Dokument koji su sastavili članovi globalne kršćanske zajednice na 3. Međunarodnom kršćanskom forumu održanom u Moskvi, koji između ostalog spominje kako se tijekom proteklih deset godina kršćansko stanovništvo Bliskog Istoka smanjilo za 80 posto te upozorava da, ukoliko se sadašnji trendovi ne promijene, kršćanstvo će nestati iz svojih stoljetnih domova i to u svega u nekoliko godina. Oko 2000. godine bilo je 1,5 milijuna kršćana u Iraku; danas postoji samo 100.000 – otprilike pad od 93 posto, navodi se u dokumentu. U Siriji su najveći gradovi "izgubili skoro svu svoju kršćansku populaciju", piše Gatestone
Drugi stručnjaci također su imali slične turobne statistike. Centar za proučavanje globalnog kršćanstva na teološkom sjemeništu Gordon-Conwell u Hamiltonu, Massachusetts, predvidio je da bi se do 2025. postotak kršćana na Bliskom istoku - koji je 1910. godine iznosio 13,6% - mogao spustiti na oko 3%.
Kršćani koji se žele vratiti na područja u Iraku i Siriji oslobođenoj od Islamske države (ISIS), i dalje se suočavaju s diskriminacijom lokalnih muslimanskih i kurdskih zajednica. Andrew White, također poznat kao "Bagdadski vikar", rekao je: "Došlo je vrijeme kraja, nema kršćana. Neki kažu da bi kršćani trebali ostati da održe povijesnu nazočnost, ali je to postalo vrlo teško. Budućnost zajednice je vrlo ograničena. "
Drugi, poput bivšeg predstavnika Frank Wolf (R-Va.), optimističniji su: "Sada je vrijeme. Imamo upravu koja razmišlja o poduzimanje nečega", rekao je, ukazujući na Trumpovu američku administraciju.
U međuvremenu, ISIS je nastavio gajiti velike nade. U videu koju je teroristička organizacija objavila u kolovozu, ekstremist je poderao sliku pape Franje i pape emeritusa pape Benedikta XVI. Rekavši: "Zapamtite ovo, vi kuffar (nevjernici) - bit ćemo u Rimu, mi ćemo biti u Rim, inshallah [Allahova volja] " Narator u videu također je obećao: "Nakon svih njihovih napora, religija križa bit će ta koja će biti razbijena. Križarski antagonizam prema muslimanima služio je samo da ohrabri generaciju mladosti." Na to pitanje, papin prvi pomoćnik rekao je: „Papa Franjo nije ništa promijenio na svojem dnevnom redu, niti će on to napraviti. Štoviše, nastavit će poticati dijalog, stvarati mostove i braniti mir. S muslimanima i kršćanima.“
Muslimanska klanja kršćana
Sažetak iz kolovoza o obilježjima muslimanskog progona kršćana širom svijeta uključuje, ali nije ograničen na sljedeće:
Kenija: Islamski teroristi pretukli su četvoricu kršćana do smrti jer se nisu htjeli odreći Krista i prigrliti islam. U petak, 28. kolovoza, džihadisti iz Somalijske skupine Al Shabaab okružili su trojicu muškaraca (dvojicu 40 godišnjaka i jednog 17 godišnjaka) i držali ih u jednom od kršćanskih domova. Naredili su im da recitiraju šahadu - da "Nema boga osim Allaha i Muhammed je njegov glasnik" – i da se time odreknu Trojstva i postanu muslimani. Kada su muškarci odbili, muslimani su ih sasjekli mačetama. Zatim su otišli i zaklali psihički hendikepirani starijeg brata jednog od ubijenih. Prema "ozbiljno traumatiziranoj" ženi jednog od muškaraca, "Al-Shabaab je poznavao te ljude kao kršćane, a Josipa [njezin ubijen muž] kao starješinu crkve".
