Prema Tužiteljstvu BiH, oni su kao pripadnici policijskih i sigurnosnih struktura, u vrijeme oružanog sukoba između tzv. Armije BiH i Teritorijalne odbrane i rezervnog sastava Jugoslovenske narodne armije (JNA) koja je bila pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS) u travnju 1992. godine znali i bili informirani o zarobljavanju osam vojnika.
Kako se navodi u optužnici, dana 22. travnja 1992., osam vojnika Vojske Republike Srpske (VRS), među kojima su bili Dragomir Đerić i Vlajko Golubović su zarobljeni nakon što je pukla guma gusjenice transportera koji se nalazio na području sarajevskog naselja Dobrinja. Nakon toga su sprovedeni u stanicu policije na Dobrinji, a Tužiteljstvo BiH navodi da su maltretirani.
Tužiteljica Vesna Ilić je čitajući optužnicu navela da su zarobljenici prebačeni u Stanicu javne sigurnosti Novi Grad, gdje su fizički maltretirani, a potom po naređenju načelnika, zbog njihove sigurnoasti, prebačeni vozilima pod pratnjom u Dom policije, gdje je bila smještena Specijalna jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP-a) Republike Bosne i Hercegovine pod komandom Vikića.
Uz Vikićevo znanje, kako se navodi u optužnici, zarobljenici su provedeni u podrum Doma, a potom u Veliki park, nakon prethodnog maltretiranja, gdje su ih optuženi Uzunović i Čovčić sa njima poznatim osobama među kojima su bili Nedžad Herenda i Nermin Jusić ubili pucajući iz vatrenog oružja.
Po naredbi Vikića i uz znanje Jusufa Pušine, kao pomoćnika ministra uniformirane policije, Tužiteljstvo BiH smatra da su tijela odvežena na Darivu u Sarajevu i bačena u Miljacku. Dan kasnije, tužiteljica je kazala da su tijela polivena benzinom i zapaljena.
Kako je navela tužiteljica Ilić, Vikić je kao nadređeni znao ili mogao znati za uklanjanje tijela, ali nije poduzeo nužne mjere da to spriječi, prijavi nadležnim organima i kazni počinitelje, a Pušina se složio s uklanjanjem tijela i propustio da učini sve da počnitelji budu kažnjeni.
Prema optužnici, u krizni štab VRS-a je javljeno da su zarobljenici nakon ispitivanja pušteni na slobodu.
Djelimični posmrtni ostaci dvojice ubijenih su pronađeni, a za ostalima se još uvijek traga.
U uvodnim riječima Ilić je kazala da su planirali saslušanje 83 svjedoka ali da su u međuvremenu od nekih već odustali.
- Dokazat ćemo da nijedna službena zabilješka nije sačinjena o događaju iz optužnice, a da su optuženi imali znanje o svemu, te da su treće i četvrto optuženi bli direktni počinitelji - navela je Ilić.
Odbrana Vikića je navela da su prethodne prigovore o pogrešnoj primjeni Krivičnog zakona BiH i zakonitost 115 dokaza Tužilaštva BiH već iznijeli.
Fahrija Karkin, branilac Vikića, je zatražio da Tužiteljstvo BiH dostavi Odbranama naredbe o sprovođenju istrage koje je sačinio međunarodni tužitelj Philip Alcock, a "koji je poznat po nezakonitom radu". Ilić se usprotivila dostavljanju komunikacije iz istrage sa nadležnim organima, navodeći da tu ima govora i o zaštićenim svjedocima, te da se još uvijek vodi istraga protiv dva lica u ovom predmetu. Sud je naložio da se Odbrani omogući uvid u kompletan spis.
Odbrana drugooptuženog je navela da dokazi Tužiteljstva iz optužnice dokazuju da Pušina nije kriv. Branitelj Nikica Gržić je za sada najavio vještačenje o ovlastima pomoćnika ministra u releventnom periodu.
Odbrana Uzunovića je istakla da je također prigovorila na optužnicu, dok je Odbrana Čovčića navela da će osporavati čin ubojstva.
Optuženi Čovčić je zatražio da mu Sud umjesto advokata Šefika Cvike za branitelja postavi Mirzu Kovača, što je Vijeće i odobrilo.
Na statusnoj konferenciji koja je prethodila početku postupka je rečeno da je optuženi Čovčić mijenjao identitet, te da se ranije zvao Senaid Čavčić kome se sudilo za rušenje Starog mosta u Mostaru.
Prvi svjedoci bit će saslušani 13. travnja, priopćeno je iz BIRN-a.
Dnevnik.ba