Nju život nije mazio. Imala je teško djetinjstvo u Ključu u Bosni i Hercegovini u kojem je rano ostala bez oca, kojeg su policajci pretukli do smrti. Tada je odlučila postati policajka ili vojnikinja. S 18 dolazi u Zagreb i odlazi u tadašnju vojsku, a kada je Hrvatska napadnuta, u Domovinski rat, prenosi HRT.
Bez imalo razmišljanja sam otišla u Sunju. Javila sam se pokojnom generalu Praljku, dala sam mu svoju knjižicu i tražila da me pošalje na ratište. U dva sata u noći sam stavljena na prvu liniju u Sunji na željeznički kolodvor, prisjeća se Boja Kaurin.
I tu ne bi bilo ništa sporno da Boja nije Srpkinja, pravoslavne vjere, i da je se zbog odlaska u Hrvatsku vojsku obitelj i majka nisu odrekli. No, kaže, ponovno bi učinila isto. Zato što sam vidjela tko je agresor, a tko je žrtva. Hrvatska nije otišla napasti Srbiju, nego je Srbija došla napasti Hrvatsku. Na strani sam pravde, istine - tako me pokojni otac odgajao. Rekao mi je da ne mrzim nikoga, da gledam tko je kakav u duši i da uvijek gledam istinu i pravdu, kaže Boja.
Tim vrijednostima uči i svoje sinove, starijeg, koji je pošao maminim stopama, pripadnika 1. gardijske brigade, i mlađeg - studenta kineziologije. Samohrana je majka, ostavljena u dugovima i kreditu, zbog čega je morala prodati i stan pa je sada podstanarka. Narušenog je zdravlja. Liječi se od kroničnog PTSP-a, raka, problema sa srcem. Kaže - sve od nepravde koja se događa u Hrvatskoj, od ljudi koji ih prozivaju svakakvim pogrdnim imenima. Boli je stanje u našoj zemlji i zablude o braniteljima.
Unatoč svim nedaćama, svakodnevnoj borbi i strahovima koje kao većina branitelja proživljava, nesebično pomaže drugima, što je njoj svojevrsna terapija. Volontira u domu za starije i nemoćne.
Najveća joj je želja da njezini sinovi ne napuste domovinu poput mnogih drugih i da se stvore uvjeti za mlade, vrijedne i poštene ljude... To je Hrvatska za kakvu se ona borila.
Dnevnik.ba