Proslavljeni hrvatski i bh. glumac Slaven Knezović nakon više od 20 godina stat će na daske Hrvatskog narodnog kazališta Mostar. Knezović u novoj predstavi HNK Mostar, Brešanovoj „Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja“ igra Bukaru, seoskog šefa i tiranina, odnosno, kako kaže, “zaslužnog građanina“.
Nakon više od 20 godina na sceni HNK Mostar U razgovoru za Dnevnik.ba Knezović ističe kako ga raduje ponovni dolazak u HNK Mostar, osobito, u Brešanovom Hamletu kao iznimnom repertoarskom pogotku.
„Nisam igrao u kazalištu dugi niz godina osam godina i to mi je nedostajalo, u nekoj fazi je zavladalo otuđenje od teatra, ali sretan sam zbog dolaska u ovaj, pomlađeni ansambl HNK Mostar, u kom je niz talentiranih glumaca“, izjavio je Knezović i dodao kako ga angažman u HNK Mostar i dodatno obvezuje.
„Vrijeme Bukara ograničeno“
U Brešanovom Hamletu igrat će Bukaru, seoskog šefa i tiranina, osebujnog karaktera.
„Takvi se likovi pojavljuju u turbulentnim vremena, nakon ratova, kada smatraju da zbog svojih ratnih postignuća trebaju uživati određene zasluge, a sustav ih uglavnom, postavlja na potpuno pogrešna mjesta“, smatra Knezović.
Tvrdi i kako Bukare na površinu isplivaju kada sustav zakaže. „Bukare su dio naših, bosanskohercegovačkih društava, netko bez diplome, znanja, bilo kakvog iskustva, postaje relevantan, bitan, utjecajan, a nečije tuđe diplome, kvalifikacije, pred Bukarama i njihovim režimima, nemaju nikakvih šansih“ istaknuo je Knezović i dodao kako je, njihovo vrijeme, ipak ograničeno.
„Igrati pred svojima, pred svojom publikom u Mostaru mi je najteže, najveća odgovornost i najveći teret“, rekao je Knezović.
Dodao je i kako je, za njega, kao glumca, nakon više od 20 godina stati na daske HNK Mostar, kako osobni, tako i profesionalni test.
„Igrati u središnjoj kulturnoj instituciji Hrvata u BiH, našem jedinom profesionalnom kazalištu u BiH koje je hram kuture bh. Hrvata ogroman je osobni, profesionalni test. Hrvati u BiH svoj identitet mogu sačuvati kroz kulturu, kazalište, književnost“, smatra Knezović.
Napominje i kako položaj HNK Mostar, odnosno, proračuni Narodnog pozorišta Republike Srpske i Narodnog pozorišta u Sarajevu, nažalost, govore i o položaju Hrvata u BiH općenito. „Narodno pozorište Sarajevo izigrava nekakvu ‘nadnacionalnu‘ teatarsku kuću što nije, nego je bošnjačko narodno pozorište, misle da ako u ansamblu imaju tri Srbina ili Hrvata za uzorka, kao da na fiću stavite znak Mercedesa“, tvrdi Knezović.
Sarajevu treba kriza u Mostaru
O rodnom Mostaru u kojem nekoliko godina zaredom organizira Dane filma Mostar kaže da je najmultietničkiji grad u BiH, te da se njegova kulturna scena profilira u ozbiljnu koja može konkurirati europskima. „
Mostar nije grad slučaj, kako to političari u Sarajevu, vole govoriti kada im je to potrebno, Mostar to postane samo za njihove potrebe, primjerice, demantira ih suradnja kulturnih institucija, društvenih zbivanja, ali i pojedinačnih primjera gdje se komunicira na svakodnevnoj razini“, mišljenja je Knezović.
Josip Mlakić zamajac hrvatske kinematografije
U okviru festivala „Dani filma Mostar“ prošle je zime premijerno prikazan film prema tekstu hrvatskog i bh. književnika Josipa Mlakića.
„Mrtve ribe plivaju na leđima“ režirao je Kristijan Milić a snimanja su bila u Mostaru.
O prijatelju i suradniku Mlakiću, Knezović, kaže da je zamajac kinematografije i pisane riječi u BiH.
„Još uvijek imamo sreću da Mlakića nisu odveli, on je duhovna i intelektualna imovina svih Hrvata u BiH“, kaže Knezović i kroz smijeh tvrdi kako „Hrvati imaju Neretvu u Mostaru, Savu u Orašju, Lašvu u Bosni i Josipa Mlakića“.
Dnevnik.ba