Odakle Sjevernoj Koreji novac za razvijanje nuklearnog programa?
Na to pitanje nitko ne može dati pouzdan odgovor, ali postoji legenda o tome kako je ova hermetički zatvorena država svojevremeno započela „proizvodnju američkih dolara“. I to ne lažnih, nego pravih.
Povijesni „nadimak“ nekadašnje ujedinjene Koreje, „Zatvoreno kraljevstvo“, danas bi mogao da važi za sjeverni dio zemlje poznat kao Demokratska narodna republika Koreja, piše Sputnjik.
Informacije koje stižu iz ove države kontrolirane su u tolikoj meri da nitko sa sigurnošću ne može da kaže kako zaista izgleda život u njoj. Jedna od najvećih zagonetki za analitičare i obavještajce je odakle sjevernokorejskom rukovodstvu novac za ambiciozne projekte kao što je nuklearni program, jer zemlja se već decenijama nalazi pod ekonomskim sankcijama.
Krijumčarenje pod državnom kontrolom, od robe široke potrošnje do narkotika, jedna je od mogućnosti koju spominju zapadni mediji i analitičari.
Druga mogućnost koja se spominje je da je Sjeverna Koreja, ni manje ni više, nego tiskala svoje američke dolare. Već je poznata priča o „superdolaru“, falsificiranim banknotama od sto dolara toliko visoke kvalitete da se gotovo ni ne razlikuju od originala.
Cirkulirala je velika količina „superdolara“, kako su tvrdili američki zvaničnici. Azijom je tijekom osamdesetih godina cirkuliralo na stotine milijuna superdolara i bila je plodno tlo za rasturanje lažnih američkih novčanica jer na tom kontinentu dolar važi za najsigurnije sredstvo plaćanja.
Ako su američke optužbe za proizvodnju lažnih dolara na račun Sjeverne Koreje točne, otvara se pitanje kako su se Korejci tako izvještili u njihovoj proizvodnji? Sjeverna Koreja bila je zatvorena zemlja i nije održavala diplomatske odnose sa Zapadom još od pedesetih godina.
Odgovor na to pitanje, možda, daje jedna legenda, u kojoj, doduše, ima puno nerazjašnjenih momenata. Međutim, da je u priči koja sledi sve jasno, onda se ne bi radilo o legendi.
Priča počinje u Drugom svjetskom ratu. Milijuni američkih vojnika nalaze se u Europi. Neki se bore na sjevernoafričkom, potom i na talijanskom ratištu, drugi u Britaniji čekaju na iskrcavanje u Francusku.
Svima njima potrebno je isplatiti dnevnice. Američka vlada također novčano pomaže i vlade koje se nalaze u izbjeglištvu i vojnike iz tih država koji su pred njemačkom najezdom našli utočište na slobodnim teritorijima u Europi i Sjevernoj Africi. Pomoć u gotovini Amerikanci pružaju i britanskoj vladi.
U jednom trenutku američki zvaničnici zaključuju da prebacivanje velikih količina gotovog novca preko Atlantika nije dovoljno sigurno. Njemačke podmornice u to doba još uvijek su predstavljale opasnost po savezničke brodove. Brodove je također valjalo koristiti za prebacivanje ljudstva i tehnike, a ne paketa novca.
Stoga su, kaže legenda, odlučili da u Europu prebace mašine za tiskanje dolara, sa klišejima i papirom. Mašine su radile i poslije kraja rata, jer je veliki broj američkih vojnika ostao u Europi, a otpočeo je i Maršalov plan, program ekonomske pomoći europskim zemljama uništenih ratom.
U jednom trenutku, američka vlada odlučila je da joj mašine za tiskanje dolara u Europi nisu više potrebne i da treba da budu rashodovane. Jednoj od njih to se i desilo, ali je druga, zbog početka Korejskog rata i koncentracije velikog broja vojnika na tom poluotoku tamo i prebačena.
Međutim, u jednom od napredovanja na jug, korejski komunisti zaplijenili su mašinu, klišeje i papir. Prebacuju ih na sjever i tako u Sjevernoj Koreji počinje proizvodnja, ne falsificiranih, već pravih američkih novčanica.
Sumnje da se nešto čudno događa pojavljivale su se kada se u svijetu, sedamdesetih, pojavilo više američkih dolara iz pedesetih godina nego što bi to bilo uobičajeno. Međutim, američka vlada nikada nije priznala da je izmjestila mašinu za tiskanje novca u Koreju.
Kao što rekosmo, mnogo je otvorenih pitanja u ovoj priči, ali ponavljamo da se radi o legendi. Međutim, nema ni odgovora na pitanje odakle Sjevernoj Koreji sredstva za razvoj skupog nuklearnog programa.
Američke novčanice iz pedesetih godina vrijede i danas. Treba podsjetiti da su se dolari tiskali još u vrijeme američkog građanskog rata, takozvani greenbanks, nalazili su se u opticaju i sto godina nakon tiskanja.
Tako je moguće da, iako je Amerika u opticaj izbacila nove novčanice sa izuzetnom zaštitom, Sjeverna Koreja ima dovoljno američkih dolara tiskanih pedesetih godina.
Dnevnik.ba