Vrlo je zanimljivo nagađati tko će od preostalih likova postati vladar i hoće li uopće biti kraljevstva za vladati jednom kada u vojni pohod krenu Bijeli šetači. No nakon šest sezona serije nastale po knjizi inspirirane stvarnim događajima iz Rata dvaju ruža, možemo primijeniti malo političkih znanosti na glavne likove i vidjeti od kud proizlazi njihov autoritet.
Max Weber identificirao je tri tipa legitimnog autoriteta kod vladajućih: karizmatski autoritet, autoritet iz tradicije i racionalan (legalan) autoritet. Ovo su primjeri istih primijenjeni na likove iz Igre prijestolja.
KARIZMATSKI AUTORITET
Onaj koji ništa ne zna, ali svojim primjerom i strašću inspirira ljude da ga prate. Dok je i njegov brat Robb na neki način bio karizmatski vođa, okupivši stjegove Sjevera iza sebe, svoj je legitimitet uvelike crpio iz tradicije kao zakoniti sin vladara regije. Robba je upravo slijepa vjera u tradiciju i držanja do iste odvela u ranu smrt.
Jon Snow s druge strane nema legitimitet iz tradicije. Kao nelegitimno dijete ne polaže prava na zemlju, ime i titule, a svoju prvu poziciju vođe je ostvario među ljudima (Noćna straža) koji nemaju lojalnost prema stijegu pod kojim je odrastao. Ipak, svojim je djelovanjem i govorima uspio okupiti ljude iza sebe i svoju poziciju učvrstiti javnim glasovanjem.
Webber navodi kako se vladavina karizmatskih vođa ostvaruje u trenucima kriza (stvarnih ili izmišljenih) i naglih društvenih mijena. Ova vrsta vladavine najnestabilnija je od triju jer se temelji na osobnosti jednog čovjeka i da bi se održala, s vremenom se mora transformirati u jedan od preostala dva tipa.
Jon Snow je to osjetio na vlastitoj koži kada je mislio da može održati red samo jačinom svojih osobnih uvjerenja, tražeći neupitnu lojalnost kod implementacije još većih društvenih promjena (puštanje migranata sa sjevera da žive u zajednici) bez javnog konsenzusa, te izolirajući i javno ponižavajući druge nositelje moći u zajednici (Allister Thorne).
Ipak, karizma mu je omogućila sljedbenike koji ga prate usprkos nizu katastrofalnih odluka temeljenih na osjećajima i vlastitom moralnom kodeksu. Pa kada i većinu svoje vojske odvede u smrt jer se nije mogao suzdržati od juriša na kraju šeste sezone, njegovo vodstvo ostaje neupitno. Štoviše, učvršćuje ga transformirajući se u vođu iz tradicije u trenu kada ga velike kuće priznaju kao vladara Sjevera (iako je legitimni vođa iz tradicije trebala biti Sansa. Ali žensko, štaš.)
(Primjer kod nas: Franjo Tuđman)
AUTORITET IZ TRADICIJE
Iako Cersei i Daenerys obje polažu pravo na prijestolje pozivajući se na autoritet iz tradicije, svaka mora posezati za drugim tipovima autoriteta kako bi ostvarile svoj cilj – vladavinu. Cersein autoritet iz tradicije poljuljan je činjenicom da njena djeca nisu legitimni nasljednici prijestolja (otac im nije Robert Baratheon, kralj, već njen brat), i u vladavini (surogata u obliku vlastite djece) poseže za autoritetom iz legalnosti (poslušnost putem opresije legalizirane zakonima, odredbama i izvršnim naredbama), te društveni uspon putem zaslužnosti prema kruni.
S druge strane, Daenerys, iako se poziva na autoritet iz tradicije, u svojoj okolini ima tek nekoliko sljedbenika koji tu tradiciju doživljavaju kao legitimnu. Svoju sljedbu i legitimitet vodstva morala je graditi na karizmi (i vojnoj moći triju zmajeva), postepeno se potvrđujući kao vođa raznim društvenim akterima. Njen trenutni oblik i način vladavine možda je najzanimljiviji za analizu u cijelom Westerosu, ali Machiavellija ćemo ostaviti za 8. sezonu.