Nigerija: Napadači su masakrirali čak 50 kršćanskih vjernika unutar katoličke crkve sv. Filipa u državi Anambra tijekom nedjeljne jutarnje službe. Početni izvještaji tvrdili su da su "naoružani ljudi lovili narkobosa, pratili ga u njegovu kuću, ali su im rekli da je on otišao u crkvu". Kad su otkrili da nije u crkvi, "vjerojatno su od bijesa ispaljivali metke na štovatelje u crkvi". Međutim, napad ne samo da slijedi uzorak drugih terorističkih napada na crkve u Nigeriji, ali barem jedna skupina, Act for Biafra, organizacija neovisnosti Biafre, objavila je izjavu koja proziva taj napad kao "džihadističko klanje" Kršćanskih vjernika.
Osim toga, tijekom napada na kršćansku zajednicu u muslimanskom većinskom području koje provodi Šerijat (islamski zakon), muslimanski teroristi zaklali su oca i njegovog sina i oteli tri žene i bebu. Osim uobičajenih napada na kršćane "u sjevernoj Nigeriji, (koja je većinski muslimanska), kršćane koji su već bili raseljeni od strane ekstremista Boko Haram, prisiljavaju na odlazak iz svojih izbjegličkih logora i zabranjuju im se pristup vitalnoj pomoći", tvrde aktivisti za ljudska prava.
Pakistan: Javid Masih, kršćanin koji se dvije godine prodao u ropstvo muslimanskoj obitelji da bi kupio svojoj obitelji kuću, redovito je bio zlostavljan, nije mogao ići u crkvu, da bi na kraju bio ubijen u kolovozu. Kada je dvogodišnji ugovor bio skoro gotov, Javid je jednom članu obitelji rekao da se veseli svojem vjenčanju, no rečeno mu je: "Nema šanse da ti ikada budeš slobodan i da napustiš ovo mjesto." Kad je njegov ugovor završio i kada je zatražio svoju slobodu, sinovi te obitelji pretukli su ga: "Vi prljave Chura-e (bezvrijednici)," kako se usuđujete pitati za svoju slobodu. Vaš život je naš. Odsad ćeš čistiti naš izmet svaki dan tvojeg života ili ćete ti i tvoja obitelj umrijeti". Nakon toga, braća su ga uhvatila, vezala, pretukla i pljuvala ga čitav dan. Nikada nije rekao svojoj obitelji o tome jer mu je bilo neugodno, kao što ga je bilo strah od posljedica za njegovu obitelj ako se upletu. Drugi zaposlenici su gledali brutalna mučenja Javeda kako bi se proširio osjećaj straha među njima. Nastavio je biti rob, ali njegova je produktivnost pala, a muslimanska obitelj odlučila je ukloniti ga. Otrovali su ga, a potom ga odvezli ispred kuće njegove obitelji. Kad je njegova majka udovica molila da ga odvezu u bolnicu, pljunuli su na nju. On je umro; policija je proglasila smrt kao "samoubojstvo". Wilson Chowdhry, predsjednik britanske pakistanske kršćanske udruge, rekao je:
"Usprkos zakonima protiv ropstva u Pakistanu, prisilni rad uništava živote mnogih kršćana. Zakon o obveznom radu Akt 1992 ne vrijedi, kao ni papir na kojem je napisan, a vladina jasna apatija na primjenu zakona ilustrira nisku vrijednost kršćana i ostalih manjina ... Vrlo je mala stopa samoubojstava među Pakistanskom populacijom od oko 300 žrtava u dvije godine - Pakistanci su neustrašivi. Nezamislivo je da je Javed počinio samoubojstvo a da se nikome nije povjerio da bi napravio takvo nešto, nitko tko tako razmišlja ne bi ostao stoički dvije godine unatoč boli koja mu je nanesena."
