- Znam da sam razmišljala - Bože, kada dignem nogu, šta će se dogoditi. Hoću li ostati živa ili neću - ispričala je Valentina Duvnjak.
Novi život započela je na Kupreškoj visoravni sa zidanjem kuće na temelju stare sušare. Iz porušene kuće izvlačila je kamen, ciglu, grede. Ni slutila nije da će znati zidati, klesati, graditi.
- Zadnje cigle kada sam postavljala, pahulje su padale po meni. Ja se popnem na merdevine, majka mi dodaje cigle i malter u maloj kantici od kilogram jer nemoguće je da ja podižem veliku kantu - priča Valentina.
Mrkva, cikla, kupus, luk - donose solidne prihode. Povrće proizvodi prirodno, bez bilo kakve kemijske zaštite, na nadmorskoj visini od 1.200 metara, reklamira na društvenim mrežama i dostavlja kupcima.
- Šta vrijedi sad i da je ova mrkva dva kilograma ako ona nije zdrava. Šta ima veze ako je povrće i sitnije važno je da je zdravo - kazala je Valentina.
Radni dan počinje prije izlaska sunca. Zajedno sa majkom obrađuje zemlju ručno. Čak i vodu za zalijevanje bašte donose u kantama. U baštu je često navraćala divljač zbog čega su postavili električnog čobana. Zec se gostio kupusom, medvjed jabukom. Dok čopori vukova, u potrazi za vodom, prolaze pored kuće.
- Divlje životinje su ovdje nešto sasvim normalno. Selo je napušteno i one se spuštaju jer to sad smatraju svojom teritorijom - rekla je Duvanjak.
Kad se tek vratila, nije imala struju, niti vodu. Zime su oštre i do minus 25, a kad snijeg zapada - mjesecima ne može nigdje. No, za životom u gradu ne žali. Tamo je radila nekoliko poslova, bila podstanar i stalno pod stresom.
Ovdje je stigla sa pet maraka kusura od karte, i za dvije godine napravila kuću, kupila auto i živi u miru, prenosi N1..
Dnevnik.ba