Nevenka i njezina djeca dolaze kući vratolomijama. Uskom betonskom stazom kojom je korito rijeke zagrađeno, prenosi Drukčiji Radio.
Općinsko vijeće Vitez je 2006. godine donijelo odluku da mi se napravi pristupni put kući jer sam dala svoju zemlju za proširenje korita rijeke. Čak devet metara je korito prošireno u moj posjed. Bivši načelnik Vlado Alilović je obećao da će mi napraviti pristupni put do kuće, međutim evo 13 godina je prošlo moja djeca i unučad nemaju kuda doći svojoj kući. Prelazili smo jednim drvenim mostom dvije godine. Imali problema, padali u rijeku. Moj unuk ozlijedio je glavu prilikom pada pa su ga ušivali u hitnoj. Mještani mjesne zajednice Rijeka su potpisivali peticiju prema općini Vitez za naš problem.Devedeset posto građana je potpisalo tu peticiju da nam se napravi pristupni put. Međutim, vlast se oglušila na svoje obveze. Mi kao da smo osuđeni na ovome ostrvu.Ovo je jedino ostrvo u Vitezu sa kojeg nemamo kuda, govori kroz suze Nevenka Buhić.
Ljubica Garić predsjednica županijske udruge poginulih i nestalih hrvatskih branitelja zna za problem Nevenke Buhić.
Nažalost vlasti nas uopće ne doživljavaju ozbiljno. Pisali smo molbe, žalbe, predstavke, međutim ništa od toga nije pomoglo. Smatram da je nedopustivo da supruga poginulog hrvatskog branitelja sa svojom djecom i unučadima nema pristupnog puta svojoj kući. Ponovo ćemo aktivirati taj problem koji se mora što hitnije riješiti, izjavila je.
Dnevnik.ba