Iako je cijepljenje jedno od najvećih medicinskih dostignuća koje nam je pomoglo da iskorijenimo mnoge teške bolesti, posljednjih 15-20 godina u SAD-u i razvijenim europskim zemljama snažno je ojačao antivakcinalni ili pokret protiv cijepljenja. Okidač za to bila je kontroverzna studija britanskog gastroenterologa dr. Andrewa Wakefielda objavljena 1998. godine u uglednom Lancetu, u kojoj se sugeriralo da kombinirano cjepivo MMR (ili MoPaRu) protiv ospica, zaušnjaka i rubeole može izazvati Chronovu bolest i autizam.
Iako su navodi studije vrlo brzo pobijeni, a ona kasnije i povučena iz Lanceta, nastala je panika među roditeljima koja i danas traje. Antivakcinalni pokret najprije je ojačao u Americi, gdje su pripadnici nekih vjerskih skupina iz religijskih razloga i ranije odbijali cijepiti djecu, a zatim u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji, itd. S vremenskom zadrškom od desetak godina i u Hrvatskoj su se počeli javljati antivakcionalisti, piše Jutarnji list.
Vremenski odmak
- Kad sam počinjao svoju stručnu karijeru, tu i tamo bih sreo dijete koje je bilo nepotpuno cijepljeno iz više-manje opravdanih medicinskih razloga. Mi danas imamo svaki dan u ambulanti barem jedno dijete koje ili nije uopće cijepljeno ili je cijepljeno samo u rodilištu. Iako je broj ljudi koji ne žele cijepiti svoju djecu danas veći nego prije 10 ili 15 godina, smatram da zasad razmjeri antivakcinalnog raspoloženja u Hrvatskoj još nisu zabrinjavajući. Jer većina ljudi kod nas želi cijepiti djecu - kaže prof. dr. Goran Tešović, pročelnik Zavoda za infektivne bolesti djece na Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”.
- Kad se susretnem s necijepljenim djetetom, pokušavam doznati što je razlog tome. Ako roditelji, koji su često obrazovani ljudi, čvrsto kažu da su tako odlučili, ne pokušavam ih odgovoriti jer je to njihov čvrsti svjetonazorski stav i oni ga neće promijeniti pod mojim utjecajem. Druga populacija su ljudi koji oklijevaju, nisu sigurni i možda bi cijepili protiv nekih bolesti, a protiv drugih ne. Kod tih ljudi savjetovanje i razgovor imaju smisla, a oni čine značajno veću skupinu od ove prve - objasnio je Tešović koji smatra da razlozi za odbijanje cijepljenja kod hrvatskih roditelja nisu religijske nego filozofske i pseudoznanstvene prirode.
Iako je u Hrvatskoj procijepljenost djece još uvijek generalno dobra, u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ) posljednjih nekoliko godina primjećuju pad cjepnih obuhvata.
Upitna istraživanja
- Ako se takav trend nastavi, moglo bi doći do povratka epidemija bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem. Ovakav trend je sigurno velikim dijelom posljedica i djelovanja predstavnika antivakcinalnog pokreta koji cijepljenje smatraju potpuno nepotrebnim i prozivaju da se djeca neopravdano izlažu potencijalnim rizicima, odnosno štetnim učincima cijepljenja - rekla je dr. Vesna Višekruna Vučina, voditeljica Odsjeka za koordinaciju, nadzor i evaluaciju Programa cijepljenja s registrom nuspojava cijepljenja.
- S jedne strane, antivakcinalisti se pozivaju na rezultate često upitnih znanstvenih istraživanja koje se unaprijed odbija metodološki analizirati kako bi se objektivno utvrdila težina i vjerodostojnost argumenata koji se nekritički i neetički koriste. S druge strane, oni svjesno zaobilaze statistiku o broju oboljelih prije i nakon uvođenja cijepljenja u Hrvatskoj koja vrlo jasno pokazuje i dokazuje učinkovitost i uspjeh cijepljenja kao javnozdravstvene mjere. Širenje pogrešnih i neutemeljenih informacija o cijepljenju stvara strah i nepovjerenje kod roditelja, šire javnosti, pa čak nerijetko i u dijelu struke, što je vrlo zabrinjavajuće i može imati potencijalno opasne posljedice - dodala je Vesna Višekruna Vučina. Naglasila je kako bi primjeri, poput spomenute epidemije ospica u Španjolskoj i Italiji, te tragična smrt od difterije necijepljenog dječaka u Španjolskoj prije dvije godine, kao i nedavni slučaj necijepljenog dječaka u Sloveniji koji je zbog tetanusa završio na respiratoru i jedva preživio, trebali biti ozbiljno upozorenje. Iz HZJZ-a napominju kako se posljednjih godina bilježe znatne razlike u procijepljenosti ne samo među županijama, nego i lokalno unutar pojedinih županija. U nekim županijama, primjerice Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj, pad cjepnog obuhvata posljednjih godina postao je zabrinjavajući.