Kako je Westeros feudalna monarhija, većina autoriteta, pa tako i vođa, proizlazi iz tradicionalnog tipa i manje-više svaki lik na poziciji svoj autoritet polaže iz njega.
No, onaj tko najbolje predstavlja autoritet iz tradicije u Igri Prijestolja svakako je Stannis Baratheon. Njegovo potraživanje prijestolja u potpunosti je temeljeno na pridržavanju tradicije. On je prvi po redu pravi krvni nasljednik ubijenog kralja i njegov legitimitet, proizlazi isključivo iz te činjenice.
O Stannisovoj karizmi ne možemo pisati kao bitnom (postojećem?) faktoru legitimiteta, dok je s legalno pravnog aspekta pitanje nasljeđa riješeno dolaskom Joffrey Lanni…erm, Baratheona na prijestolje. Sam Stannis nema osobite ambicije postati kralj van slijepe privrženosti tradiciji koja ga je u poziciju potraživanja stavila (i zbog malo manipulacije od strane vjerskog vođe, ali voda je mokra i nebo plavo), pa makar za ostvarenje vladavine spalio vlastito dijete.
Njegovo propitivanje legitimiteta vladavine u Westerosu temelji se isključivo na odstupanju od iste od strane vladajućih, odnosno pravovaljanih vrijednosti koje ta tradicija propagira.
(Primjer kod nas: Tomislav Karamarko)
RACIONALAN (LEGALAN) AUTORITET
Kao što smo napisali, Westeros je feudalna monarhija, te kao takva ne poznaje puno primjera trećeg tipa autoriteta. Kod njega lojalnost ne leži prema pojedinačnoj osobi, već prema zakonu i institucijama unutar kojih ta osoba obavlja dužnost. Iako bi vrlo rado u ovaj tip stavio Tyrion Lannistera, njegovo političko djelovanje puno je kompleksnije, pozicije moći varijabilne, a ideologija oportunistička i pragmatična prije svega te mu ne smeta pozivati se na autoritet iz tradicije kad zaglibi.
Ipak, postoje dvije skupine i jedna individua koji predstavljaju ovaj tip autoriteta. Noćna straža od svojih članova zahtjeva da se odreknu prijašnjih savezništva, vjernosti i političkih preferencija, te da služe instituciji i poštuju legitimitet proizašao iz legalnosti vođe. Vjernost prema samoj osobi i njenim pozicijama van službe (barem na papiru) nije prihvatljivo i smatra se djelovanjem protiv interesa službe.
Meštri su druga skupina. Vertikalna hijerarhija moći temelji se na zaslugama unutar pravnih okvira koji određuju službu. Autoritet im proizlazi iz pripadnosti službi, djeluju na području cijelog kraljevstva, a oni sami ostaju na pozicijama unutar velikih kuća kada se vladar promjeni. Meštri su u Igri prijestolja najbliže modernim birokratima.
I na kraju, jedna individua koja je, žalosno, oličenje najveće nade za (narod) pozitivne institucionalne promjene – Varys, gospodar uhoda. Varys crpi autoritet iz svoje pozicije unutar Malog vijeća, na koju je došao vlastitim radom i zaslugama. Nebitno tko je na prijestolju, koja je njihova agenda i vladajuća ideologija, Varys uvijek djeluje u interesu opstojnosti, zatim stabilnosti, a onda i prosperiteta države kojoj služi, iako to bilo i u suprotnosti s interesima vladajućih. Varys, kao i meštri, ostaje na poziciji kroz razne političke čistke i nepotistička preslagivanja unutar izvršne vlasti, a njegova mreža ‘ptičica‘ korpus je stručnjaka po čijem savjetovanju temelji svoje djelovanje u interesu naroda.
Dnevnik.ba