Drugi kršćanin, zatvorenik kojemu je islam bio ponuđen, ali ga je odbacio, pronađen je mrtav "pod nepoznatim okolnostima u policijskom pritvoru", navodi se u izvješću. Indaryas Ghulam, 38, bio je među 42 kršćana uhićena zbog linča dvojice muslimana povezanih s napadom na crkvu iz 2015. godine kad je ubijeno gotovo 20 kršćana i ranjeno 70. Indaryas je zanijekao sudjelovanje u linču i bio je jedan od zatvorenika kojem je obećano "puštanje u zamjenu za odricanje Krista. "
"Mogao je spasiti svoj život, ali je odlučio svjedočiti svoju vjeru do smrti ... Uprava zatvora je njegovu smrt pripisivala lošem zdravlju, imao je tuberkulozu, no njegova supruga Shabana i kći Shumir, koja je vidjela tijelo, rekla je da je posvuda bio opečen i isječen, vidljivi jasni znakovi mučenja i brutalnosti kojoj je bio podvrgnut, a dodaju da, iako je bio ozbiljno bolestan, nikada nije primio odgovarajuću medicinsku skrb iza rešetaka. "
Muslimanski napadi na kršćansku slobodu
Iran: Približno petsto muslimanskih obraćenika kršćanstvu suočeno je s progonima u Iranu i pobjeglo je u Tursku u potrazi za azilom, napominje izvješće iz kolovoza. Jedan mladi preobraćenik koji je rekao da ne bi mogao biti onakav kakav želi da je ostao musliman, dodavši da se sada osjeća "ugodno" kao kršćanin. Drugi je rekao:
"Promijenio sam svoju vjeru, jer nisam vidio ništa u islamu, što god sam vidio, bilo je pogrešno, činjenica je da je iranska vlada islamska, a naša mladež je pogubljena.u Iraku je isto... ISIS i [oni] ubijaju ljude u ime islama, a tu su i ranjivi ljudi kojima se odrubljuju glave. Pobjegli su u Tursku, a i mi smo došli. Zato nisam vidio nikakvo dobro islama. "
Open Doors Sjedinjenih Država, koja prati kršćanske progone diljem svijeta, potvrđuje da "preobraćenici na kršćanstvo s islama čine najveću skupinu kršćana i doživljavaju najveći broj progona".
Maroko: Izvještaj iz kolovoza otkriva da su ranije u 2017. godini popularne dnevne novine na arapskom jeziku napale kršćanske aktiviste Maroka zbog njihove vjere i, s obzirom na to da su gotovo svi kršćani u Maroku obraćenici s islama, završili su porukom: "Kuran zahtijeva ubijanje otpadnika „. "Maroko je dom nekoliko tisuća kršćana koji žive diljem države, od kojih su mnogi novi preobraćenici i prisiljeni su moliti u tajnim crkvama", navodi se u izvješću. "Kršćane redovito maltretiraju od strane vlasti, a društveni pritisak da se odreknu njihove vjere je uobičajen diljem zemlje."
Pakistan: Još jedan kršćanski maloljetnik bio je pretučen i optužen za "blasfemiju" protiv islama. Nakon što je musliman Muhammed Nawaz optužio 16-godišnjeg Asif Stephena za krađu na lokalnom bazaru, pretukao je dječaka, a zatim je rekao lokalnom imamu koji je, prema izvještaju, "imao povijest propovijedanja mržnje prema manjinskim kršćanima, "da je mladost također spalila Kuran. Muhammed i imam pronašli su dječaka i ponovno ga napali. Kada je prolaznik vidio nasilje i kontaktirao policiju, "umjesto da zaštiti tinejdžera od njegovih napadača, (policija) uhitila ga je i odvela ga u zatvor zbog optužbi za bogohuljenje". Nekoliko sati kasnije, imam i "gomila više od 300 muslimanskih fundamentalista okružilo je zatvor i pozvalo na javni linč Stephena".