- Kao predsjednica povjerenstva za cjepiva Hrvatske na nekoliko sam nivoa upozorila da Dalmacija ima sramotno niski postotak procijepljenosti djece. Primjerice, u Zagrebu je procijepljenost djece protiv ospica preko 95 posto, a u Dalmaciji 50-60 posto, što je jako opasno zbog velikog priljeva turista. Postoji i problem s nekim pedijatrima u Dalmaciji koji necijepljenoj djeci daju potvrdu da su cijepljena. Mislim da bi takve pedijatre trebalo sankcionirati jer ne rade prema zakonima struke - rekla je dr. med. spec. ped. Marina Lichter Štajduhar iz Doma zdravlja Centar u Zagrebu. Ta ugledna pedijatrica privukla je pozornost medija svojim stavom da ne želi liječiti djecu čiji roditelji odbijaju cijepljenje.
- Nastojim roditeljima argumentirati zašto je važno cijepljenje. Uvijek im dam desetak dana vremena da razmisle, a onda imaju mogućnost ili cijepiti dijete ili uzeti karton i otići drugom pedijatru. Jer kako možemo izgrađivati uzajamno povjerenje ako roditelji ne vjeruju da želim dobro njihovoj djeci u preventivnom smislu? Prevencija je najkvalitetniji i najjeftiniji način liječenja, a cijepljenjem je u 20. stoljeću spašeno više života nego ostalim medicinskim zahvatima - rekla je Marina Lichter Štajduhar. Osvrnula se i na nedavni slučaj iz svoje prakse.
Odgovornost roditeljima
- Suočila sam se s jednom majkom koja ne želi cijepiti svoje dijete makar ga je već dva puta cijepila. Pritom ne želi ni potpisati da ne želi cijepiti svoje dijete. Rekla je da ga ne želi cijepiti, ali ne želi ni preuzeti odgovornost za necijepljeno dijete. Ja bih sada trebala prijaviti tu gospođu sanitarnom inspektoru. No, zar je dužnost nas pedijatara da vodimo sudske sporove s roditeljima? Pritom treba imati na umu da je kazna zbog necijepljenja djeteta za roditelje oko 2000 kuna, a kazna za liječnika, koji nije proveo protokol, u slučaju da je posljedica necijepljenja neka teža, iznosi 40.000 kuna - istaknula je Marina Lichter Štajduhar koja smatra da roditelji trebaju preuzeti odgovornost za zdravlje djeteta.
- Mi smo u suradnji s Ministarstvom zdravstva napravili pravni dokument u kome su roditelji trebali potpisati da snose pravnu odgovornost ako se dijete u životu razboli jer ga nisu htjeli cijepiti. Primjerice, ako neko muško dijete ostane trajno sterilno jer ga roditelji nisu htjeli cijepiti protiv zaušnjaka. Ili, ako žena rodi malformirano dijete jer se u trudnoći razboljela od rubeole protiv koje je roditelji nisu htjeli cijepiti. No, nitko od roditelja to nije htio potpisati pa smo povukli dokumente - rekla je Marina Lichter Štajduhar.
Naši sugovornici osvrnuli su se i na neke medijske napise po kojima Hrvatska i Slovenija prednjače u EU po ekstenzivnom programu cijepljenja. - U obveznom Programu cijepljenja u RH cijepi se protiv deset bolesti: tuberkuloza, difterija, tetanus, hripavac, dječja paraliza, infekcija uzrokovanih Hemofilusom influenzae tipa b, hepatitis B, ospice, zaušnjaci i rubeola. Protiv nekih bolesti cijepi se u više navrata da bi se postigao potreban imunološki odgovor. Tako se npr. u prvoj godini života djeca cijepe u sklopu primarnog cijepljenja s tri doze protiv difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, Hib-a i hepatitisa B kombiniranim cjepivom, tzv. ‘6u1’ cjepivom, a kasnije se docjepljuju kako bi se održala potrebna zaštita - rekla je Vesna Višekruna Vučina.
