Korparstvo je zanat u Bosanskoj Posavini star više od stotinu godina, a brojne obitelji dugo su, izrađujući predmete od vrbovog pruća, imale posao na kućnom pragu i sigurnu egzistenciju. Ovi ljudi znali su od pruća isplesti korpe, ukrasne predmete, pa i namještaj - stolove i stolice za bašte.
Nova vremena
Danas je i ovaj zanat pao u zapećak, u selima gdje je korparstvo nekada cvjetalo, njime se danas bavi svega nekoliko obitelji, i to više iz inata, jer ne žele dozvoliti da se tradicija prekine, piše Dnevni avaz.
U velikom i bogatom selu Tolisa kod Orašja među desetak korpara najpoznatiji je Anto Dominković. Treća je generacija u obitelji koja živi od korparstva. Njegovi djed Ivo i otac Đuro bili su poznati korpari tog kraja, a i Anto se u 69. godini ne da, mada priznaje da su došla nova vremena pa se ljudi okreću drugim poslovima, ne mareći što će korparstvo izumrijeti.
Manje posla
- Žao mi je što ovo moram kazati, ali sa mnom će umrijeti i korparstvo u mojoj obitelji. Ja sam, baveći se ovim poslom, iškolovao trojicu sinova, ali oni su otišli u Zagreb i tamo se bave onim za što su učili školu. Na području Orašja, poslije Matića, Tolisa je drugo selo poznato po ljudima koji su od pruća pravili čuda - kaže Anto pokazujući nam svoje proizvode od pruća, koje, pored u BiH, najviše proda u Hrvatskoj.
Dodaje da ljudi danas, umjesto njihovih korpi, stolova, stolica, ukrasa od vrbovog šiblja, koji su unikati i zdravi za život, nažalost, uvoze plastiku, a korpari imaju sve manje posla.
Podrška UNDP-a
Dvije godine je UNDP sredstvima Europske unije u Bosanskom Šamcu i Domaljevcu u projektima “Jačanje lokalne zajednice” organizirao radionice “Razvojem korparstva do samozapošljavanja”. Na 19 plantaža zasađeno je 7,5 hektara industrijske vrbe - šiblja, zasijano je 15.000 sadnica vrbe, u što je direktno uključeno 17 korisnika, a neposredno njih 30. Bez podizanja novih plantaža za uzgoj vrbovog šiblja - pruća, nestat će i korpari.
Dnevnik.ba