S obzirom da su bošnjačke „građanske“ stranke ranije u nekoliko navrata već pokušavale ukinuti sistem „dvije škole pod jednim krovom“ etiketirajući je kao „segregaciju“, posljednja Gratzova inicijativa činila se kao još jedno u nizu nastojanja potiskivanja hrvatskog jezika iz osnovnog školstva.
Ali, nakon iščitavanja inicijative jasno je da se ne radi o tome. U biti, čitava inicijative se ne bavi doslovce ničime. Zbog čega je slobodno možemo nazvati „Inicijativa za ništa“.
U priopćenju za javnost Gratzova inicijativa je nazvana Zakonom protiv prakse „dvije škole pod jednim krovom“. No, iz priopćenja nije jasno na koji način se inicijativa treba provesti.
Međunarodno maslo
Sistem dvije škole pod jednim krovom svojevremeno je uveo OSCE kao način ostvarivanja prava povratnika na školovanje svoje djece na maternjem jeziku. Prvi su ovo iskoristili Bošnjaci jer su i bili predvodnici masovnijeg povratka u Federaciju. Kasnije, s obzirom da je mnogo više zajednica gdje su Hrvati manjina u odnosu na Bošnjake, sistem je odgovarao Hrvatima.
Tako je opstao do danas.
Sistem kao takav i ne postoji u obliku zakona. Jednostavno, postoje Osnovne i područne škole koje se nalaze u jednoj zgradi. Radi se o različitim pravnim tijelima koja djeluju u istom objektu.
Stoga, Zakonom ukidati nešto što ne postoji u zakonskoj niti drugoj normi gotovo je nemoguće. Drugačije rečeno: Nemoguće je zabraniti „Dvije škole pod jednim krovom“.
Ono što se može jeste škole koje djeluju na taj način spojiti, ili jednu od njih ukinuti.
Kako?
Tu dolazimo do problema kojeg u Sarajevu jednostavno ne razumiju:
Bilo da se škole ukidaju ili spajaju, i dalje se mora znati pod kojim planom i programom djeluju!
S obzirom da ne postoji „zajednički“ plan i program, onda se škola mora opredijeliti po kojem planu i programu radi. U ovom slučaju to su hrvatski ili bošnjački plan i program.
Što bi konkretno Gratzovim Zakonom bilo „zabranjeno“ ostaje nejasno.
Drugo, tipično sarajevski, čime se Gratz bavi jeste „zabrana segregacije i diskriminacije“. Bilo bi dobro da nam silni borci protiv segregacije navedu ime i prezime jednog učenika koji je diskriminiran i segregiran – i na koji način!
Nema „dijeljenja“ učenika
Ono što je posebno ohol način podvaljeno u Jajcu, Travniku i Kiseljaku jeste optužba da se „učenike dijeli po nacionalnom ključu“. Obična laž.
Postoje škole koje rade po različitim planovima i programima. Roditelj odlučuje u koju će školu poslati dijete. Može upisati dijete u školu po hrvatskom ili u školu po bošnjačkom planu i programu. Ako nekome smeta da mu dijete ide u jednonacionalan razred slobodan je upisati dijete u drugu školu gdje razred, ako ništa onda zbog njegovog djeteta, neće biti jednonacionalan.
Činjenica je da roditeljima ne smetaju multietnični razredi, ali skoro 100% roditelja, ako ima mogućnost, upisuje dijete u školu po vlastitom nacionalnom planu i programu.
Što je onda namjera inicijative Denisa Gratza!?
On bi ukinuo nešto što se ne može ukinuti iako ne postoji Zajednički plan i program za cijelu Federaciju!
Što se konkretno zabranjuje i ukida?
Zamislimo da bude usvojen ovaj prijedlog Zakona. Na koji način bi škole bile spojene, odnosno koje bi škole bile ukinute. I najvažnije – po kojem planu i programu bi radile!?
Da imamo te odgovore, onda bi sistem dvije škole pod jednim krovom davno bio ukinut sam od sebe. Posebice u kontekstu nedostatka djece i sve izglednijeg viška radne snage u prosvjeti.
Gratzova inicijativa slobodno može biti izglasana jer je potpuno besmislena i u realnosti neprovodiva. Jednako besmislen bio je i niz inicijativa Denisa Bećirovića koji je godinama nastojao zabraniti veličanje fašizma, ali nigdje nije objasnio što je to fašizam kako bi uopće znali što je to zabranjeno.
To je savjet i Dennisu Gratzu: Prvo definirati protiv čega se Zakon konkretno usvaja a ostalo ćemo lako.
Dnevnik.ba