliko osoba privedeno zbog podmetanja požara.
Iako potpaliti požar netko može zbog niza razloga, najčešće se to veže uz piromaniju.
Piromanija je poremećaj impulsa. Prije nego što bi se olako, postavila takva dijagnoza potrebno je svakako isključiti ima li takva osoba koja je to potpalila, zapalila nešto, ima li nekakvo očekivanu sekundarnu dobit. To se relativno često događa jer hoće dobit materijalnu dobit, tipa novac od osiguranja ili ideološku nekakvu poruku iz ljutnje, iz osvete itd. Tada se ne radi o piromanu. Tek kada smo za to sigurni, tada možemo govoriti o piromaniji, objasnio je psihijatar Ante Silić.
Napomenuo je i da takve osobe često imaju i druge psihijatrijske komordibitete. U preko 70 posto slučajeva istovremeno boluju i od ovisnosti o alkoholu. Također su često ovisni o kanabisu, o nikotinu, vrlo česti su komorbilditeti što onda nekako determinira i tu kliničku sliku i ponašanje i obrasce i liječenja na kraju, objasnio je doc.dr.Silić.
Zanimljivo je da se radi o izrazito rijetkom poremećaju koji je prisutan u manje od 1% opće populacije. To su ljudi koji imaju neodoljiv nagon, poriv za paljenjem, potpirivanjem, širenjem, gledanjem kako nešto gori i veći dio vremena to nemaju pod kontrolom. Liječenje je naravno potrebno i moguće. Sastoji se i od psihoterapije i farmakoterapije- lijekovima.
Dnevnik.ba