Stotine poruka i poziva znanih i neznanih tek su dio reakcija koje su se poput lavine sručile na pukovnika Željka Ninića, prvog hrvatskog pilota koji je u bazi Ramat David na sjeveru Izraela obavio let na višenamjenskom borbenom zrakoplovu F-16 Barak, budućem čuvaru hrvatskog neba. Samo nekoliko sati nakon povratka u Hrvatsku, pljuštale su čestitke i na sastanku koji je u Ministarstvu obrane okupio sve ključne ljude iz sustava, a ni Ninićevi kolege iz eskadrile nisu mogli dočekati susret zakazan za dan poslije, pa je nakon MORH-a odjurio direktno na Pleso podijeliti impresije sa svojim pilotima, piše Renata Rašović za Večernji list.
– Mnogi su željeli podijeliti taj trenutak sa mnom, čestitati mi i biti dio moje sreće. Ne događa se ovo svaki dan, već jednom u desetljeću – kaže hrvatski pilot Željko Ninić, zapovjednik 91. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
– Sada, kada su se emocije pomalo stišale, vraćam neke filmove i slike iz vlastite memorije i slažem ih u mozaik. U tom letu iskusio sam nešto što dosad nikada nisam. Probao sam kacigu DASH koja je za mene, dotad pilota MiG-a 21, toliki iskorak u operativnom i tehnološkom smislu da je neusporediv sa svime što sam dosad imao prilike iskusiti.
Radar s kojim smo radili spada u najnaprednije radare koje sam imao prilike probati, motor aviona u omjeru s težinom aviona nešto je dosad najjače što sam osjetio – kaže pukovnik Željko Ninić. Ne samo za hrvatsko zrakoplovstvo, veliki je to trenutak i za pukovnika Ninića, kojemu letenje nije posao, već poziv. A pogled u njegovu biografiju otkriva kako je s loše podijeljenim kartama odigrao najbolju moguću životnu partiju.
Napustio dom sa 17
Rođen je 14. studenog 1974. u Brčkom, u susjednoj Bosni i Hercegovini. Kada je izbio rat, bilo mu je samo 17 godina, kada se dječački snovi prepleću s grubom stvarnošću koja preko noći donosi nezamislivo: napuštanje doma, razdvajanje obitelji i odlazak u izbjeglištvo.
– Iz te perspektive moja budućnost u Hrvatskoj bila je apsolutno neizvjesna. Ja uistinu te 1992. nisam znao što ću u životu raditi: bio je rat, mama i tata ostali su u Bosni, vladao je kaos. Kako sam u Brčkom završio tri razreda, upisao sam se u četvrti razred u gimnaziju u Velikoj Gorici, gdje sam i maturirao kao matematički tehničar. E sad, ja sam se u tom trenutku istinski pozabavio svojom sadašnjošću i budućnošću i prepoznao priliku jer je tada u Hrvatskoj otvoren studij aeronautike na Fakultetu prometnih znanosti i ja sam otišao učiti za vojnog pilota. Tako su se meni, u tom trenutku, sastavile dvije-tri točke u krivulju pa u jednu točku, a to je letenje. Prethodna ljubav prema letenju uprizorila se kao neka prilika da to sada i operativno provedem u svom životu. Oduvijek su me privlačile odore, a iako nisam letio u jedrilici i odlazio u aeroklub i ne mogu reći da sam kao mali trčao na aerodrome, tu temeljnu ljubav prema letenju u meni je otvorio film “Top Gun”. Ja sam, jednostavno, na neku zdravu ljudsku karakteristiku “nakalemio” životnu situaciju u kojoj sam se našao i krenuo tim putem – kaže pukovnik Ninić.
Poslije, njegova karijera razvija se samo uzlazno. Diplomirao je na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu u drugom naraštaju kadeta – vojnih pilota HRZ i PZO i stekao zvanje diplomiranog inženjera aeronautike – vojni pilot. Bio je treći najbolji pilot u svojoj generaciji te ga je predsjednik dr. Franjo Tuđman nagradio pilotskim satom. Završio je izobrazbu za nastavnika letenja na Filozofskom fakultetu u Zadru i radio kao nastavnik letenja na avionu Pilatus PC-9M. Završio je preobuku za nadzvučni borbeni avion MiG-21, a tijekom karijere imao je prilike letjeti i na drugim borbenim avionima, kao što su F-14 Tomcat, MiG-29 M2, F-16 Fighting Falcon, JAS-39 Gripen, FA-50 Fighting Eagle, L-39 Albatros, L-159 Alca sve dok ga naposljetku nije dopao izraelski F-16 Barak. Pukovnik Ninić završio je više tečajeva i obuka u inozemstvu, sudjelovao u planiranju i provedbi mnogih domaćih i međunarodnih aktivnosti i vojnih vježbi te bojevih djelovanja postrojbe.