"Dok je mafija preplavila lokalnu policiju, Stephen je odveden iz ćelije i predan je mafiji, koja ga je tukla sve dok nije došlo pojačanje kako bi smirilo situaciju. Policija je zatim preselila Stephena u sigurniji zatvorski okrug, gdje se izjasnio krivim za bogohuljenje u onome što je njegova obitelj smatrala prisilnim priznanjem".
Uganda: 7. kolovoza Sophia Nakisaala, 35, muslimanka, prihvatila je kršćanstvo nakon što joj je kći ozdravio ulični propovjednik:
„Moje dijete je odmah ozdravilo od visoke temperature, koja je uzrokovala brojne konvulzije. Evanđelist je podijelio sa mnom znanje o Issi [Isusu], za kojeg je rekao da je iscjelitelj i Spasitelj, a onda sam odlučila prihvatiti ga kao svog Gospodina i Spasitelja, a zatim same se vratila kući. "
Kad se vratila kući i počela govoriti Muhammedu Lubaaleu, svome mužu, što se dogodilo: "On se naljutio i udario me. Šutjela sam i nisam odgovarala na njegova pitanja o mojoj novoj vjeri u Isusa". Tri dana kasnije, priča o iscjeljenju njegove kćeri i potvrdu da je njegova žena doista prihvatila Krista došla je do Muhammeda. "Moj suprug stigao je kući 10. kolovoza i počeo me premlaćivati ostavljajući mi modrice na glavi i desnoj ruci, koristeći štap", objasnila je Sophia. "Susjedi su me došli spasiti i udomili su me te večeri." Sljedećeg jutra, dok je njezin muž bio odsutan, okupila je četvero djece u dobi od 3, 5, 8 i 11 godina i otišla do lokalnog svećenika koji joj je pomogao pronaći utočište.
Švedska: Zapadna nacija najpoznatija po prihvaćanju muslimanskih migranata, Švedska, odlučila je deportirati iransku obraćenicu na kršćanstvo. Kada je preobraćena Aideen Strandsson izjavila da bi se mogla suočiti sa smrtnom kaznom kao otpadnica, švedski dužnosnici su joj rekli: "To nije naš problem ako ste odlučili postati kršćanin, i to je vaš problem". U međuvremenu, Švedska, koja se smatra "svjetskom humanitarnom savješću i sigurnim utočištem izbjeglica", nastavlja s prihvaćanjem muslimanskih izbjeglica, a neki od njih su pomogli preimenovati Švedsku kao „Europsko središte silovanja".
Muslimanski napadi na kršćanske crkve
Egipat: Vlasti su zatvorile 1300-članu crkvu Djevice Marije i Sv. Pavla u pokrajini Minya . Zatvaranje je došlo kao odgovor na lokalne muslimanske oporbene skupine koje su prosvjedovale protiv postojanja crkve koja je služila kršćanima iz tri odvojena sela. Koptski biskup Minye, Anba Makarios, izdao je javnu izjavu kojom se službenici spajaju s agresorima protiv žrtava:
"Sigurnosni aparat spriječio je Kopte da prakticiraju svoje obrede u Kedwanu, Minya, tvrdeći da je riječ o prigovorima nekih suprotstavljenih frakcija u selu i da je potrebno uzeti u obzir njihove osjećaje. Međutim, to znači da se ne uzimaju u obzir osjećaji Kopta i onih koji ne traže ništa osim da se mole, kao da je ta odluka pripala suprotstavljenim frakcijama, a ne velikoj državi kao što je Egipat, koja bi trebala imati vlast i zakon".
Crkva Djevice Marije i Sv. Pavla u Kedwanu samo je jedna od najmanje 15 kršćanskih crkava koje su zatvorene samo u provinciji Minya. "Imamo više od 15 mjesta [štovanja] zatvorenih po nalogu sigurnosnog aparata, unatoč postojanju formalnih zahtjeva koji su zatvoreni u ladicama [u stolu]", dodao je Makarios u svojoj izjavi. "Također, ima 70 sela, farmi i zaseoka bez mjesta za molitve."
