Iako svakodnevno svjedočimo medijskim člancima o iseljavanju Hrvata, vrlo često mnogi pomisle da to i možda nije toliko istinito. No, zavire li i sami novinari u dublje analize ili iznose samo površne brojke?
Piše: Dragan Vidović, Kockice.om
Već smo u nekoliko kolumna pisali o iseljavanju zeničkih Hrvata, ukazujući na masovni egzodus jednog naroda iz grada čelika, vatre i dima. No, ostalo je samo na tim člancima, jer ni lokalne političke stranke s hrvatskim predznakom, niti hercegovački mediji koji se predstavljaju zaštitnicima Hrvata, ne žele govoriti o ovome očitom nestanku jednoga naroda sa stoljetnoga ognjišta.
Prema popisu iz 1991. u Zenici je živjelo cca. 27.000 Hrvata, dok je prema ovogodišnjem blagoslovu kuća u pet zeničkih župnika statistika i više nego alarmantna. Naime, kako smo doznali u zeničkom dekanatu živi cca. 4.000 Hrvata, mahom srednjovječne i starije dobi. Nažalost, iako svjedočimo nestanku jednog naroda iz jedne velike oblasti, nitko se ne želi zabaviti datim problemom, nego se svi ponašaju kao da ih se to ne tiče. Lokalni hrvatski političari su na prošlogodišnjim izborima izgubili mjesto jednog vijećnika u gradskom vijeću grada Zenice, nakon što je izostala koalicija, a sada su im uveliko svezane ruke. Ni lideri Vrhbosanske nadbiskupije očito u ovome ne vide problem, iako će im uskoro crkve ostati bez vjernika. Njihovim svećenicima nije bilo nikada bolje, od skupocjenih automobila lakše se podnosi činjenica da im svakog dana nestaje sve veći i veći broj vjernika i da će uskoro moći lokotom zaključati vrata crkava, i otvoriti ih samo o godišnjim odmorima kada im dijaspora dođe.
Ni vodeća hrvatska politika u ovome ne vidi problem, što nam je potvrdio i sam predsjednik iz reda hrvatskog naroda, jer je i sam na gostovanju u hrvatskim medijima nedavno izrekao kako gdje god nije bilo HVo-a, poput Sarajeva, Zenice i Goražda, danas tamo nema ni Hrvata. Očito ovakva situacija savršeno ide u prilog hercegovačkoj hrvatskoj politici koja teži sve Hrvate okružiti u jedinstven teritorij koji obuhvata granice nekadašnje Herceg-Bosne. Bez ispaljenog metka uspjeli su u svome naumu.
I na kraju što kazati… teško je gledati kako se gasi selo po selo, kako se prodaju kuće, kako ste zaboravljeni od svih, a dok ste 25 godina ranije bez razmišljanja uzimali oružje u ruke braneći svoj prag. Ni u ratom okovanoj srednjoj Bosni niste mislili napuštati svoje ognjište, trpeći mučenja i ubojstva, za koja ni dan danas nitko nije odgovarao, iako se zna tko ih je počinio, jer su nas izdali naši lideri.
Uskoro će župe Sv. Ilije, Sv. Josipa, župa Crkvice, župa Klopče i župa Čajdraš ostati bez vjernika, jer su mladi uveliko otišli, a stari se bliže svome životnome kraju, onomu kojeg čeka svakog od nas, a onda će Bog poravnati račune, pa i našim političarima koji su nas pokrali i rastjerali po cijelom svijetu, dok su se oni bogatili na našoj krvavoj sudbini.
Dok svećenici krenu u novi blagoslov kuća, podaci o broju Hrvata u Zenici će biti znatno gori, a ponovno će ih svi zanemariti, potisnuti i čekati da netko za njih odradi posao, ali bit će kasno, ljudske sudbine mnogima su potpisane i gledaju s mržnjom i prezirom na Bosnu i Hercegovinu, a sve zahvaljujući politici i Crkvi koja je odavno uspavana.
Dnevnik.ba