Udrugu je prije osnovala Ivana Parlov koja je godinu dana provela volontirajući u školama u Tanzaniji. Odlučila je pomoći, 2010.godine izgrađeno je sirotište sv. Ante u gradu Songei. U tom trenu u sirotištu je zbrinuto oko 40 mališana, a najstariji od njih danas upravo kreću na fakultete.
"Kada smo uvidjeli kako je zbrinuta siročad u našoj veseloj kući samo kap u moru potrebite djece, pokrenuli smo projekt Kumstvo kako bismo pomogli što većem broju djece. Uvjerili smo se kako je hrvatska javnost izuzetno senzibilna za probleme djece u Africi. Ljudi su prepoznali da poticanjem školovanja djece mijenjaju njihov život na bolje, pružaju im instrumente za borbu sa siromaštvom i povjerenje u plemenite ljude u dalekoj Hrvatskoj", kazala je za 100posto Antonia Pejaković, predsjednica Kolajne ljubavi.
Privatna arhiva
Privatna arhiva
Volonteri pomažu djeci
U projektu Kumstva svako dijete dobije jednog ili više kumova, koji mu uplaću je stipendiju. Godišnji iznos stipendije iznosi 130 eura što je manje od tisuću kuna ovisno o tečaju. Ako se kuma ili kum odluče na plaćanje u ratama, trošak na mjesečnoj iznosi osamdesetak kuna.
Jedna od kuma afričkoj siročadi je i Tatjana Bukvić (34) fotografkinja i grafička dizajnerica bazirana u Zagrebu. S osnivačicom Kolajne ljubavi, Ivanom, u kontaktu je od njezinog povratka iz Afrike. Zajednički razgovori su joj samo učvrstili odluku da će jednog dana i ona otići tamo, kako kaže, to se i dogodilo nekoliko godina kasnije.
"Muž i ja smo umjesto na ‘normalan‘ medeni mjesec, nakon svadbe odlučili otići volontirati u Afriku. Točnije u sirotište sv. Ante u Songeu, Tanzanija koje je 2013. ponosno udomljavalo već oko 35 djece. Najbolja odluka ikad!", rekla je Tatjana za 100posto.
Otišli su tamo u prosincu 2013. i ostali 40 dana, proveli su u Africi Božić i dočekali Novu godinu. Grad Songei je jednan od siromašnijih gradova Tanzanije s velikim brojem siročadi bez odgovarajuće skrbi. Tatjana i suprug su se, kaže, zaljubili u svu djecu.
Tatjana Bukvić
Tatjana u sirotištu: kupanje u kišnici
Tatjana Bukvić
Tatjanino kumče Yohanne u učionici
"Sva su nam ukrala dio srca, svatko sa svojom pričom, karakterom, osmijehom. U isto vrijeme kada i mi u sirotište su došla trojica braće. Ditie je najmlađi i najslađi, Savio je povučen dječak, ali kad se malo oslobodio, živahan za svo troje i najstariji Yohanne jedno divno i plemenito dijete, a kasnije smo shvatili i vrlo inteligentno. On je danas naše kumče", prisjeća se Tatjana.
Još za boravka u sirotištu ona i suprug su se složili kako bi htjeli nekome biti kumovi. Kako udruga ‘dodjeljuje‘ kumčad kumovima nisu znali koga će ‘dobiti‘, smao su se nadali da će to biti netko od djece iz sirotišta. U tom su trenu sva djeca iz Sv. Ante imali kumove, čak su i tri tek pristigla brata dobila svoje dok je mladi par stigao natrag u Hrvatsku. "Postojala je lista čekanja i za ostalu djecu u Tanzaniji, tako da smo malo čekali. U međuvremenu je Yohanneu jedna kuma prestala plaćati školu. Djeca u sirotištu idu u privatnu školu koja je skuplja pa zato imaju po tri kuma. Postali smo njegovi kumovi sretni što je to netko koga smo i upoznali", prepričava Tatjana.
Tatjana Bukvić
Tatjanino kumče Yohanne s braćom
Tatjana Bukvić
Tatjanino kumče Yohanne
Iako su državne škole u Tanzaniji besplatne, popratni troškovi su za mnoge nedostižni jer svaki učenik mora imati barem dvije uniforme, minimalno dva para cipela, opremu za sport, torbu, knjige, sav pribor za školu, donositi hranu (brašno, riža, ulje, sol), plaćati kuharicu, čuvara. Uplatom školarine, dijetu se pokrivaju ti troškovi, a ovisno o školi, većina djece dobije i dragocjen obrok. Ako je škola privatna, troškovi su još i veći.
"Svaki semestar, dvaput godišnje, kumovi dobivaju izvještaj s uvidom u napredak kumčeta s najnovijim slikama, kao i svjedodžbom i računima za školu. Djeci tako postaju puno više od sponzora, zovu ih prijateljima i kumovima koji su im pružili priliku da obrazovanjem transformiraju svoj život", kazala je Antonia Pejaković. U njen je život, kako kaže, Kolajna ljubavi ušetala slučajno. Nakon članka u novinama javila se udruzi te nakon samo par mjeseci pakirala je ruksak za volontiranje u Africi. Odlučila je nakon povratka ostati aktivna, postala je kuma djevojčivi Happyfaniji nastavila organizirati akcije i držati putopisna predavanja u sklopu ciklusa Putuj i čini dobro.
