Dokazi da su mamuti nekada živjeli i na tlu Bosne i Hercegovine pažljivo se čuvaju u galeriji "Abonos" u Orašju čiji je vlasnik umjetnik Hrvoje Benković. Ime je dobila po ostacima hrasta abonosa koji je prije 5.000 godina pao u rijeku Savu iz koje je Hrvoje prije petnaest godina sa dubine od 9 metara izvukao čamac napravljen upravo od komada abonosa, a koji je danas izložen u njegovoj galeriji, piše Radiosarajevo.ba.
Iz rijeke Save i drugih močvarnih područja Hrvoje vadi trupce stare 1.000 do 5.000 godina, a usput je pronašao i kosti i zube mamuta koje je izložio u svojoj galeriji i kojima želi pokazati posjetiteljima da su oni nekada živjeli na tlu Bosne i Hercegovine, ispričala je za Radiosarajevo.ba Hrvojeva supruga Liliana Mariana Benković. Pored ostataka mamuta, Hrvoje je pronašao i ostatke nosoroga i bivola, kao i primitivna oruđa iz bakrenog doba.
Međutim, primarno potražuje abonos. "U doba kada je raslo drvo hrasta, kad su s njega padali listovi i žirovi u tlo novonastalih postglacijalnih močvara kojima su tutnjala krda mamuta, čovjekov život i njegova kultura bili su duboko prožeti strahopoštovanjem prema velikom i nedokučivom dijelu prirode", navode iz galerije Abonos.
Hrastova šuma od pradavnih vremena raste na području rijeke Save i u godovima tog drveta upisana je povijest naše planete. Starost drveta Hrvoje raspoznaje po boji i tvrdoći, ispričala je Marijana, a boja se mijenjala pod utjecajem minerala u vodi tisućama godina.
Kada je otkrio prve ostatke abonosa o njima nije znao ništa, ali se obrazovao, a njegovo otkriće potvrdila je analiza drveta koja je rađena u institutu Ruđer Bošković
. Od abonosa kojeg je morao pažljivo sušiti i obrađivati kako bi zadržao izvorni oblik, Benković proizvodi i unikatni namještaj i suvenire koji se mogu kupiti u njegovoj galeriji. Dva identična komada kod njega nije moguće kupiti
. Galeriju najviše posjećuju grupe učenika za koje Hrvoje često pravi programe i upućuje ih u sadržaj galerije, ali ih upoznaje i s dalekom poviješću ovog područja, ispričala je Marijana.
U galeriju u Orašju turisti najčešće svraćaju organizirano, a tada i njih Hrvoje upoznaje s onim što radi. Iako je tražio pomoć nadležnih vlasti, do sada im uglavnom nitko ne pomaže. Neprestano rade na traženju novih stvari i najviše rade privatno.
Benković se nada da će jednog dana otvoriti i Muzej hrasta lužnjaka. Zahvaljujući nalazima abonosa Orašje može postati jedno od značajnijih dendrohronoloških centara jer su nalazišta ovog drveta jako rijetka i u svijetu, a u močvarnim predjelima rijeke Save još je njegovih ostataka.
Ostaci abonosa mogu pomoći i u proučavanju klimatske prošlosti planete Zemlje za koju su najviše bili zainteresirani stručnjaci sa Sveučilišta u Cornwellu s kojima Benković surađuje više godina šaljući im uzorke koje pronalazi. Znanstvenici s tog Sveučilišta su i boravili u Orašju upoznajući se sa Hrvojevim nalazima.
Dnevnik.ba