Po njegovim posljednjim izjavama, čini se da Jakov Fak još nije prežalio prelazak pod slovensku zastavu, a po reakcijama na tu temu, dojma smo da ni hrvatski sport još ne može prežaliti njegovo napuštanje naše biatlonske reprezentacije. Posebice u okolnostima kada, odlaskom Kostelića sa scene, više nemamo medaljaški konkurentnih sportaša na Zimskim olimpijskim igrama. Nakon osvajanja olimpijskog srebra za “Deželu”, u oštroj izjavi za HRT Fak je kazao da je iz Hrvatske otišao zbog nekolicine ljudi ih Hrvatskog biatlonskog saveza koji su bili nesposobni, bez ambicija i vizije, pa pored njih nije htio trošiti svoj talent, piše Večernji.hr.
A predsjednik HBS-a u to vrijeme bio je brigadir Nikola Županić, tada (danas više ne) zapovjednik Bojne za specijalna djelovanja Hrvatske vojske. No u Savezu je bio, a i danas je njegov glavni tajnik Robert Kontak koji ističe:
– Ja sam i tada, kao i danas, bio profesionalac u Savezu koji provodi odluke Izvršnog odbora s kojim se tada nisam slagao. Uostalom, i u njemu je bilo i ljudi koji su u tom sukobu između predsjednika i njemu sklone većine bili na strani sportaša. Tadašnje vodstvo bilo je prilično konzervativno po pitanju razvoja biatlona, a na koncu se potvrdilo da je Jakov za sebe napravio dobar potez. Jer mi ne možemo danas reći da bi on bio dvostruki svjetski prvak i da je ostao u Hrvatskoj.
Fak HBS iznenadio uspjesima
A po Kontaku taj je sukob začet još godinu dana prije ZOI u Vancouveru (2010.), posljednjeg velikog natjecanja na kojem je Fak nastupao za Hrvatsku i na kojem je osvojio broncu ispred svog slovenskog suvježbača Bauera.
– Tadašnje vodstvo Saveza bilo je u sukobu s Fakovim matičnim klubom Bjelolasica Mrkopalj, a to se poslije prenijelo i na Jakova. Zapravo, taj sukob nije započeo s Jakovom niti je s njim završio, ali se prelomio preko njegovih leđa. Potrajalo je to još četiri godine dok tadašnje vodstvo Saveza nije razriješeno, i to tek putem upravnih sporova i taj nas je sukob kao savez vratio unazad.
Na tom tragu bio je i Fakov prvi trener Marijan Petrović, danas dopredsjednik HBS-a.
– Tadašnja konstelacija ljudi u Savezu nije odgovarala na izazove koje je pred njih postavljao Jakov. Štoviše, njih je njegov uspjeh iznenadio, a od obećanja nisu mogli ništa ostvariti. A Fakov jedini uvjet bio je stalni trener i adekvatni uvjeti i to je bio jedini razlog što je otišao. U tom trenutku on bi financijski čak i bolje prošao u Hrvatskoj, no ne bi mogao ostvariti takav napredak i njegova bi karijera bila promašena. I zato mi u Mrkoplju slavimo njegove medalje kao da ih je osvojio za Hrvatsku.
Htio je jedino Velepeca
Po Kontakovu sjećanju, Faku je tada nuđeno nekoliko trenerskih rješenja, no on je vjerovao jedino u svog slovenskog trenera Uroša Velepeca. A s njim je, do tog trenutka, osvojio svjetsku i olimpijsku broncu nakon što se pripremao zajedno sa Slovencima koji, očito, više nisu htjeli brusiti medaljaša za Hrvatsku, nego za sebe.
– Nažalost, Velepec je tada bio zaposlenik slovenske vojske pa kao takav nikako nije mogao raditi u Hrvatskoj, a Fak je htio samo njega. Vidim da neki ljudi napadaju HOO da tada nije dovoljno učinio, s čime se ja ne bih složio jer HOO je nudio posredovanje i sredstva za Jakovljev ostanak.
Što je zapravo tada činio HOO, kazao nam je glavni tajnik krovne sportske kuće Josip Čop:
– Obavili smo tada razgovor i s Fakom i s nacionalnim savezom i odgovorno tvrdim da smo Jakovu nudili bolje financijske uvjete od onih koji su ga čekali u Sloveniji. No jezičac koji je presudio bio je taj što je Fak inzistirao da ga trenira Velepec s kojim smo također obavili razgovor. No on kao vojna osoba nije mogao napustiti svoje radno mjesto pa je Fak odlučio zatražiti njihovo državljanstvo.
A na potez mladog Mrkopaljca mnogi su tada reagirali burno, no Čop ga ne osuđuje, ali nudi drugačiji osobni pogled:
– Ja smatram da ono što dobiješ rođenjem, a to su spol i nacija, u životu ne smiješ mijenjati. Ja nikad ne bih nastupao za drugu zemlju, a meni kao nogometašu upravo je to Austrija nudila, no to je samo moj osobni stav i ne odričem pravo drugima da to čine. Isto tako nikada nikoga ne bih molio da ostane u Hrvatskoj. Mi smo Jakovu nudili bolje financijske uvjete od Slovenaca, zapravo isti status koji je tada imao Ivica Kostelić, no stručni su bili takvi kakvi jesu, a on se očito toliko vezao uz tog trenera da je počeo vjerovati da ga samo on može odvesti to rezultata, donosi Večernji.hr.