Haški sud 29. studenog izreći će pravomoćnu presudu u predmetu Prlić i ostali. Hercegbosanska šestorka, odnosno, vojni i politički vrh bh. Hrvata već 13 godina je u haškim ćelijama, na prvom stupnju optuženi su na ukupno 111 godina zatvorske kazne, a Žalbeno vijeće Haškog suda, traži 220 godina zatvorske kazne. Prlić, Praljak, Petković, Stojić, Ćorić i Pušić optuženi su za udruženi zločinački poduhvat protiv bosanskih Muslimana na teritoriju Hrvatske Republike Herceg-Bosne koja je imala podršku službenog Zagreba, odnosno, Tuđmana, Bobetka i Šuška. Haško tužiteljstvo smatra da je Franjo Tuđman, uz svoje „političko-vojne satelite“ pokušao obnoviti Banovinu Hrvatsku i pripojiti joj hrvatske dijelove u BiH.
Haaško tužiteljstvo smatra kako je hrvatsko-bošnjački sukob, između HVO-a i Armije BiH, međunarodnog karaktera, jer su u njemu sudjelovale jedinice HV-a te da je HVO, vojska bh. Hrvata, bila pod kontrolom službenog Zagreba.
Snježana Pavić, novinarka Jutarnjeg lista, dugi niz godina prati politička zbivanja u BiH i rad ICTY-a, a u izjavi za Dnevnik.ba, ističe kako obrane šestorke nisu sporile zločine koji su se dogodili nego navode o Praljkovoj, Petkovićevoj ili Stojićevoj kontroli nad zbivanjima u kaosu 1993.
"Ne usuđujem se ništa prognozirati. Praksa Haaškog suda puna je iznenađenja. Danas, nekoliko dana uoči presude, čini mi se jednako vjerojatnim da visoke presude svoj šestorici optuženih budu potvrđene, kao i da budu smanjene do te razine da bi uskoro morali biti pušteni na slobodu. Zločini su počinjeni i to obrana nije sporila, pitanje je samo koliko je recimo jedan Praljak ili Petković, ili pak Bruno Stojić, u ratnom kaosu 1993. imao kontrolu nad onim što se događalo u Gornjem Vakufu ili Varešu", izjavila je Pavić.
Pavić se pita "je li Herceg-Bosna bila uređena država pa je Prlić mogao uredovati kao predsjednik Vlade, onako kako to danas radi Plenković u Hrvatskoj?"
"Sigurno ne, ali neku odgovornost je snosio već zbog funkcije, i mi ne znamo kako će suci to na kraju ocijeniti. U prvostupanjskoj presudi odrezali su im kazne kao da su bili na čelu jedne Švicarske, a ne krhke i kratkotrajne ratne tvorevine", navela je Pavić.
Političko i medijsko Sarajevo, bošnjački establišment sveukupno, od vjerskih lidera pa do udruga poput onih „Majki Srebrenice“, na njima svojstven način, „upozoravaju“ kako je „Hrvatska agresor na BiH, a Herceg – Bosna paradržavna tvorevina“.
Mate Mijić, kolumnist zagrebačkog Večernjeg lista, u izjavi za Dnevnik.ba, navodi kako je institut „udruženog zločinačkog pothvata“ opasan u svojstvu lanca kojim će se vezati ruke Hrvatskoj u slučaju da Haag presudi UZP i međunarodni oružani sukob.
„Naše bi političke elite iz takve presude izvukle poruku da Hrvatska više nema što tražiti u BiH jer ju to i samu inkriminira. Poznavajući stanje u Hrvatskoj i odlučnost naše politike, bojim se da bi u tom slučaju hrvatsko pitanje, na neko neodređeno vrijeme, izgubilo svog glavnog pokrovitelja za briselskim stolom. To bi put prema potpunoj jednakopravnosti Hrvata u BiH ipak usporilo“, istaknuo je Mijić.
Slijedi zaoštravanje odnosa Hrvata i Bošnjaka u BiH
Boris Rašeta, analitičar i komentator zagrebačkog tjednika Express, u izjavi za Dnevnik.ba navodi kako se Hrvati u BiH, i u slučaju oslobađajuće presude i presuđenog UZP-a, mogu nadati zaoštravanju odnosa s Bošnjacima.
„U oba slučaja, mislim da će to biti pogoršanja relativno niskog intenziteta a dugog trajanja. U oba slučaja presuda će ostati kao zlopamćenje. Ja sam isprva bio poklonik suda u Haagu, ali danas se jasno vidi da njegova funkcija nije bila implementacija pravde nego održavanje trajnog konflikta na Balkanu, kako bi velike sile stalno imale monetu za potkusurivanje. Nekakva katarza nikome nije na pameti“, naveo je Rašeta.
Pavić, pak, smatra kako svaka jača anticiklona poremeti političke odnose Bošnjaka i Hrvata u BiH i da svaka haaška presuda izazove mini potres.
