Ured visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini ima financijskih problema a o cijelom stanju govori i neslužbena informacija Faktora. Naime, prema ovim navodima OHR-ovci su skoro deložirani iz zgrade u Sarajevu.
Valentin Inzko i sam je rekao da će vjerojatno biti posljednji visoki predstavnik u BiH. OHR se sigurno neće zatvoriti još neko vrijeme, budući da je i sam ‘daytonska kategorija‘, međutim upitni su i njegov kapacitet i stvarne mogućnosti pa i uopće želje za djelovanjem kroz nadležnosti BiH.
SVE JE PREPOLOVLjENO
Prema prošlogodišnjim podacima u OHR-u je zaposleno 89 domaćih zaposlenika i 15 stranih državljana među kojima je i sam Inzko.
Od 2009. godine, kad je imenovan proračun mu je smanjen za 47 posto, a broj osoblja za 53 posto! U međuvremenu je od OHR-a izdvojena funkcija specijalnog izaslanika EU-a koju sad obavlja šef Ureda EU u našoj zemlji, a i ta funkcija je skoro ukinuta u veljači ove godine jer je u Bruxllesu smatraju suvišnom. Sve ovo navedeno je i u Inzkovim izvještajima o poslovanju koje šalje u UN i objavljuje na službenim stranicama. Prvi problem ove prirode s kojim se Inzko suočio bio je prostor za smještaj osoblja. Najam u zgradi "Unioninvesta" u sarajevskim Kovačićima postao je preskup, pa se išlo na jeftiniju opciju. Međutim, vlasnici drugih poslovnih prostora su tražili znatno veće iznose.
Na kraju su odlučili nastaviti boravak u istoj zgradi jer su dobili popust od dvadesetak posto u odnosu na staru cijenu. Istovremeno je i radni prostor smanjen jer su neki uredi zatvoreni. Nije poznato koliko će se nastaviti s ovakvom praksom, no i ona je korak prema gašenju OHR-a. Inzko je svojevremeno imao osnovicu plaće jednaku kao i povjerenik Europske unije. Ona je iznosila točno 19 tisuća i 909 eura - bez dodataka!
On je prije nekoliko godina rekao da je svoju plaću smanjio za 50 posto. Dakle, danas Inzko zarađuje nešto više od sto tisuća eura godišnje, a u javnost je procurila i informacija da Inzko svoje usluge utrži za još manji iznos, preciznije - pet tisuća eura mjesečno.
Nedavno je i domaćim zaposlenicima unutar kompleksa plaća smanjena kako ne bi došlo do otpuštanja radnika.
Kad bi ga, u rijetkim situacijama, neki političar prozivao vezano za glomazan i skup aparat OHR-a, Inzko se pravdao govoreći kako mu taj novac ne daje BiH.
Članice Vijeća za provedbu mira kasne s uplatama. Šalju li tako poruku o nepotrebnosti OHR-a ili imaju bitnijih troškova, nejasno je, ipak, radi se o znakovitoj stvari.
Proračun OHR za 2016/17. godinu iznosi 5,9 milijuna eura, koje uplaćuju zemlje članice Vijeća za provedbu mira, i manji je nego ranijih godina.
EU uplaćuje 54,37 posto novca, SAD 22, Japan 10, Rusija 1,2, Kanada 3,03, Organizacija islamske konferencije 2,5 posto novca, dok ostale članice plaćaju zajedno 6,9 posto. Međutim, ne bi bilo prvi put da zemlje članica Vijeća za provedbu mira (PIC) u BiH ne uplaćuju svoj dio. Budući da je šef Ureda visokog predstavnika na godišnjem odmoru u Americi, na upit Faktora koje su to zemlje koje kasne s uplatom, jednoznačnog odgovora nema. Dobili su odgovor da sve što se tiče proračuna OHR-a, uplata, isplata, kašnjenja može naći na njihovoj internetskoj stranici. Sudeći prema tim izvještajima, OHR se s ovim problemom suočava često, a jednom se ovo pitanje "kašnjenja" s uplatama našlo i u službenoj izjavi objavljenoj nakon sjednice ambasadora koji čine Upravni odbor Vijeća za provedbu mira.
‘‘Upravni odbor PIC-a potvrđuje da sva rezervirana sredstva za neraspodijeljene i nenaplaćene prihode jesu i ostaju opravdani troškovi OHR-a. Pozivamo sve neplatiše da uplate svoje doprinose‘‘, priopćeno je tako u predzadnjoj rečenici izvješća od 5. prosinca 2013. Uvjeti za zatvaranje OHR-a su odavno poznati i na popisu "pet plus dva ciljeva i uvjeta" su rješavanje pitanja: državne i vojne imovine, fiskalna održivost, vladavina prava, potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, provođenje arbitražne odluke za Brčko Distrikt, kao i "pozitivna procjena situacije u BiH od strane Upravnog odbora PIC-a".
Međutim, zatvaranje OHR-a može se očekivati onog trenutka kad BiH dobije kandidatski status za članstvo u EU-u ili čak neposredno prije budući da BiH s ovim Uredom unutar sebe koji ima velike ovlasti ne može ući u EU jer je u političko-pravnom smislu - protektorat.
Ponašali se ko begovi, tako i živjeli
Nije samo Inzko rastrošan. U svom mandatu od lipnja 2002. do siječnja 2006. Ashdown je utržio više od milijun eura. Šveđanin Carl Bilt, za godinu i pol dana boravka u našoj zemlji priskrbio je oko 450.000 eura, a približno isti iznos inkasirali su i Nijemac Kristijan Schwarz-Schilling i Slovak Miroslav Lajčak.
Španjolac Carlos Westendorp , koji je dužnost visokog predstavnika u BiH obavljao od lipnja 1997. do srpnja 1999. godine, zaradio je oko 600.000 eura. Wolfgang Petritsch je za 32 mjeseca koliko je proveo u našoj državi dobio oko 800.000 eura.
Već danas su OHR i Inzko nevidljivi u političkom sustavu BiH, što je dobro, no potpuno gašenje i odlazak iz zemlje su ono što bi BiH osnažilo državnost jer bi prestala biti protektorat što sada nedvojbeno jest. ( Visoki predstavnik je glavni tumačan Daytonskog sporazuma čiji je aneks ujedno i Ustav države, odnosno, Inzko je trenutno tumač ustava BiH i ta činjenica Bosnu i Hercegovinu čini (polu)protektoratom )
Inzko često spominje Bonske ovlasti, no još ih nije koristio onako kako su znali njegovi prethodnici poput Ashdowna. Inzko se u posljednjih osam godina uglavnom fokusirao na pisanje negativnih izvještaja koja je čitao pred Vijećem sigurnosti UN-a u New Yorku ili oštre osude poteza pojedinih dužnosnika, postotno, u 100 posto slučajeva, srpskih ili hrvatskih političara.
Dnevnik.ba