Osim toga, u kolovozu, sigurnosni dužnosnici spriječili su kršćane da se susretnu i mole u privatnoj kući u selu Forn, u Minyi. Rekli su da dom nema dozvolu za bogoslužje. U pismu pod naslovom "Mi smo bili spriječeni da molimo poput kriminalaca", frustrirani kršćani pisali su egipatskom predsjedniku Abdelu Fattahu el-Sisiju:
"Bili smo iznenađeni kad smo zatekli policijske snage kako okružuju i ulaze u selo kako bi spriječile egipatske Kopte da se mole i da im je spriječi izlazak iz domova. Napadali su nas neprikladnim riječima ... Kao da smo kriminalci ili izdajnici optuženi za obavljanje vjerskih rituala. Obavljati vjerske obrede je zločin? "
Irak: Kršćani koji se vraćaju u ravnicu Ninevah nastavili su se susretati s ostacima djelovanja Islamske države, uključujući grafite okolo i unutar svojih oskvrnjenih crkava, poput "Nema mjesta za križ u islamskim zemljama" i "Križ je pod našim nogama." Sljedeće njemačko pismo pronađeno je u jednoj crkvi:
" O, vi štovatelji križa, sve ćemo vas pobiti. Njemačka je islamska zemlja, slabi ste i ne pripadate ovdje ... O, vi križari, nemate mjesta u islamskim zemljama. Ili otiđite ili ćemo vas ubiti.“
"Koristili (ISIL) su statute Isusa i Marije za gađanje", rekao je jedan čovjek iz druge crkve. "Oltar je također uništen, a Daesh [ISIL] je znao da bi Zapad bio nesklon bombardiranju crkve, pa je ovdje pohranio hranu i streljivo." Velik dio grafita od tada je uklonjen i oltari se obnavljaju. "Ponovno vidjeti naše kršćanske simbole za nas je gotovo jednako važno kao i hrana ", komentirao je jedan kršćanin.
Somalija: Nakon prihvaćanja ponovnog otvaranja katoličke crkve, koja je gotovo 30 godina zatvorena, vlada muslimanske nacije preinačila je svoju odluku. Glasnogovornici su spominjali javni bijes, potaknut od strane islamskih vjerskih vođa koji su tvrdili da je ponovno otvaranje crkava dio vladinog plana zavjere da „pokrste“ Somaliju. Objašnjavajući njihovu odluku tijekom konferencije za novinare, ministar redovničkih poslova Sheikh Khalil Abdullahi Ahmed rekao je: "Vlada Republike Somalije odlučila je poštivati želje svojih naroda i vjerskih vođa i držati crkvu zatvorenom, kao što je to bilo i posljednjih 30 godina. " Katolička crkva bila je jedna od mnogih crkava izgrađenih prije 70 godina kada je Somalija bila britanski protektorat.
Sudan: Dan nakon što je parlament odbacio poziv Ministarstva prosvjete da crkvene škole djeluju nedjeljom i slijede samo muslimanski tjedan - odluku koju su kršćani u Sudanu i širom svijeta gledali kao na još jedan način uznemiravanja i diskriminacije manjina - 2. kolovoza, sudanska vlada demolirala je još jednu crkvu u Omdurmanu, zapadno od Khartouma, prekriživši još jednu crkvu s liste od 27 crkava koje treba srušiti.
Muslimanska nepoštivanje i zlostavljanje kršćana
Irak: Više izvješća pokazuje da je kršćanska patnja teško ograničena na pojavu ISIL-a u kolovozu. Prema jednom, kaldejski nadbiskup Habib Jajou rekao je da "preostale kršćanske obitelji u Iraku strahuju da bi novi ISIL mogao doći na vlast." On je optužio Bagdad da nije poticao vjersku toleranciju uslijed sektaškog rata i rekao da je mnogim ljudima bio ispran mozak od strane terorističke skupine. " Također je istaknuo da ministarstvo obrazovanja treba početi priznavati kršćansku baštinu i korijene Iraka umjesto da lažno tvrdi da je uvijek bio islamski i da su kršćani u biti stranci i agenti Zapada.