Kazniti odgovorne za Guču Goru, Križančevo selo, Buhine kuće
„Na nekoliko dana uzvitlaju se strasti, svi se ponovo emotivno vratimo u vrijeme rata, ponovo se razbukta često neprepoznati PTPS. I onda za par dana svi to zaborave. Dugoročno bi za sve bilo najbolje kad bi se kaznili zločinci za sve velike zločine, i za Guču Goru i Križančevo selo, Maljine i Buhine Kuće, za zločine koje su počinili Hrvati nad Bošnjacima, i Bošnjaci nad Hrvatima. I da svi izrazimo iskrenu žalost zbog svih žrtava. Jer kako ćeš živjeti jedan s drugim, jedan pored drugoga, ako slaviš onoga tko je ubio roditelje tvoga susjeda? Ne opterećuje to samo odnose u BiH, nego i u regiji“ , izjavila je Pavić.
Političko Sarajevo već dugi niz godina manipulira s presudom Prliću i ostalima koristeći je kao argument protiv političkih zahtjeva Hrvata u BiH za rješavanjima pitanja legitimnog predstavljanja i javnog RTV servisa na hrvatskom jeziku.
Pavić tvrdi kako presuda Prliću i ostalima nije presuda Herceg-Bosni kao ideji jednakopravnosti Hrvata u BiH.
„U raspravama u BiH krivo se shvaća da je presuda Prliću i ostalima presuda Herceg Bosni, a onda bi to kao bila politička presuda ideji jednakopravnosti Hrvata u BiH. To nije tako. U Haagu se više puta isticalo da nije sporna ni jedna ideja, Hrvati imaju pravo boriti se za treći entitet ili za Herceg-Bosnu, kako god to nazvali. U demokratskom svijetu imate pravo na svoje ideje i na političku borbu. Ono što je kažnjivo i čemu se sudi, je kad to idete ostvarivati ubijanjem i protjerivanjem ljudi. I to je glavno pitanje na kojem pada i prolazi optužnica za Herceg Bosnu: jesu li zločini, kako to tvrdi obrana, počinjeni slučajno, u ludilu rata, ili su pak bili ciljani i namjerni kako bi se protjerali Muslimani?“, istaknula je Pavić.
Prava Hrvata u BiH proizlaze iz Ustava, a ne presuda
Mijić, također, navodi kako politička prava Hrvata u BiH kao konstitutivnog naroda proizlaze iz Ustava BiH.
„Neovisno o tom konstruktu ‘udruženog zločinačkog pothvata‘, pogrešno je povezivati prava jednog naroda danas i presude pojedincima za nešto što se dogodilo prije više od dvadeset godina. To je ono što druga strana želi i u tu se klopku nije smjelo upasti. Razumljivo je da postoji određeni strah, ali borba za jednakopravnost Hrvata mora ići dalje neovisno o tome kakva će biti presuda šestorci. Ako bude oslobađajuća, neće Hrvatima nitko na pladnju ponuditi ispriku, materijalnu kompenzaciju ili sva prava koja traže. Za ta se prava treba izboriti institucionalnim putem. Isto vrijedi i za slučaj da presuda bude osuđujuća“, smatra Mijić.
Moguća trajna inkriminacija svake ideje o hrvatskoj autonomiji
Navodi i kako će političke snage koje Hrvatima u BiH žele oduzeti status konstitutivnog naroda iskoristiti potencijalnu osuđuju presudu uz podršku inozemnih sponzora.
„Željet će ju prikazati kao trajnu inkriminaciju svake ideje o hrvatskoj autonomiji ili čak ravnopravnosti u okviru BiH. No Hrvatska i predstavnici bosanskohercegovačkih Hrvata moraju inzistirati na tome da su to potpuno odvojena pitanja. Dosad su to slabo radili, a trebali su. Time bi se ujedno pokazalo koja strana uistinu poštuje institucije Bosne i Hercegovine i želi samo kroz njih ostvarivati svoje ciljeve“, pojašnjava Mijić.
Neće biti političke smrti Hrvata u BiH jer im se nema što oduzeti
Rašeta dodahe kako neće biti političke smrti Hrvata u BiH jer im se, jednostavno, nema što oduzeti.
„.Što im se može oduzeti? Autonomija, kao Kataloniji? Entitet? Hrvati ga nemaju. To su pokušaji kapitalizacije haške presude koji, mislim, nisu korektni. Sve kad bi te presude bile i drakonske, na optuženičkoj klupi nisu narodi ni države nego pojedinci. Na mjestu svih političara ja bih inzistirao samo na jednom: da se krivci za zločine osude“, tvrdi Rašeta.
Ako pak, hercegbosanska šestorka, bude oslobođena svih optužbi, Rašeta smatra kako ni takav scenarij neće poboljšati položaj Hrvata u BiH.
„Sve će ostati isto pa čak, kako bi rekao kolega Dražen Matošec, još i istije nego prije, samo kad bi to bilo teoretski moguće“, zaključio je Rašeta.
Dnevnik.ba