Da bismo razumjeli što se događa, bacimo pogled nekoliko mjeseci unatrag. Trumpov izborni uspjeh dijelom je potaknut njegovom ulogom branitelja običnih Amerikanaca koji se suočavaju sa utvrđenim washingtonskim establišmentom. On je tvrdio (vidi https://www.theatlantic.com/politics/archive/2017/01/trump-inaugural-speech-analysis/513956/) da je dotična elita izgubila kontakt sa svakodnevnim problemima postindustrijske i ruralne Amerike i ignorirala ih.
Takav politički pristup nije se svodio na isprazna uopćavanja (vidi http://www.politico.com/magazine/story/2016/03/donald-trump-the-perfect-populist-213697). Zasnivao se na jasnome fokusu na relativno male zajednice i postavljao pitanja koja su tim zajednicama intimno korespondirala: okončanje „Obama-care“ politike, kontroliranje muslimanske imigracije, pravljenje zida prema Meksiku, skepticizam glede klimatskih promjena, potreba da se pojača američka vojna moć i brzo uništi ISIS. Trumpove općenitije brige uključivale su sumnjičavost u pogledu Kine (posebice zbog manipulacije valutama), prijateljski odnos s Putinom, premještaj američkog veleposlanstva iz Tel Aviva u Jeruzalem, zatvaranje „Export-Import“ banke, i podrška uporabi metoda mučenja prilikom nekih istraga.
No, pogledajmo sada što se dogodilo tijekom tri mjeseca nakon njegove inauguracije (vidi https://www.opendemocracy.net/paul-rogers/trumps-day-one-in-crisis-mode). Mnogi od spomenutih prioriteta nalaze se na čekanju, dok su neki drugi naprosto odbačeni. Okončanje „Obama-care“ politike zastalo je u Kongresu, sudska vlast onemogućuje zabranu muslimanske imigracije, Meksikanci ne žele platiti izgradnju zida, za Kineze se ispostavilo da su (uglavnom) dobri dečki, dok Putin postaje problematičan; premještanje veleposlanstva iz Tel Aviva odgođeno je, ‘metoda mučenja‘ polako je nestala; a „Export-Import“ banka je preživjela (pokazalo se da ona pomaže američke firme srednje veličine).
Istina je da skepticizam glede klimatskih promjena još uvijek traje (vidi https://www.nytimes.com/2017/04/18/us/politics/trump-advisers-paris-climate-accord.html?_r=0 ). No, u području ekonomije, Trumpova administracija čini se nesklonom činiti bilo što za male ljude – što nije iznenađujuđe jer pet milijardera sjedi za njenim stolom; ali to je ipak bio šok za milijune glasaša koji su povjerovali u razliku između Trumpova kruga i washingtonske elite. Oštroumniji politički analitičari u Trumpovu timu brinu da bi, u nekome trenutku, njegova vjerna masa mogla shvatiti da on predstavlja dio problema, a ne rješenje (vidi http://www.npr.org/2017/04/13/523709887/trump-supporters-in-the-upper-midwest-have-a-message-be-more-presidential).
Jedina staza na kojoj napredujemo
No, Trump ide naprijed na jednome frontu: ratnom. Pomak je već očevidan, a velike su šanse da će takva politika postati od središnjeg značaja za njegovo održanje popularnosti, što je krucijalni zahtjev i njemu i onima koji njime upravljaju. Pentagonu je dana mnogo veća sloboda da nastavi s ratovima kako to njima odgovara; velike operacije specijalnih snaga izvedene su u Yemenu, pedeset-devet krstarećih raketa pogodilo je jednu od Assadovih najvećih zračnih baza u Siriji, šire se zračne operacije protiv ISISa u Siriji i Iraku, velika MOAB bomba korištena je u Afganistanu, a napetosti sa Sjevernom Korejom sve su veće.
No, problem se za Trumpa sastoji u tome što će vojna pitanja vjerojatno dominirati politikom na pogrešan način. Učinkovita uporaba američke snage, uz održavanje podrške njegovih glasača, traži da se ozbiljan napredak pokaže na dva fronta – Sjeverna Koreja i ISIS. No, kampanje protiv obje sile zapletene su mnogim problemima.
Glede Sjeverne Koreje, postoji manevarski prostor ukoliko Kina bude spremna utjecati u određenoj mjeri na Pyongyang (vidi https://www.nytimes.com/2017/04/18/world/asia/china-north-korea-war.html ). No, čak niti Peking neće biti u stanju uvjeriti svog fiktivnog saveznika da okonča svoje nuklearne ambicije. Sjev. Korejski se režim odveć boji stranoga uplitanja da bi čak i pomislio na eliminaciju onoga što vidi kao svoje oružje za odvraćanje neprijatelja (vidi https://www.vox.com/world/2017/4/19/15355494/north-korea-nuclear-threat-missiles-weapons). Određeno popuštanje napetosti moguće je, no, Sjeverno-Korejski problem naprosto se ne može rješiti vojnim sredstvima (vidi https://www.bloomberg.com/politics/articles/2017-04-19/trump-mulls-military-options-for-north-korea-they-re-all-grim).