Završio je i Zapovjedno-stožernu školu “Blago Zadro”, a u svojoj profesionalnoj karijeri bio je predstavnik Republike Hrvatske pri NATO PAMD (Panel on Air and Missile Defense).Dužnost zapovjednika Eskadrile borbenih aviona obnašao je od 2012. do 2017. godine, kada preuzima dužnost načelnika stožera 91. zrakoplovne baze HRZ-a. Od 1. siječnja ove godine zapovjednik je iste baze, a može se očekivati razvoj njegove karijere na ključnim dužnostima u zapovjedništvu zrakoplovstva, u Glavnom stožeru Oružanih snaga ili pak u Ministarstvu obrane, no pukovnik Željko Ninić ne prestaje se obrazovati pa tijekom ove godine ponovno sjeda u klupu i postaje polaznik Ratne škole. – Zapravo, letenje je poziv, to je ovisnost koja te drži pod adrenalinom cijeli život. Naše supruge mogu, sve do jedne, potvrditi da je pilot najnesretniji kada je doveden u situaciju da ne leti: iz zdravstvenih ili meteoroloških razloga ili pak zbog edukacije koja je u tijeku. Najgora stvar koja se pilotu može dogoditi je biti odvojen od kabine. To je nama bolest, mi ćemo se do krajnjeg dana, do mirovine, grčiti, otimati i gristi da letimo – kaže pukovnik Ninić, dodajući kako je neizmjerno sretan što je nabavom “šesnaestice” Hrvatska zajamčila letačku budućnost mladim naraštajima za najmanje 25-30 godina, a natječaj za kadete vojne pilote upravo je u tijeku.
Elita svake vojske
Dakako, godišnja upisna kvota za studij aeronautika – vojni pilot povećana je s 10 na 20 kandidata, a radi se i na razvoju i proširenju studija aeronautike za potrebe školovanja vojnih pilota u svjetlu povećanog interesa upravo zbog nabave borbenih aviona F-16 C/D Barak. – Osigurali smo tehniku i sljedeći je korak da osiguramo dovoljan broj kvalitetnog osoblja: pilote i zrakoplovne tehničare koji će dobiti priliku raditi na vrhunskom stroju. Kvalitetnom motivacijom dobit ćemo mladi perspektivni kadar kojem odmah nudimo da radi praktički od prvih dana na platformama F-16, Kiowa, Canadair i Airtractor koje su iz aspekta održavanja u potpunosti standard današnjice – poručio je pukovnik Ninić svim onim 17-godišnjacima koji se, poput njega nekada, nalaze na raskrižju puteva i koji još nisu odlučili kamo usmjeriti svoju budućnost.
– Želio bih otvoreno ohrabriti sve mlade ljude da se prihvate taj izazov i krenu na izuzetno neizvjestan, ali beskrajno zanimljiv put i da postanu dio elite svake vojske. Mladima jedno mogu jamčiti: da je posao pilota toliko dinamičan da ne može dosaditi tijekom cijelog radnog vijeka. Svaki let je drukčiji od drugog, s obzirom na vremenske uvjete, doba dana, profil zadaće i na stotinu stvari u kojima se, operativno gledano, odvija taj let. Svaki let toliko je različit da ne postoje dva ista slijetanja u životu. Integracija opreme i ta filozofija odnosno doktrina letenja, koju sam imao prilike dobiti leteći zajedno s kolegom iz Izraelskog ratnog zrakoplovstva, jamstvo su i potvrda da će naši piloti biti trenirani i obučavani od najboljih pilota na svijetu – kaže pukovnik Željko Ninić.
Osim budućim naraštajima pilota, što dolazak novih aviona znači njemu kao zapovjedniku zrakoplovne baze? – To znači da će moja postrojba u cjelini doživjeti ogromnu transformaciju, ogroman pozitivan tehnološki, organizacijski i operativni iskorak. A ako govorimo o sposobnosti, mene kao zapovjednika veseli da će moja postrojba kada dobije zadaću od zapovjednika moći provesti daleko, daleko složenije, kompleksnije i kvalitetnije borbene operacije nego što je to u mogućnosti s postojećom tehnikom – kaže pukovnik Željko Ninić.
U braku s arhitekticom Izabelom Galović Ninić, hrvatski pilot podiže troje mališana, no ni jedno od njih nije njihovo biološko dijete. – Unatoč toj činjenici, oni su naša djeca i kraj priče – zaključio je pukovnik Željko Ninić koji je na vlastitoj koži osjetio što znači prekinuto djetinjstvo i odrastanje bez topline doma. Svojoj djeci to nikada neće dopustiti, tata na njih pazi sa zemlje i s neba.
Dnevnik.ba