- Djeca se cijepe u onoj dobi u kojoj su najranjivija za određene bolesti, tj. u dobi u kojoj su te bolesti obično češće i u pravilu praćene težom kliničkom slikom i komplikacijama, od kojih neke potencijalno i smrtnim ishodom. Ne smatramo Program cijepljenja preopširnim, štoviše druge zemlje imaju u svojim programima i cijepljenje protiv pneumokokne bolesti, rota virusa, vodenih kozica koje naša zemlja u programu nema - dodala je Vesna Višekruna Vučina. Istaknula je da je cijepljenje u Hrvatskoj neupitno dovelo do opadanja pobolijevanja od onih bolesti protiv kojih se cijepi.
- Samo letimičan pogled na učestalost pojedinih bolesti u Hrvatskoj prije i nakon što se počelo cijepiti protiv njih pokazuje da u Hrvatskoj više nema oboljelih od dječje paralize i difterije, da djeca više ne umiru od neonatalnog tetanusa, milijarne tuberkuloze, tuberkuloznog meningitisa ni ospica, da je učestalost hripavca višestruko smanjena, a ospice i rubeola su pred samom eliminacijom - naglasila je dr. Višekruna Vučina.
Jedna od glavnih primjedbi antikvakcionalista je da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja u Europi koja ima obavezan program cijepljenja. O obaveznom cijepljenju oglasio se i Ustavni sud koji je krajem ožujka 2014. godine odbio prijedlog za ocjenom ustavnosti obvezne imunizacije djece te odlučio da o cijepljenju djeteta u Hrvatskoj roditelji ne mogu samostalno odlučivati.
Opasnost za drugu djecu
No, roditelji koji se protive cijepljenju ne odustaju. Stoga je Ured pravobraniteljice za djecu “zatrpan” upitima o pravnoj utemeljenosti odluka vrtića i škola da ne primaju djecu koja nisu cijepljena.
- Uvjetovanje upisa u dječje vrtiće i škole dokazom o tome da je dijete cijepljeno obveznim cjepivima praksa je u mnogim zemljama, ne samo u Hrvatskoj. Necijepljeno dijete u dječjem vrtiću, odnosno u školi, može predstavljati opasnost za drugu djecu, ponajprije onu koja se zbog zdravstvenih kontraindikacija ne mogu cijepiti - rekla je pravobraniteljica za djecu doc. dr. Ivana Milas Klarić.
- Obveznost cijepljenja djece određenim cjepivima utemeljena je i u Konvenciji o pravima djeteta koja obvezuje sve države da osiguraju pravo svakom djetetu na uživanje najviše moguće razine zdravlja. Stoga sam već u više prilika isticala da roditelji koji odbijaju obvezno cijepljenje djeteta, protiv bolesti utvrđenih Programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi, uskraćuju svojem djetetu pravo na zdravlje. Time također ugrožavaju i drugu djecu - dodala je Ivana Milas Klarić. Istaknula je kako proteklih godina u Uredu dobivaju sve više prijava o roditeljskom odbijanju cijepljenja, ali javljaju se i dječji vrtići i sve češće roditelji koji su protivnici obveznoga cijepljenja.
- Takav trend smatramo opasnim za dosegnutu razinu dječjih prava. Protivnici cijepljenja uglavnom se selektivno pozivaju na propise ne vodeći računa o zaštiti dobrobiti i najboljeg interesa djeteta. Primjerice, pogrešno se pozivaju na prava pacijenata, ne vodeći računa o tome da nije jednaka pozicija odraslog pacijenta koji sam odbija neki medicinski zahvat za sebe i onoga koji to čini za nekog drugog, primjerice za svoje dijete, te mu time svojom voljom uskraćuje neki medicinski postupak. Ako ne postoje medicinske zapreke da neko dijete primi obvezno cjepivo, a roditelji ipak odbijaju cijepljenje, tada zapravo možemo govoriti o zanemarivanju roditeljskih dužnosti. To u nekim državama može rezultirati i vrlo ozbiljnim sankcijama za roditelje - od novčanih pa i do zatvorskih kazni koje se mogu izreći roditeljima, što je, primjerice, propisano u Francuskoj - naglasila je Ivana Milas Klarić.