Privatna arhiva
Antonia u Africi
"Kada je odobren projekt "Obrazovanjem djevojčica do reduciranja siromaštva u Tanzaniji“ kojim se u suradnji s hrvatskim UNESCO-m školovalo 100 djevojčica, živjela sam u Tanzaniji tri mjeseca putujući od sela do sela, od škole do škole da što više djece dobije mogućnost školovanja. Istodobno sam implementirala UNESCO projekt kao i plaćala stipendije djeci iz projekta Kumstvo. Nikada nisam bila sretnija, zahvalna što postoje tako dobri ljudi koji pomažu djeci, a omogućavaju nama volonterima da budemo njihovi glasnici", kazala je Antonia.
Projektom Kumstvo, kroz osam godina djelovanja obuhvaćeno je 2500 djece. Riječ je o siročadi i djeci s jednim roditeljem iz mnogobrojnih obitelji što najčešće znači da imaju najmanje troje braće u obitelji. Unatoč sustavu javnih škola, to znači da si zbog siromaštva skrbnici ne mogu priuštiti kupovinu uniformi, torbi i ostalih školskih potrepština pa je sudbina te djece vezana uz težak rad u polju ili cjelodnevnu ispašu stoke. Trenutno je 1255 kumova uključeno u projekt kojim se u ovom trenutku školuje oko 1000 afričke djece.
Privatna arhiva
Napredak djevojčice Renista od 2012. do 2016.
Privatna arhiva
Dječak Peter od 2012. do 2017.
"Često nam se javljaju presretni kumovi jer u usporedbi s 2011. godinom njihovo kumče više nije neuhranjeno, nosi dostojnu odjeću umjesto dronjaka i sve samopouzdanije se osmjehuje", kazala je predsjednica udruge Antonia. Takvo iskustvo ima i Tatjana sa svojim suprugom, njihovo kumče izvrsno napreduje što ih jako veseli.
"Yohanne je očekivano super u školi. Sada je prošlo četiri godine od našeg odlaska. On je tada imao cca 12 godina. Kažem cca jer djeca u Africi nemaju dokumente i može se samo nagađati kada je tko rođen. Sada on izrasta u mladog zgodnog teenagera", opisuje Tatjana. Kaže kako ona i suprug redovno prate fotografije novih volontera na Facebook stranici Kolajne, tu često vide i svoje kumče. Ponekad mu pošalju neki poklončić ili pismo preko volontera.
"Napravili smo klincima i photo book sa hrpom slika snimljenih za vrijeme našeg boravka u sirotištu, i poslali im to za uspomenu. A nedavno su dobili i fotku našeg sinčića da i oni znaju što se novog dešava kod nas", kazala je Tatjana. U Tanzaniju su se zaljubili opisuje ju kao zemlju s prekrasnom prirodom, gdje je vrijeme stalo i sve je okupano crvenom prašinom. Tjedan tamo započinje subotom, a godišnja doba dijele se na kišno i sušno razdoblje.
Privatna arhiva
Osnivačica udruge Ivana u Africi
Ostali su tamo 40 dana, što se možda iz naše perspektive čini puno, ali kaže da obzirom na posao u sirotištu i vezivanje djece za volontere svakom drugom preporučila bi ostanak barem tri mjeseca.
Na put u Tanzaniju zbog volontiranja i upoznavanja kumčeta sprema se i Marina Polonijo Grdinić (35) iz Vrbnika na Krku. Ona i suprug Ivica od 2012. godine kumovi su sada već trećem kumčetu. "Sad već imamo treće kumče, ime mu je Ditram, ima osam godina i pohađa drgi razred. Dobili smo ga prije nekoliko mjeseci budući da je Devid kojeg smo do tada pomagali morao napustiti školu", kazala nam je Marina i dodala da je prošlo kumče moralo odustati od škole zboog izuzetno teške situacije kako bi se zaposlio i uzdržavao obitelj. Marina je pozorno pratila sve što je objavljeno na stranicama udruge, pa tako i dojmove volontera koji su posjetili Afriku, kaže zbog toga se u njoj probudila želja da ona i suprug posjete sirotište.
"U siječnju sljedeće godine planiramo otputovati u Songeu i ostati mjesec dana. Teško je reći što očekujem ili čemu se nadam. Mislim da ću na to moći odgovoriti kad se vratimo i kad se slegnu emocije", kazala je Marina. Do grada Songee na jugu Tanzanije od grada Dar es Salaama gdje slijeće zrakoplov vozi se 14 sati autobusom.
Tatjana Bukvić
Učenje i radionice u sirotištu sv. Ante
Tatjana Bukvić
U sirotištu je uvijek veselo
"Sirotište je lijepo i uredno, a klinci su predobri. Priče su im teške, ali oni su uvijek nasmijani. I mi skupa s njima. Život tamo je drugačiji od svega na što smo naviknuli. Tušira se hladnom vodom iz kante ili pumpe, pije se prokuhana voda. Odjeća se pera ručno i skoro nikad nema struje pa se navečer pale svijeće", opisala je ukratko Tatjana koja je Tanzaniju i sirotište posjetila prije četiri godine. Kaže da su se na te uvjete naviknuli kroz dva dana i kako im ništa iz našeg modernog svijeta nije nedostajalo.
Svake godine 15-tak volontera odlazi u Tanzaniju kako bi pomogli u radu sirotišta sv. Ante. Njihove aktivnosti su usmjerene na učenje s djecom, vođenje edukativnih radionica i ispomoć voditeljicama sirotišta i ostalim djelatnicima.
Udruga Kolajna ljubavi pomaže najugroženijim kategorijama stanovništva kako u Hrvatskoj, tako i u Tanzaniji i Keniji. Uz projekt Kumstva, vodi sirotište i vrtić. Prijave za kumstvo moguće su na linku.
Privatna arhiva
Sirotište sv. Ante
Dnevnik.ba