No, nije ni to isključeno u dogledno vrijeme.
Neki dan su mediji u Hrvatskoj oprali Jandrokovića jer je rekao da je ovoj vladi teško zbog društvenih mreža.
U pravu je Jandroković. Nije to lako priznati, ali je u pravu.
Društvene mreže ušle su u doslovno sve pore života. Ideja za nastanak ovog teksta je živi dokaz za to.
Trendovi se mijenjaju, tehnologija napreduje... I sve je brzo.
Političarima se s tim nije lako nosit jer danas bilo koji pojedinac može postati viralan i ‘oprati‘ bilo koga iz (visoke) politike. Dovoljno je par ‘šerova‘ i u igri ste.
Da ne govorimo o stranicama i velikim facebook grupama... Zamislite da vam se u jeku kampanje, tri dana prije izbora dogodi neki sitni blam i da vas, primjerice, "Raja sa biroa" ili "Disu pare" uzmu na zub.
To bi vam donijelo više štete nego najiskrenije priznanje o namjeri uvođenja velikih poreza.
S druge strane, političarima je dobra stvar to što na društvenim mrežama još uvijek vise uglavnom mladi ljudi, a oni svakako ne idu na izbore...
No, zamislite da Borjana Krišto ili Željka Cvijanović počnu ‘snapat‘...
Kad su u pitanju ‘velike zvijeri‘ poput Donalda Trumpa, nedvojbeno je da mreže idu u korist dotičnom. O tom je više-manje sve rečeno.
Kad su u pitanju naši političari, na njihovim stranicama koje obavezno imaju prikvačenu onu plavu valjalicu ima jako malo zanimljivog sadržaja.
Profile su uglavnom ‘nalajkali‘ stranački mladežtanci, novinari - da bi lakše upratili, i mali broj simpatizera. Dragan Čović nema facebook. Dodik ima. Izetbegović isto. Njih prati dvojicu prati nešto više od 40 tisuća ljudi, Bakira oko 28, Dodika nešto manje od 14 tisuća.
Malom analizom profila primjetno je da Dodik dijeli puno objava od drugih portala, najčešće od lokalnih portala, zato je moguće da iza njegova profila stoji netko drugi i na taj način hvata klikove, dok Izetbegović djeluje manje ažurno no reakcije na objave su primjetnije i veće nego kod Dodika.
Bakir ima potrebu dijeljenja službenijeg sadržaja i profil mu djeluje profesionalnije od Dodikovog.
Čoviću je netko dao dobar savjet. On tweeta. Prati ga nešto više od 400 ljudi a aktivan je od travnja. Komunicira službeno i uglavnom stavlja objave iz destinacija po kojima boravi službeno i protokolarno.
Berba grožđa s diplomatskim predstavnicima u našoj #BIH. "Upoznaj #BIH još bolje, kako bi je još više volio!" #BIHMojaDomovina pic.twitter.com/WHHzMkVoXd
— Dragan Čović (@Dragan_Covic) 25. rujna 2017.
Gotovo da nema političara koji nema ‘fejs‘. No oni nisu toliko bitni. Njihove profile vode ljudi koji su u strankama zaduženi za to. Negativni komentari se brišu vrlo brzo. Demokracija funkcionira kao i u stvarnosti - samo načelna.
Jedan od glupih primjera kako mreže od budale naprave popularnu budalu je i nedavan uzlet Preletačevića Belog u Srbiji. Kod nas se nešto slično još nije dogodilo, no nije isključeno. Kandidata, hvala Bogu, ima.
Dobar primjer vođnja fejs-profila su Slaven Raguž i Mario Karamatić. Prati ih solidan broj ljudi, nemaju lajkove "na moranje", a procentualno gledano, jači su od puno većih ‘riba‘. I prirodno komuniciraju sa svima. Primjerice, Čović koristi Twitter na kojem je prirodno da vas prati manje ljudi, predsjednik je države i prati ga 400 ljudi, dok pojedine objave Karamatića i Raguža znaju dosegnuti velik broj reakcija na fejsu. S te strane, fejs ima prednost.
Mario Karamatić za Dnevnik.ba kazao je da on voli direktnu komunikaciju.