Naši sugovornici smatraju kako antivakcionalisti često iznose teorije zavjere oko interesa farmaceutske industrije. Tako se često čuje kako se obavezni programi cijepljenja forsiraju jer farmaceutska industrija na cjepivima ostvaruje najveću zaradu.
- To nije istina. Od ukupnog kumulativnog profita farmaceutske industrije samo tri posto otpada na cjepiva. To znači da farmaceutska industrija u svemu drugome zarađuje puno više nego na cjepivima - ustvrdio je Tešović. Osvrnuo se i na manipulacije oko neobaveznog cijepljenja u nizu zemalja EU.
- Ima zemalja u kojima deklarativno nijedno cijepljenje nije obavezno, a gotovo svi se cijepe protiv svega. Primjer za to su Izrael i Finska, visokorazvijene zemlje koje imaju gotovo savršeno uređen zdravstveni sustav i gdje nijedan antigen nije obavezan, a cjepni je obuhvat značajno veći od 90 posto. Valja istaknuti da neke zemlje u kojima cijepljenje nije obavezno imaju indirektno kažnjavanje ili sankcioniranje za one koji nisu cijepili svoju djecu. To znači da ih se materijalno obeshrabruje u toj ideji jer imaju veći porez, imaju manje dječje doplatke ili ih uopće nemaju, ne mogu upisati djecu u javne vrtiće i škole. Te se činjenice svjesno i namjerno prešućuju kada se govori o neobaveznom cijepljenju - naglasio je Goran Tešović.
Nismo dovoljno prosvijetljeni
Marina Lichter Štajduhar, pak, smatra da bi Hrvatska u budućnosti trebala slijediti neke modele visokorazvijenih europskih zemalja i Amerike.
- U SAD-u ne možete dobiti ni bolovanje ako je dijete bolesno, a tu ste bolest mogli prevenirati cijepljenjem. U visokorazvijenim zemljama Europe nije obavezno cijepljenje, ali dijete ne može ići u vrtić, ne može ići u školu te nije pokriveno zdravstvenim osiguranjem za bolesti koje se mogu izbjeći cijepljenjem. Zašto mi ne bismo preuzeli taj model? Odgovor epidemiologa je da mi u Hrvatskoj još nismo dovoljno prosvijećeni kako bismo mogli ući u takvu vrstu odnosa prema cijepljenju - rekla je Marina Lichter Štajduhar.
Pravobraniteljica za djecu Milas Klarić smatra da ćemo u Hrvatskoj možda jednom i razmatrati modele razvijenih zemalja, ali da dosadašnja iskustva pokazuju kako bi ukidanje obveze cijepljenja moglo dovesti do još većeg ugrožavanja djece.
- Doista je žalosno vidjeti kako u Hrvatskoj loše stojimo s cijepljenjem protiv HPV-a - koje nije obvezno nego preporučeno i koje bi moglo znatno pomoći u prevenciji obolijevanja od raka - ali zbog neznanja i nerazumijevanja propuštamo zaštititi djecu - istaknula je Ivana Milas Klarić.
U HZJZ-u ističu kako svaka zemlja ima različitu epidemiološku situaciju, kulturološku i sociološku, a i financijsku, pa samim time zemlje imaju i različite programe i različito pravno reguliranje cijepljenja.
- Teško je nagađati što bi se dogodilo kad bi se obveza cijepljenja ukinula jer iskustva drugih zemalja pokazuju da postizanje potrebne procijepljenosti ne ovisi nužno o tome je li cijepljenje obavezno ili preporučeno. Tako su, primjerice, u skandinavskim državama cjepni obuhvati protiv ospica veći od 95 posto premda cijepljenje nije obavezno. U tim državama roditelji sami dovode svoju djecu na cijepljenje jer su izrazito motivirani da svoju djecu zaštite u najvećoj mogućoj mjeri - rekla je Vesna Višekruna Vučina.
- Takve visoke obuhvate imaju, međutim, i neke države s obveznim cijepljenjem, kao što su Slovačka, Češka, Poljska i Mađarska. Na drugoj je strani primjer Rumunjske u kojoj cijepljenje odnedavno nije obavezno, ali je cjepni obuhvat niži od 90 posto te trenutno ima već spomenutu veliku epidemiju ospica. Dakle, važno je cijepljenjem zaštiti djecu od bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem kroz visoku procijepljenost, ali na koji način će se ona postići i kako će to biti pravno regulirano u nekoj zemlji, to ovisi o brojnim čimbenicima - zaključila je Vesna Višekruna Vučina.
Dnevnik.ba