O problemu iseljavanja iz BiH za Dnevnik.ba govori Jelena Agatić, nekada građanka Busovače, sada Münchena. Ima samo 22 godine, ali se sama bori za bolji život.
Kako kaže , jedna je od oni koji su morali otići „trbuhom za kruhom“
„Dolazak u nepoznatu zemlju, prihvaćanje nove kulture, učenje novih jezika, svakakvih dešavanja, a najteži onaj rastanak s obitelji, prijateljima..“
Jelena se složila s tim da drugog izlaza nema, naravno, ako planiraš da nešto više ostvariš, što ti tvoja država baš i ne može pružiti.
Nerazumljivo je zašto se bh. društvo ovako odnosi prema mladom čovjeku.
Jelena se našla u par situacija kada joj je bila potrebna pomoć, ali tvrdi, ako se trudiš i ako to drugi vide, spremni su pomoći u svakom pogledu.
"Prva plaća"?
„Što reći, imigranti vrlo često budu iznenađeni kada vide kolika im je plaća legla na račun. Tijekom prvog pogleda na bankovni izvod, nakon primitka plaće , doživljavaju najveći šok. Pa to nije plaća koju mi je poslodavac obećao, koja stoji u ugovoru. Mnogi još nisu shvatili da se u Njemačkoj plaće izražavaju u bruto , a ne u neto iznosu".
No Jelena tvrdi - ako se potrudiš, i ne odustaneš nakon prvog pada ,može se živjeti.
Na pitanje o povratku u svoju zemlju , Jelena daje negativan odgovor, iako kako kaže za Busovaču vežu je samo obitelj i prijatelji.
Posjetivši par ustanova u Busovači,došli smo do podataka da je Busovaču napustilo 20 - 25 % Hrvata.
Ostaje nam pitanje : "Nastavlja li se egzodus stanovništva, i što se sve krije iza toga" ?
B.Vujica / Dnevnik.ba