Pa ipak, kada nečija privatna senzacija uznemiri čitav grad jer sama odjekuje osim galamom i pucnjevima i osudama za međunacionalnu netrepeljivost, onda se i javni interes debelo umješa.
Što se to u Neumu dogodilo prve listopadske nedjelje?
Prema izvješću MUP-a HNK, kasno te večeri neumska je policija primila dojavu stanovite šezdesetsedmogodišnje F.Dž. kako se pred kućom njezine kćeri E.Dž.nalazi vidno alkoholizirani četrdesetčetverogodišnji B.B. koji naoružan prijeti nožem i bombom. Nakon što je policija izašla na teren, odvodi B.B. u postaju gdje je ustanovljeno kako spomenuti krvari iz obadvije noge zbog čega je upućen na daljnje liječenje u SKB Mostar. Kasnije iste večeri, policija lišava slobode i brata spomenute E.Dž., istih inicijala, a za kojeg postoje osnovane sumnje da je krivac za nanesene ozlijede.
Sapunica bez kraja i početka
Prema izjava susjeda, priča je pak nešto dugotrajnija, bivši supružnici B.B. i E.Dž., odnosno Branimir Barišić i Elma Džafić već dulje vrijeme svojim neriješenim privatnim problemima uznemiruju život ovog, inače mirnog dijela Neuma koji u ljetnim mjesecima vrvi turistima. No pucnjevi koji su fabulu začinili ovaj put, prelili su kap ionako već pune čaše strpljenja u susjedstvu koje pucnjeve nije čulo još od posljednjeg rata, a i tada je Neum u usporedbi sa okolnim mjestima uživao popriličan mir.
Inače, incident od prošlog vikenda nije prvi između dvoje bivših ljubavnika. Zadnji se dogodio krajem kolovoza kada je Barišić optužen za bacanje eksplozivne naprave na balkon spomenute koja je potom izašla u medije te njega i kako je navela „lokalne kabadahije“ optužila za međunacionalnu mržnju i netrepeljivost prema Muslimanima u ovoj Općini.
Gdje je istina?
Što se zapravo događalo nesretne večeri, i kakva je zapravo pozadina sukoba, pokušali smo doznati od glavnih aktera. Do Elme Džafić, čiji je brat Edin pucao u bivšeg supružnika svoje sestre, nismo uspjeli doći iako smo je pokušavali kontaktirati na dva nama dostupna broja te joj uslijed nemogućnosti uspostave kontakte i uputili poruku sa molbom da nam se javi radi izjave i korektnosti priče.
Branimir Barišić je zato bio prilično razgovorljiv, te je odmah na početku razgovora kojega je sa nama obavio iz SKB Mostar, demantirao bilo kakve prijetnje nožem i bacanjem bombe za što ga je u policijskoj prijavi optužila F.Dž, odnosno Fuada Džafić, nekadašnja punica. Demantirao je Barišić ponovo i nacionalizam kojega je prethodno u medijskim napisima spominjala dotična Elma navodeći kako ni u kakvom slučaju ne može biti nacionalist ako je pet godina živio u nevjenčanom braku sa spomenutom.
Prema njegovoj verziji priče, a voljeli bi da smo mogli čuti i verziju suprotnog tabora, Edin Džafić ga je te nedjelje cijeloga dana pozivao na vino i druženje, te nazdravljajući mu, nastojao isprovocirati na dolazak nakon čega je, uvjeren je Barišić, već bio pripravan izvršiti svoju namjeru sa vatrenim oružjem. Iako se ovaj uporno oglušavao na pozive, te je tijekom dana većinom boravio izvan svog mjesta stanovanja, a spomenimo samo da se radi o dvije susjedne kuće, stvar je u večernjim satima kulminirala kada mu čitava obitelj bivše supruge počinje prijetiti „da začepi usta oko Hasibove kuće“.
Prevarila i oduzela kuću bolesnom starcu?