Pakistan: Senat islamske nacije jednoglasno je odobrio zakon koji zahtijeva obvezno podučavanje Kur‘ana svim učenicima osnovnih i srednjih škola, uključujući one koji nisu muslimani. S druge strane, prijedlog zakona ima za cilj pomoći državi da ispuni članak 31 (2) pakistanskog ustava, koji kaže da će "država nastojati učiniti učenja časnog Kur‘ana i Islamiyata [svih islamskih stvari] obveznim". Međutim, prema direktoru kršćanske udruge za ljudska prava, Nasir Saeedu, prijedlog zakona "negativno će utjecati na ne-muslimanske učenike ... Promicat će zavaravanje i mržnju prema ne-muslimanima u pakistanskom društvu, nešto što je već u porastu. "
Bangladeš: U ime "borbe protiv terorizma", muslimanska je nacija izmijenila zakon koji je prisilio oko 200 kršćanskih organizacija da se zatvore. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stranim donacijama, koji je namijenjen provjeravanju terorističkih stanica koje primaju sredstva izvan Bangladeša, posebno je stvorio ekonomske probleme za kršćanske nevladine udruge "namijenjene isključivo kršćanskoj zajednici", objasnio je jedan misionar. Budući da je većina kršćanskih organizacija u pretežno muslimanskom Bangladešu ekonomski podržana od vanjskih izvora, 200 njih nije moglo osigurati vanjsko financiranje i trajno su zatvorene.
Sudan: Islamska vlada uhitila je sedam crkvenih čelnika zbog odbijanja poštivanja sudskog naloga da preusmjere vodstvo svoje zajednice vladinom odboru u pokušaju raspuštanja Crkve. Ispitivani su nekoliko sati, a potom su pušteni uz jamčevinu. "Policija je priopćila kako su pritvaranjem njih izvršavali naloge Ministarstva uprave i vjerskih zaklada kako bi nametnuli odbor kao novo vodstvo SCOC-a, vjerojatno s namjerom da prodaju crkvenu imovinu u nastojanju Sudana da se oslobodi zemlje kršćanstva", napominje izvješće, dodajući kako "uhićenja su vidljiva kao dio nedavnog porasta uznemiravanja kršćana".
Osim toga, kako bi pomogla bogatom muslimanskom poduzetniku da preuzme crkvenu imovinu, policija je iselila još dva pastora i njihove obitelji iz njihovih domova i na ulice. Pastori "su bili terorizirani kad je policija udarala na vrata vičući s prijetnjama", "Došli su i snažno kucali na vrata, rekli su:" Ako ne otvoriš, morat ćemo ih slomiti silom da uđemo ", rekao je pastor Nalu, 47-godišnji otac jednogodišnjeg dječaka. "Situacija je vrlo teška i živimo na ulici."
Nigerija: Fulani teroristi, neki povezani s islamskom terorističkom skupinom Boko Haram, bili su poznati po napadanju kršćanskih farmi i naselja te klanju kršćana. U kolovozu kada je zabilježeno nekoliko takvih napada, a političari (uglavnom muslimanski) prikazali su problem kao riješen, kršćanski je čelnik objasnio,da kada ne ubijaju direktno kršćane, muslimanski fulanski pastiri pribjegavaju "ekonomskom terorizmu": "Dok se mi veselo valjamo u lažnom osjećaju mira na platou ", rekao je," znajte da se danas vrši promišljeni ekonomski terorizam i otimanje zemljišta nad kršćanima Riyoma i Barkina Ladi na svakodnevnoj bazi s namjerom da ih se osiromaši i oslabi u njihovoj zemlji."
Dnevnik.ba