Glede ISIS, dileme su još i bolnije, i tu američko bombardidanje Assadove baze nema nikakvog utjecaja. Borbe u Mosulu, o kojima se sada rijetko izvješćuje u zapadnim medijima, uskoro ulaze u svoj sedmi mjesec, a posebno se intenzivne vode u zapadnome dijelu grada. Elitne postrojbe Iračke vojske opterećene su sve većim brojem žrtava, što vodi povećanoj upotrebi zračne sile i artiljerije (vidi https://www.opendemocracy.net/paul-rogers/zeus-complex-against-air-war) – što uglavnom dolazi od SAD i američkih zapadno-europskih saveznika. Kako AirWars izvješćuje (https://airwars.org/news/), rezultati su takve taktike nužnost: „U ratu protiv ISIL, Koalicija je ubila više civila u ožujku nego tijekom bilo kojeg drugog mjeseca – uz rekordan broj korištenih bombi i raketa.“
Mosul će na koncu biti zauzet, no, predviđanja iz jeseni 2016., koja su onda izgledala pesimistična, da je sredina 2017. vjerojatno vrijeme kada će borbe biti okončane, sada izgledaju sve realističnijima. Čak i nakon što ISIS bude protjeran, nastavak ogorčenja među stotinama tisuća sunitskih Iračana, zbog ponašanja njihove vlade, proizvest će dodatnu podršku onome pokretu koji bude zamjenio ISIS (vidi http://www.reuters.com/article/us-mideast-crisis-iraq-mosul-idUSKBN17K1B0). Osim toga, glede održanja sigurnosti, Iračka vlada ovisi znatno o svojim relativno pouzdanima specijalnim postrojbama, a potonje su tijekom ovih sukoba degradirane, dočim su tisuće pripadnika tih postrojbi ubijeni ili ranjeni (vidi http://www.washingtontimes.com/news/2017/apr/19/mosul-battle-bogs-down-iraq-us-coalition-allies/ ).
U međuvremenu, ISIS značajno napreduje u Egiptu, u čemu mu pomaže sigurnosna operacija Abdel-Fatah al-Sisijevih snaga, nakon dva posljednja napada bombama protiv koptskih Kršćana. ISIS već kontrolira dijelove Sinaja. U južnome području gorja, 18. Travnja skupina je napala slavni manastir Svete Katarine, pri čemu je ubijen jedan policajac, a četiri su ranjena.
Situacija se u Afganistanu također pogoršava, i to toliko da je Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost, general McMaster posjetio Kabul uz toliko kratku najavu da mnogim višim dužnosnicima unaprijed nije niti rečeno da će ih posjetiti (vidi http://www.militarytimes.com/articles/donald-trump-hr-mcmaster-afghanistan?utm_source=Sailthru&utm_medium=email&utm_campaign=EBB%204.18.2018&utm_term=Editorial%20-%20Early%20Bird%20Brief ). McMaster razmatra mogućnost povećanja broja vojnika u Afganistanu i to tri godine nakon što je počeo proces neravnomjernog povlačenja. Ustvari, čini se da je odluka već donesena jer su stotine marinaca već poslane u južni Afganistan kako bi pomogli lokalnoj afganistanskoj vojsci da se odupre očekivanome napadu Talibana, u svibnju kada će početi ozbiljna „sezona sukoba“ (vidi https://www.marinecorpstimes.com/articles/marines-headed-to-southern-afghanistan?utm_source=Sailthru&utm_medium=email&utm_campaign=EBB%204.19.2017&utm_term=Editorial%20-%20Early%20Bird%20Brief )
U ovome mozaiku, ističu se tri teme: Trumpovo neispunjavanje obveza koje je preuzeo tijekom svoje kampanje (vidi https://www.voanews.com/a/trump-faces-foreign-and-domestic-challenges-amid-low-approval-rating/3814741.html ); veći naglasak na široj uporabi vojske (vidi https://www.opendemocracy.net/paul-rogers/trump-and-pentagon); čak i tema suočavanja vojske sa akutnim i sve većim problemima.
Dakle, što će se dalje dogoditi? Povijest Trumpova pristupa pitanjima predsjednikovanja omogućuju sigurnu okladu. On neće odgovoriti nijansiranim pokušajem razumjevanja razloga zbog kojih rat protiv terorizma nije rezultirao većom, nego manjom, sigurnošću. Umjesto toga, on će umnožiti ratove, dodajući novo ulje na vatru.
Paul Rogers: profesor mirovnih studija na Sveučilištu Bradford, i autor, između ostalih, knjige Irregular War: ISIS and the New Threat from the Margins (IB Tauris, 2016); redovni kolumnist, i savjetnik,, za OpenDemocracy; ova je kolumna objavljena 26. Travnja 2017. Na TransConflict i www.opendemocracy.net
(s engleskog preveo i prilagodio Dražen Pehar)