"Od društvenih mreža koristim facebook iz razloga što mi omogućuje da bez cenzure od strane ovoga ili onoga medija mogu javno i jasno iznijeti svoje stavove, razmišljanja, kao i obavijestiti javnost o pojedinim aktivnostima koje većina tzv. hrvatskih medija ignorira iz straha da bi te informacije mogle nanijeti političku štetu njihovim mentorima ili pokroviteljima.
Također društvene mreže omogućuju direktnu komunikaciju sa ljudima preko poruka, što daje povratnu informaciju je li nešto dobro ili loše učinjeno. Mišljenja sam kako se nije moguće kvalitetno baviti politikom bez direktne konekcije sa biračima a upravo društvene mreže to omogućuju." - zaključuje Karamatić.
U svakom slučaju, živimo u eri društvenih mreža koje polako ali sigurno zauzimaju primat u komunikaciji. Pojedini političari će se na to morati navikavati. Inače, dogodit će im se ono što se već događa običnim ljudima. Nema te na fejsu - nije ti bio rođendan - ne postojiš.
Predsjednica Organizacije mladih HSS-a Hrvatske smatra da je Twitter kvalitetniji kad su u pitanju političari.
Na naš upit o tome ima li cenzure, Kukićeva ističe sjedeće: "Ne mislim da se političari boje facebooka i da ga zato "cenzuriraju" nego naprosto smatram da je za ozbiljne političare neozbiljno baviti se i posvetiti facebooku."
Kukićeva dodaje i problem izvlačenja iz konteksta:
Prvo, ne možeš jasno prenjeti stav i promišljanje preko facebooka, a drugo, obično se uvijek izvuče misao iz konteksta što dalje služi prepucavanjima (obično osoba koje se kriju iza lažnih profila). Facebook je dobar za prenijeti reakciju ili vijest ali nikako za rasprave.
Ozbiljni političari si to ne dopuštaju. Nikako ni ne bi trebali dopustiti si rasprave s osobama koje svoj identitet kriju. Puno produktivnije i kvalitetnije je to raditi na Twitteru. - zaključuje ova mlada političarka.
Dragan Močević, utemeljitelj PR agencije Prime Communications smatra da naši političari nemaju naviku dvosmjerne komunikacije
Mi imamo političare koji su 25 godina komunicirali isključivo jednosmjerno i jednostavno nemaju naviku dvosmjerne komunikacije. - ističe Močević i dodaje kako se nagledao svega: "Iako je ovo relativno mlado bolje, društvene mreže općenito, možete se svega nagledati. Političari koji na društvenim mrežama komuniciraju su uglavnom oni u opoziciji dok hvataju vlast, kad dođu na vlast način njihove komunikacije se naglo mijenja i nisu više otvoreni za dijalog kao ranije i njihovi profili postanu mjesto za objavljivanje fotografija. A ranije, doks u djelovali kao oporbeni zastupnici, znali su biti i žestoki i konstruktivni. - ističe Močević.
Ne radi se o cenzuri
Na naš upit o tome što misli o pojedincima koji vrše cenzuru i brišu komentare, Močević ističe da se tu ne radi o političarima: "Sumnjam da se ozbiljni političari poput Vučića ili Plenkoviča imaju vremena baviti društvenim mrežama, to umjesto njih obavljaju stranačke osobe zadužene za tu oblast. Kod manje poznatih političara ne vidim toliko cenzure, ali pojedinci jesu nedorasli situaciji i nisu se prilagodili tehnološkom napretku - zaključuje Močević
- Kako god, za neke bi bilo bolje da ostanu anonimni. I u virtualnom i stvarnom životu, koliko je moguće. Iako bi baš bio gušt vidjet Fikreta Abdića sa žečjim ušima na "Snapu" ili Mirka Šarovića i Mektića kako puće usnice za novi "Insta story".
Šalu na stranu, ono dobro što se može izroditi iz svega ovoga je to da će političari kad-tad shvatit koliko je velika kritična masa (doduše virtualna) i na osnovu toga donijeti toliko nužne i zazivane promjene.
U suprotnom, svi se možemo preselit na Snapchat i glumit majmune do mile volje.
Dnevnik.ba