Piše: Siobhan Fenton, Independent
Tzv. "Irsko pitanje" je uvijek bilo hipotetsko. Sve do potpisivanja mirovnog sporazuma u kojem stoji da će do ujedinjenja dvije Irske doći samo ukoliko se većina žitelja Sjeverne Irske izjasne za tu opciju na referendumu. S obzirom da su katolici uvijek imali demografski i politički inferiornu poziciju, to je u biti značilo da do toga nikad neće doći.
Na ujedinjenje sam uvijek gledala kao nešto što je ipak samo san koji je živio u republikanskim enklavama u Belfastu i Derryju, i što nije zavrijedilo ozbiljniji osvrt.
No sada se može reći da postoje realne šanse da će se Irska pridružiti cijelom nizu političkih iznenađenja koje smo doživjeli u zadnjih 12 mjeseci. Evo nečega što sam mislila da nikad neću biti u prilici reći:
Po prvi put u mom životu mogu reći da je ujedinjenje Irske itekako moguće, najvjerojatnije neminovno.
Prošlog tjedna, unionističke stranke su po prvi puta u povijesti izgubile svoju većinu u parlamentu Sjeverne Irske. Sinn Fein, nekada smatran za političko krilo terorističke Irske Republikanske Armije je nadomak većine u Stormontu (Sj. Irski parlament) sa 27 mandata, naspram 28 mandata Demokratske Unionističke Stranke.
U Republici Irskoj, nedavna anketa je otkrila činjenicu da bi 65% građana glasovali za ujedinjenje dvije Irske na eventualnom referendumu. Na jugu zemlje, mnoge studentske asocijacije su izglasale rezolucije koje pozivaju na ujedinjenje. Dodatni dokaz da se ne radi samo o neozbiljnim razmišljanjima je izjava Irskog premijera (Taoiseach) da irski planovi za Brexit moraju uključiti i mogućnost formiranja ujedinjene Irske.
Kako smo uopće došli u ovu situaciju? Desetljeća opiranja konzervativnoj struji (anti-Tory) u britanskoj politici i nesposobnost unionističke vlasti su cijelu ideju učinili poprilično atraktivnom. Theresa May i David Cameron su u potpunosti ignorirali Sjevernu Irsku za vrijeme kampanje o Brexitu, iako je Sjeverna Irska jedini dio UK koja dijeli kopnenu granicu s jednim članom EU. Političari koji su podržali Brexit se nisu obazirali na moguće probleme što bi se dogodilo sa graničnim prijelazima između Sjeverne i Republike Irske.
Sjeverna Irska prima milijune Eura godišnje od EU za projekte koji promoviraju mir između katoličkih i protestantskih zajednica. Gubitak ovih značajnih sredstava uopće nije uračunat u analize onih koji su promovirali britanski izlazak iz EU. Na koncu, Sjeverna Irska je glasovala za ostanak u EU, baš kao i Škotska, a sada su u situaciju gdje će biti otrgnuti od EU mimo volje svojih birača, odnosno zahvaljujući brojčanoj premoći glasača iz Engleske i Walesa.
Godinu dana nakon referenduma, uopće ne postoji bilo kakva smislena strategija koja se tiče granice između Sjeverne i Republike Irske. Theresa May je uporno izbjegavala dati konkretne odgovore na ovo krucijalno pitanje. Ukoliko UK želi kontrolirati imigracijsku politiku i napustiti jedinstveno tržište, čvrsta granica između dvije Irske je jedina realna opcija.
Nemoguće je preuveličati šok za građane u slučaju podizanja čvrste granice. Bivši Irski premijer, Bertie Ahern, je upozorio da bi ovo bio uzrok povratka republikanskog terorizma. Granica bi praktički zatvorila Sjevernu Irsku od svijeta, pretvarajući je u minijaturnu državicu od milijun ljudi bez mogućnosti za nesmetan rad i putovanja na ostale tri-četvrtine irskog otočja.
Korupcija u redovima vladajuće unionističke stranke (DUP) je dodatni vjetar u leđa republikanskim ambicijama. Također, niz mjera koje su usmjerene protiv katoličkog stanovništva, poput ukidanja stipendija za djecu koja uče irski jezik su radikalizirale i mlađe stanovništvo. Ovaj napad na irski jezik i radničku klasu je dodatno galvanizirao govornike tog jezika u svojim nastojanjima da izbore ujedinjenu Irsku kao jedinu garanciju da će njihov jezik i kultura biti zaštićeni.
Demografske promjene su u svemu odigrale značajnu ulogu. Dok unionističke i protestantske obiitelji imaju manji broj djece, katoličke obitelji su brojnije zbog drukčijeg stava o kontraceptivima. Stav u republikanskom, zapadnom Belfastu je u 90im uvijek bio da će se kroz "razmnožavanje" doći do prevlasti kada dođe vrijeme za referendumsko pitanje o ujedinjenju.
Uz Sinn Fein samo jedan mandat do većine, eventualno ujedinjenje nije nešto što će se dogoditi odmah. Ali već na sljedećim izborima, prognoze očekuju da će Sinn Fein preuzeti većinu u parlamentu. Ideja jedne Irske više nije ni hipotetska niti absurdna, nego realna i ozbiljna opcija na koju moraju računati i irske i britanske vlasti.
Po prvi put u mom životu, ne pitamo se hoćemo li se ujediniti, nego kada.
Dnevnik.ba