Ovaj potez Berlina i Pariza ne čudi, piše Logično.com, jer su upravo Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija do sada bili glavni jamci europske vojne sigurnosti. Tekst kojeg su sastavile vlade Angele Merkel i Emmanuela Macrona je već poslani svim vladama EU, a dokument naglašava potrebu da se prekinu odnosi s agencijama koje povijesni ostaci velike anglo-saksonske vojne moći. Postići ”stratešku autonomiju” i vojnu neovisnost od Sjedinjenih Američkih Država su glavni ciljevi projekta.
Razmjer geopolitičkih promjena koje bi mogao izazvati ovaj korak je još uvijek teško predvidjeti. U ovom trenutku, koncept ”strateške autonomije” je u francusko-njemačkom prijedlogu naveden kao jedan od ključnih ciljeva.
Podići troškove obrane do 2 posto bruto domaćeg proizvoda i izdvojiti 20% od tog iznosa za ulaganja u njemačko-francuski projekt. To su zahtjevi koje zemlje članice EU moraju ispuniti u okviru ovog novog prijedloga.
Zahtjeve ne bi trebalo biti teško ispuniti, jer su oni u osnovi isti kao što oni koje su postavili čelnici NATO pakta na summitu 2014. Međutim, samo pet zemalja NATO-a za savez izdvajaju 2% njihovog BDP-a. To su Sjedinjene Američke Države, Grčka, Poljska, Velika Britanija i Estonija.
Europska obrambena agencija (EDA) će biti odgovorna za ocjenu sukladnosti tih zahtjeva.
Još jedan ključni cilj projekta je unaprijediti ”interoperabilnost”, odnosno povećati koheziju između različitih vojski zemalja članica kako bi se pružio zajednički vojni odgovor.
U tom smislu, oružja koja vojske imaju na raspolaganju zahtijevaju temeljitu reviziju. Prema podacima u studije strateški konzultantske tvrtke ”McKinsey & Company”, Europa ima 178 različitih oružanih sustava. Učinkovita koordinacija između nacionalnih vojski, koju bi slijedila prave optimizacija resursa može omogućiti Europskoj uniji da uštedi gotovo 30 posto na potrošnji za obranu, navodi se u izvješću.
Francuska i Njemačka su u početku imati većinsku potporu za njihov prijedlog, iako situacija u svakoj zemlji u vezi projekta uključuje različite interese i unutarnje političke stavove tijela koja bi mogla ometati napredak procesa. U ovom trenutku se očekuje da će visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku Federica Mogherini ovaj projekt predstaviti krajem rujna.
Kao što smo rekli, osamostaljenje od Washingtona i Londona i nije loša zamisao, ali ako umjesto njih vlasnici Europe postanu Berlin i Pariz, onda smo opet gdje smo i bili, možda s malo manje mogućnosti za vanjske intervencije.
No, tko jamči da SAD i Velika Britanija neće omesti ovaj plan, ne birajući sredstva. Dugoročno bi posljedice mogle biti nepredvidive. Od raspada EU na blok koji će ostati odan anglo-saksonskom savezu i onaj koji će stati uz Berlin i Pariz, do otvorenog sukoba između dva suprotstavljena koncepta.
Dnvevnik.ba