Povodom presude hercegbosanskoj šestorci priopćenjem za javnost se obratio Županijsko odbor HDZ 1990. Priopćenje prenosimo u cijelosti:
Presudom Međunarodnog suda u Hagu znatno je poljuljan i onako slomljen duh hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, posebice što ova presuda bazirana na kompromisu kroz uvažavanje određenog broja zahtjeva tužitelja i tuženih nije promijenila svoj karakter niti za minimum, pa je nakon izrečene presude jako teško ne sumnjati u vjerodostojnost same presude i u Međunarodni sud kao pravne institucije,jer sud koji kompromisom rješava pravna pitanja ne može biti Sud pravde.
Na jalovost predstavnika hrvatskog naroda i njihove „prioritete“ koji su doveli hrvatski narod u veoma težak i nepovoljan položaj u Bosni i Hercegovini nedavno smo u našem dopisu upozorili predstavnike vlasti u Republici Hrvatskoj. Tada su pojedine, ali samo po definiciji “medijske kuće”, koje svoje „zadaće“ i po „komandi“ izvršavaju za sitan novac, ŽO HDZ 1990 ŽSB nastojale diskreditirati kao domaće izdajnike i nekog tko zapravo ne razumije „visoku“ politiku. I dok je Hrvatski odgovor u proteklim godinama obavljao za HDZ 1990 nerazumljivu „visoku politiku“ u ime i za hrvatski narod kao npr. kako pojedince smjestiti u elektroprivredu, „uhljebiti“ izbačenog konzularnog predstavnika iz SAD na drugo „radno“ mjesto ili rješavajući stipendije za djecu ugroženog ministra i slične važne stvari po Hrvate u Bosni i Hercegovini, presuda Hrvatima iz Bosne i Hercegovine za njih je bila sporedna, nevažna stvar.
Podsjećanja radi, okončanjem rata u Bosni i Hercegovini, Hrvatska Republika Herceg Bosna i Hrvatsko vijeće obrane bile su strane uvažavane kako od predstavnika međunarodne zajednice tako i od predstavnika druga dva naroda u Bosni i Hercegovini. Hrvatsko vijeće obrane je 1995. godine bilo najorganiziranija i najsnažnija vojna komponenta u Bosni i Hercegovini, i stoga ne možemo, a da se ne zapitamo: Što se u međuvremenu desilo pa se to sve promijenilo?
Hrvatski branitelji, domoljubi među kojima je i pokojni general Praljak nakon ratnih dešavanja ostavili su nam na raspolaganje ono čemu je hrvatski narod stoljećima težio: slobodu i ravnopravnost u domovini u kojoj živimo. Dvadesetak godina poslije, slobodno možemo reći, da su hrvatski predstavnici teško stečenu slobodu i ravnopravnost koje im je data na „upravljanje“ od hrvatskih branitelja i hrvatskog naroda, potrošili negdje usput brinući se za osobne i interese svojih političkih poslušnika dok su zaštitu i napredak hrvatskog naroda ostavili po strani iako su imali sve mehanizme vlasti. I onda, nakon presude Međunarodnog suda pravde u Hagu, šok. Traže se krivci u svemu i svačemu. Pa imate li smjelosti barem priznati i Vašu odgovornost?
Što se zapravo i moglo očekivati od politike pomoći haškim uznicima koja se mjeri kroz nekoliko turističkih „izleta“ u Hag ili organiziranih molitvi, obično pred izbore?! Jasno je zapravo kako naši uznici nisu dobili nikakvu organiziranu pravnu i drugu potporu od onih koji su trebali brinuti za njih, a površnost hrvatske politike ocijenjena je od suca Agisua sa 111 godina zatvora za predstavnike Hrvata uz presudu udruženog zločinačkog pothvata. Ne zato što su krivi, već što nisu imali podršku dokazati svoju nevinost.
Što su zapravo naši politički predstavnici očekivali? Da će Bošnjaci sami podignuti optužbe za svoje zločine i da će biti dovoljne njihove dnevnopolitičke izjave u medijima kako bi se „netko“ zainteresirao za zločine nad Hrvatima? Pitamo Vas izabrana gospodo, što je s udruženim zločinačkim pothvatom nad Hrvatima središnje Bosne? Posavine?…Ako ništa imali ste mandat pokrenuti te slučajeve!
Sam čin smrti generala Praljka zapravo je oslikao svu bijedu hrvatske politike, koja je uspjela u samo 20 godina pobjedničku vojsku HVO i čestiti hrvatski narod dovesti na stup srama! Uz nemar hrvatske politike i pojedinih veleizdajnika, rezultat haške presude i nije mogao biti drukčiji bez obzira na istinitost tvrdnji Međunarodnog suda pravde i realne povijesne činjenice! Gospodo, posao ste odradili veoma loše i trebate za to dobiti otkaz!
Svatko snosi svoj dio odgovornosti pa tako i glasači koji daju povjerenje tim i takvim, jer uz političare koje su birali jednaku krivnju i odgovornost snosi i onaj koji je tim i takvima dao glas.
Posljednji čin pok. generala Praljka shvaćamo kao obvezu stvaranja boljeg, vjerodostojnijeg i pravednijeg života na ovim prostorima, ali i upozorenje kako sitni interesi pojedinaca i nemar predstavnika naroda mogu dovesti do gotovo pogubnih posljedica za jedan narod.
Stoga vratimo sve vrijednosti koje smo imali i podignimo kvalitetu življenja i rada na puno veći nivo,od znanosti, obrazovanja, kulture i sporta do gospodarstva, braniteljskih udruga što podrazumijeva da se svaki Hrvat u Bosni i Hercegovini maksimalno i predano posveti kvaliteti svoga posla i organizacijskoj društvenoj strukturi društva kojoj pripada.
Ne zaboravimo povijesnu rečenicu prvog hrvatskog predsjednika:
“Znajmo da je naša sudbina samo u našim rukama “….. Franjo Tuđman
Dnevnik.ba