Prvo, francuski predsjednik je pokazao da želi ponovno oživjeti svu povijesnu raskoš Francuske. I tako se, nakon sastanka s Vladimirom Putinom, kojega je pozvao u Pariz krajem svibnja, sastao se s predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država, piše Logično.com.
Trumpu je put u Europu dobro došao, jer je na trenutak uspio pobjeći od američke histerije oko takozvane afere “Russiagate“, kojim ga žele pokopati njegovi protivnici.
Osim toga, posjet je omogućio Trumpu da dokaže da nije međunarodno izoliran kako se čini, pogotovo nakon sukoba sa saveznicima tijekom summita G20 u Hamburgu, gdje je oko sporazuma o klimi bio sam protiv svih, iako je to sekundarna tema za svjetske lidere, čak i kada tvrde suprotno.
No, ono što se dogodilo u Parizu se tiče mnogo većeg problema. Macron je potvrdio isto što je rekao na prethodnom sastanku s Putinom, a to je da “protjerivanje” ili “uklanjanje” Bashara Al-Assada više nije preduvjet za intervenciju Francuske u pregovorima o Siriji.
“Kako bi postigli rezultate i radili bliže s našim partnerima, posebno sa Sjedinjenim Američkim Državama, zapravo smo promijenili francusku doktrinu o Siriji”, rekao je Macron.
Senzacionalno je dodao: “Gotovo sedam godina je prošlo otkako smo zatvorili naše veleposlanstvo u Damasku i više nemamo nikakvog kontakta s Basharom Al-Assadom. Kao uvjet smo postavili njegov odlazak, ali bez ikakvog učinka.”
Ova je izjava senzacionalna u smislu da hipotetski najavljuje ponovnu uspostavu odnosa s Damaskom, koji je na međunarodnoj razini još uvijek prilično izoliran.
Promjena u kursu Francuske, iako očekivana, ali ne u ovim terminima, dolazi nakon dogovora o Siriji između Trumpa i Putina na njihovom sastanku u Hamburgu. Tamo su se ruski i američki predsjednik dogovorili o primirju u jugozapadnom dijelu Sirije koje traje još uvijek. Možda ne dugo kao na nekim drugim mjestima, ali za sirijsku ratnu pozornicu je ovo primirje važno, jer osigurava nesmetano vođenje operacija u drugim područjima.
Američki predsjednik je u Parizu istaknuo važnost održavanja primirja, iako iz posve drugih razloga, budući da se tamo odvijala ofenziva u području Quneitre, gdje su se gomilale jake i dobro opremljene snage sirijske vojske, Hezbollaha i nekih proiranskih skupina.
Znakovito je na putu u Pariz Trump u zrakoplovu izjavio kako State Department radi na podacima i priprema “novi plan rada” za Siriju.
“No, to je budućnost. Danas treba priznati da su zbog ovog primirja spašeni mnogi su životi”, rekao je Trump i rekao “kako je za odnose s Moskvom bez sukoba”.
Što se tiče primirja u tom području, Trump je samo potvrdio jednu od četiri zone za de-eskalaciju sukoba koju su dogovorili Rusija, Iran i Turska. Dogovorom s Putinom je zapravo priznao kako Washington i Izrael imaju utjecaj na skupine na jugozapadu Sirije, a ne Turska. Ankara tamo nije mogla osigurati provedbu primirja, kao ni u Istočnoj Gouti, dok je uspjela utjecati na oko polovinu skupina nagomilanih u Idlibu i enklavi između Homsa i Hame.
U svakom slučaju, primirje traje, a ono može osigurati kontakte s predstavnicima lokalnih zajednica da se pridruže procesu nacionalnog pomirenja. Trump tu može odigrati veliku ulogu, jer samo SAD izravno mogu utjecati na odluke zapovjednika militantnih skupina takozvanog “Južnog fronta”.
Ovom linijom je Trump pokazao kako ga razna proturječja neće omesti da nastavi svojim putem, koji se iznenada podudara sa stavom Pariza.
U slučaju Francuske moramo priznati da se radi o utjecajnoj zemlji, ali u Siriji Macron nema ništa, nijednu kartu na koju bi mogao igrati. SAD raspolažu s 1300 vojnika i nekoliko improviziranih “baza” u pustinji na sjeveru zemlje, a mogu, barem za sada, računati na podršku kurdskih YPG snaga.
No, čak i u ovim okolnostima, zauzimanje iste linije od strane Trumpa i Macrona pomaže u popuštanju napetosti, iako je upitno koliko su bili iskreni i možda samo kupuju vrijeme, čekajući da se ratna sreća okrene u njihovu korist? Ne zaboravimo da sirijski kaos ne dopušta gajenje iluzija.
Na kraju treba napomenuti da je prije ovog susreta američka administracija upozorila francusko predsjedništvo na mogući kemijski napad od strane Damaska. Da se “dogodio” takav napad, odgovor Washingtona i Londona bi bio isti.
Istina, “dogodila” su se dva kemijska napada u Jobbaru nakon Trumpove prijetnje, na koja nitko nije reagirao, što znači da je “crvena linija” američkog predsjednika služila da se umiri ekstremno krilo u Washingtonu, a istovremeno da sebi osigura veći manevarski prostor.
S druge strane, kao što je spomenuto, sirijski kaos zahtijeva apsolutni oprez i razboritost, ali i izuzetne diplomatske vještine. Neće proći dugo vremena da postane jasno je li približavanje stavova u Parizu stvorilo nadu za izlazak iz ovog tunela.
Dnevnik.ba