E sada, pitate se, tko je Hasib? Hasib je starac, inače obolio od Alzheimerove bolesti koji se prema saznanjima našeg sugovornika trenutno nalazi u odgovarajućoj ustanovi u Njemačkoj. Inače, starac je i bivši vlasnik kuće u kojoj boravi Elma Džafić u ljetnim mjesecima, a koju mu je prema izjavi Barišića, na prijevaru oduzela koristeći između ostalog i svoje ženske čari. Svoje je optužbe Barišić potkrijepio i dokumentima koje je nakon kolovoškog incidenta objavio u jednom bh.mediju .
Tada je između ostalog i naveo kako je Elma Džafić zavela i iskoristila usamljenog starca koji se zaljubio u nju, prepisao joj kuću, ostavio 16.000 KM da bi ga ona potom prevarila za dodatnih 40.000KM koje mu je zajedno sa svojom obitelji ukrala i smjestila ga u starački dom u Neumu.
Starac je nakon toga, što potvrđuju i susjedi, često lutao do svoje stare kuće u koju je iz Njemačke u kojoj je ostavio radni vijek, dolazio svakog ljeta, te je zbunjeno obilazio. Nakon toga, njegovi su ga rođaci smjestili u jedan od njemačkih sanatorija.
Barišić sve demantira
U koji, Barišić kroz telefonski razgovor nije mogao reći, jer ne zna ni sam. Inače, vraćajući se na spornu večer od prije nekoliko dana, naš sugovornik ističe kako je gnjevan i na policijsko postupanje, jer je ista reagirala tek po pozivu spomenute gospođe Fuade, iako su iz susjedstva, zbog ometanja reda i mira, zaprimili kako kaže, još jedan poziv koji je iz nekog razloga ignoriran. Komentar smo stoga pokušali dobiti i u Policijskoj postaji Neum, no tamo nam se nitko nije javljao.
Još jednom, za kraj demantira cijelu priču koju je MUP HNK objavio u svom službenom biltenu, negira bilo kakve prijetnje bombom i nožem te naglašava da je isključivo verbalni sukob između njega i obitelji Džafić uslijedio nakon njihovih upornih provokacija kojima se pokušavao oduprijeti, iako mu je kako navodi, brat Džafić, spomenuti Edin sa početka priče, „prislonio pištolj na glavu“.
Vidjevši da stvari izmiču kontroli, priča Barišić, odlučio se okrenuti i poći svojoj kući, no tada od Edina s leđa dobiva prostrijelne rane na području listova obadvije noge zbog čega danas leži u mostarskoj bolnici.
Za kraj još jednom naglašava, kako ga policija niti u jednom trenutku nije privela jer je on taj koji je žrtva u cijeloj priči već je doveden u stanicu kako bi podigao kaznenu prijavu protiv počinitelja.
Sustav je zakazao
Je li ovo cijela istina, ili samo Barišićeva verzija, ostajemo zakinuti jer do ostalih aktera nismo uspjeli doći. Kako god, nacionalizam kojega su određeni bošnjački mediji već jednom nastojali provući kao pokriće za privatne sukobe na relaciji Džafić-Barišić, ni ovaj put nije prošao.
U svemu ispričanom, a vjerujemo da je i vama kao i nama, prilično zamršeno, najtužnija stvar nisu ni problemi nastali kao plod ovog izvanbračnog odnosa, niti činjenica da se uznemirujuća tabloidizacija javnog prostora događa uživo pred našim očima, već saznanje da bi u vašem susjedstvu mogao postojati čovjek koji je u stanju pucati u drugog čovjeka bez obzira na pozadinu njihovih sukoba.
Pucnjevi su u Neumu bili rijetkost i u ratnim vremenima, zašto se 2017.-e moraju događati znaju akteri ove priče. A ni oni. Činjenica je da se nešto opako počelo događati sa našim društvom, i da je ono što smo mogli gledati samo na malim ekranima putem talenovela i medijskih izvještaja za koje smo Bogu zahvljivali jer se u nas, „normalnih ljudi“, takvo što ne može dogoditi, sada počelo događati.
Sustav je negdje debelo zakazao, u svim svojim porama, a neumski je slučaj, za kojega se Neumljani nadaju da će što prije otići i nestati iz Neuma, samo jedan primjer onoga što smo nažalost počeli živjeti i tolerirati svaki dan.
Dnevnik.ba