„Bojim se da se približavamo sličnoj tragičnoj sudbini kršćanstva u sjevernoj Africi tijekom ranih islamskih dana“, upozorio je luteranski biskup Jobs Schoene prije nekoliko godina.
U davna vremena, Alžir i Tunis, potpuno kršćanski, dali su nam velike mislioce poput Tertulliana i Agustina. Dva stoljeća kasnije, kršćanstvo je nestalo, zamijenila ga je arapsko-islamska civilizacija, piše Giulio Meotti za Gatestone.
Europa se sada susreće s istom sudbinom?
Na Bliskom istoku „kršćanstvu je došao kraj u Iraku“ zbog islamskog ekstremizma; u Europi, kršćanstvo počinjava samoubojstvo.
U roku od 20 godina više djece će se roditi kod muslimana nego kršćana, diljem svijeta; to je tek najnoviji znak brzog rasta koji će, čini se, pretvoriti islam u najveću religiju do kraja stoljeća, tvrdi nova studija koju je objavio Pew Reasearch Centar.
„Kršćanstvo doslovno umire u Europi“, rekao je Conrad Hackett, voditelj istraživača koji su radili na izvješću PEW.
Prema njemu, od 2010. do 2015. godine muslimansko stanovništvo povećalo se za više od 150 milijuna na 1,8 milijardi ljudi.
U Europi, koliko je kršćana „izgubljeno“? Između 2010. i 2015. godine „smrtnost je brojčano porasla za gotovo 6 milijuna u ovom kratkom razdoblju“.
Ovim tempom kršćanstvo će nestati u Europi.
U istom vremenskom okviru, u većini europskih zemalja – uključujući Veliku Britaniju, Njemačku, Italiju i Rusiju – kršćanske smrti nadmašivale su kršćanska rođenja.
„Samo u Njemačkoj, primjerice, procjenjivalo se oko 1,4 milijuna više kršćanskih smrti nego rođenja između 2010 i 2015 godine, obrazac koji se očekuje da će se nastaviti diljem većeg dijela Europe tijekom desetljeća“, otkrio je Pew. Postoje jasni obrasci demografskih trendova, prisustva crkava, zatvaranje župa i opadanje broja svećenika.
Ovi obrasci su razlog zašto su islamski čelnici, poput turskog predsjednika Recep Tayyip Erdogana, poveli demografski rat protiv Europe.
„Nemojte imati samo troje, imajte petero djece“, rekao je Erdogan muslimanima na starom kontinentu. „Vi ste budućnost Europe“. Taj se plan zove, u islamu, hijrah: širenje islama kroz migraciju, utemeljen na Muhamedovom bijegu iz Meke u Medinu 622. godine.
Kršćanstvo u Sjevernoj Europi već je oslabljeno ateizmom, trendom koji je možda ubrzan zbog suvremenih dobitaka u znanosti i medicini. Američki sociolog Phil Zuckerman, nakon što je proveo više od godinu dana u Skandinaviji, objavio je knjigu „društvo bez Boga“. Nedavno je , nakon nacionalne reklamne kampanje Atheist Society-a, tisuće ljudi napustilo Dansku crkvu. Norveška državna crkva izgubila je više od 25.000 članova u mjesec dana. Prošle godine je više od 90.000 ljudi odlučilo napustiti Švedsku Crkvu - gotovo dvostruko više nego godinu dana ranije. U međuvremenu, u jednoj godini, 163.000 imigranata, većinom muslimana, ušlo je u zemlju.
Kršćanstvo se također urušava u Velikoj Britaniji. Diljem velikog Manchastera, 20 crkava će se uskoro zatvoriti. Prema nekim izvješćima, anglikanizam će nestati iz Velike Britanije 2033. godine. Nadbiskupija Katoličke crkve sv. Andrije i Edinburgha planira smanjiti broj župa sa više od 100 na 30. Glasgowska nadbiskupija, do sada najveća u državi, uskoro će – u roku od dva desetljeća – imati samo 45 svećenika i vjerojatno zatvoriti polovicu svojih župa. Zamislite, velika katolička zajednica zatvorit će polovicu svojih crkava.
Katolici u Nizozemskoj također prihvaćaju „budućnost bez crkava“. Kardinal Willem Eijk, nadbiskup Utrechta, najavio je da će do 2025. godine oko tisuću katoličkih župa zatvoriti.
„Predviđamo da će trećina katoličkih crkava biti zatvoreno do 2020. godine i dvije trećine do 2025. godine“, rekao je.
Većina crkava u Bruxellesu također će biti zatvorena – njih 108. Bečka nadbiskupija u Austriji također će likvidirati većinu svojih župa – njih 660 – u sljedećih 10 godina. Umjesto toga, nadbiskupija će ih spojiti u 150 većih župa.
Svuda u Europi se nailazi na slične brojeve, od katoličke Španjolske do protestantske Velike Britanije.
Otac Benedikt Kiely, katolički svećenik koji je osnovao nasarean.org, koji pomaže progonjenim kršćanima na Bliskom istoku, nedavno je susreo neke kršćane progonjene od strane ISIL-a u Iraku. Kad je napustio zemlju, još jedan stariji svećenik, koji je bio izbjeglica, uvatio je Kielyovu ruku i rekao mu na arapskom: „Budite oprezni, budite vrlo oprezni, što će se dogoditi ovdje doći će i k vama“.
Napadi na dvije koptske kršćanske crkve u Egiptu na Cvjetnicu nas podsjećaju da je rat protiv istrebljenja kršćana na Bliskom istoku vrlo stvaran.
Kanadski filozof Mathieu Bock-Cote piše za francuski Le Figaro:
„Zapadni svijet se davno navikao na progon kršćana na Bliskom Istoku, kao da je njihova zla sreća neizbježna i mora se jednostavno prihvatiti. Ne bi li pitanje kršćana na Bliskom istoku trebalo probuditi europsku civilizaciju do temelja njihovog identiteta? Ne bismo li u Europi i na Zapadu trebali govoriti da su ti napadi usmjereni i prema nama?“
Europa je već neko vrijeme doživljavala ovaj rat protiv kršćanstva na vlastitom tlu: teroristički napad na francusku crkvu u Normandiji, u kojoj su islamski ekstremisti ubili svećenika pred oltarom; teroristička povelja protiv katedrale Notre Dame; Prijenja ISIL-a da će katedralu Sv. Petra pretvoriti u džamiju; smrtonosni teroristički napad na božićni sajam u Berlinu, i još mnoge druge prijetnje.
„Europski materinji jezik je kršćanstvo“, rekao je veliki njemački pisac Johann Wolfgang von Goethe, a ne papa. Možda će taj jezik opet biti snažan u budućnosti. Možda će svećenici držati kršćanstvo živim u Londonu, Bruxellesu i Parizu. Može biti. Ali to nije ono što se dogodilo u Sjevernoj Africi.
Do sada Goetheov „materinji jezik“ u Europi je sveden na jedva primjetan šapat. Umjesto toga se može čuti „islamski jezik“ koji postaje sve jači svake godine.
Dnevnik.ba