Vinograd se sadi za sinove, a maslinik za unuke – ovaj naš maslinik je star svega šest godina i tek u budućnosti ovdje očekujemo pravi prinos. No i sad je dobro, s ovog maslinika se dobije nekoliko stotina litara ekstra djevičanskog maslinova ulja vrhunske kvalitete. Pričaju nam to obitelji Musa i Brkić koje su zajedničkim snagama zasadile oko 800 maslina na lokalitetu Maloševac, između Bune i Čapljine uz desnu obalu Neretve.
U masliniku Maloševac berba je ovog vikenda završena. Termin je bio savršen jer „u literaturi“ stoji kako berba maslina službeno počinje 15. listopada. Maslina je dobra, plod je zdrav, a 100 kilograma maslina daje 10-11 litara ulja zelenkaste boje, opojnoga mirisa i predivnoga okusa.
U berbi sudjeluju četiri generacije obitelji Musa i Brkić – a oni najmlađi i najstariji vole se penjati na stabla. Ništa neobično nema u tom da se na stabla maslina penju dječaci predškolskog i školskog uzrasta, no nimalo nije uobičajeno da se na maslinu s lakoćom penje i 83-godišnja baka Dragica.
„Ona će danas ovdje obrati više maslina nego bilo koji momak. I ne penje se ona samo na masline, nego i na puno viša stabla. Tako je ljetos završila na vrhu jedne trešnje na koju bi se momak u punoj snazi teško popeo. To su zdravlje i snaga s hercegovačkog krša“, priča nam Dragan Brkić o svojoj majci koja nam za to vrijeme veselo maše s vrha masline visoke nekoliko metara. Dragica, inače prabaka najmlađima, nema kad razgovarati s nama, jer posao se mora završiti.
„Maloševac je sjajna mikro lokacija za maslinik, a od sorti maslina ovdje imamo zasađenu istarsku bjelica, pendolinu, obilcu, korčulanku i dužicu. Sve se zajedno beru i nose u uljaru. Masline navodnjavamo tijekom noći i one jako dobro uspijevaju. No, ovo je sve zasađeno prije samo šest godina, tako da prave prinose tek očekujemo. Inače se kaže da ljudi vinograde sade kako bi u njima mogli uživati njihovi sinovi, a maslinike za unuke“, pojašnjava Brkić.
Maslinarstvo u Hercegovini je u sjeni zasada duhana i vinove loze, a posebno smilja koje je doživjelo ogromnu ekspanziju u zadnjih nekoliko godina.
„Da bi jedan maslinik postao samoodrživ potrebno je barem deset godina. Ljudi su krenuli u smilje jer su predviđanja bila da će se investicija isplatiti kroz tri godine. Vidimo, pak, što se sad sa smiljem događa. Nema ništa preko noći“, veli nam Dragan Musa, čiji je otac Jurica prije šest godina zajedno sa svojom rodbinom krenuo u izgradnju maslinika na Maloševcu.
U berbi sudjeluju i djeca, no „koncentracija im nije na razini“. Uberu po šaku maslinu, pa onda odjednom požele naganjati loptu po livadama, ili istraživati mravinjake…
„Nema veze, sad je ovo njima samo zabava i prilika da dan provedu na otvorenom. Ali za pet godina oni će ovdje davati i te kako značajan doprinos u berbi“, kaže Musa.
Ako djeca povuku gene svoje prabake Dragice, onda će sigurno biti vrijedni radnici i maslinik Malošević će biti njegovan i pravilno održavan.
Oko samog maslinika zasađeni su i divlji šipci od koji se dobija predivan i jako zdrav sok.
„Kad smo tek počinjali ovo je bila prava divljina obrasla neprohodnom makijom. Puno truda i ljubavi je uloženo da se od divljine dođe do ovoga što imamo danas. Oko maslinika smo zasadili divlji šipak koji također ovdje jako dobro uspijeva, a od šipka pravimo domaći sok“, dodaje Brkić.
Sama berba traje po nekoliko dana. Masline se istoga dana voze u destileriju, kojih postoji nekoliko u Hercegovini.
„Mi vozimo svoje masline kod Ramljaka u Čapljinu. Ako se prešaju istoga dana kad su i ubrane onda dobijete ekstra djevičansko ulje najbolje kvalitete. To je ovo ulje koje mi proizvodimo. Ništa od ovoga, pak, ne prodajemo nego je sve za našu privatnu upotrebu. Ovo smo zasadili kako bismo imali ulje za svoje potrebe i kako bismo se mogli obiteljski družiti“, zaključio je Brkić.
Dnevnik.ba