Posljednji pritisak na doplatak za odvojeni život nastavak je sustavne kampanje kojom se napada čitav politički sustav u BiH već godinama.
Radi se o kritiziranju medijski efektnih, a u suštini banalnih troškova poput visine plaća, naknada za rad u komisijama, niske cijene jela u restoranima i slične besmislice.
Utjecaj socijalizma
Skoro 50 godina provedenih u socijalizmu naučila je građane da ne znaju, i ne pitaju za primanja i povlastice svojih vlastodržaca. Vrijeme provedeno u neznanju učinilo je eru transparentnosti odvratnom. Narod bi radije da ne zna koliko demokracija košta. Jer kad znaju, porede svoja primanja s primanjima političara – i onda su užasnuti.
Prema stavu javnosti Zastupnici u Parlamentima, članovi Predsjedništva, ministri, izaslanici i ostali obnašatelji najviših funkcija ne bi trebali imati ni plaće, ni naknade, ni automobile... Jer, kako drži upućena javnost – ne rade ništa.
A ako ne rade ništa, onda ih je najbolje otjerati sve i vratiti Tita. A pošto je Tito mrtav, vratit ćemo Partiju.
Demokracija košta
U Parlamentarnoj demokraciji nikad nitko nije našao vremena, a ni potrebe, objasniti narodu da demokracija košta. Da zastupnik mora imati plaću kako bi uopće imao odgovornost za posao koji radi. Ako Zastupniku ukinemo plaću, onda on nema ni odgovornost, stoga je očekivano da ne radi ništa.
Ispravan odnos prema primanjima izabranih dužnosnika bi bio da se njima trebaju povećati plaće, ali da se pojača pritisak javnosti za opravdavanjem tih visokih primanja.
Posebno je štetna priča o ukidanju naknada za odvojeni život. Dom naroda, osim što je dom konstitutivnih naroda u BiH, je i regionalni dom. Pretpostavka svakog demokratskog uređenja jesu jednake mogućnosti. Ako je zgrada Doma u Sarajevu, onda izaslanik iz Velike Kladuše, Teočaka ili Ravnog mora biti apsolutno jednak sa izaslanikom iz Sarajeva.
Ukidanjem putnih troškova ili naknade za odvojeni život ta se jednakost dokida, što može biti interes nekom tko živi u Sarajevu, ali svima ostalima – ne.
Oni kradu milijarde, mi šedimo milijun
Na koncu, izjava kako se radi o milijun KM uštede je degutantna. Milijun KM uštede na redukciji demokracije, pored stotina milijuna i milijardi KM koji se troše na kojekakve proračunske obveze, kamate, besmislene paralelna institucije je licemjerno. Uštedjeti jedan milijun maraka na godišnjoj razini kako bi se ukinula jednakost zastupnika i izaslanika je čisto podrivanje demokratskog sustava.
Nema dileme da se političari ponašaju bahato i neodgovorno, ali udar na njihova primanja nije ispravan put, pogotovo kad se radi o mandatnim funkcijama. Smanjenje plaća ili naknada za jednog zastupnika je smanjenje za sve njih, i to ne samo u ovom, nego i u svakom sljedećem mandatu. A to onda daje bitnu prednost financijski bogatim strankama da preuzmu i ono malo funkcija koje do sad nisu preuzeli.
Oslabljivanje najslabije karike
Omalovažavanje institucija, i kolektivno omalovažavanje nositelja izvršnih i zakonodavnih funkcija u BiH odavno je praksa. Posljedica toga je apsolutno nepovjerenje javnosti u politički sustav u BiH. To ga čini dodatno neučinkovitim. Čak neučinkovitijim nego što bi inače bio.
Političari jesu slaba karika ovog društva, ali nikome ne pomažemo dodatno slabeći tu kariku.
Postoji teži put koji mediji i javnost uporno izbjegavaju a to je stvarna analiza nečijeg rada. Najlakše je reći: Parlament ništa ne radi. Mnogo teže je analizirati rad zastupnika pa reći „taj i taj zastupnik ništa ne radi“.
A plaće su im iste.
Kada bi se slušao glas javnosti, politički sustav (koji evidentno ne valja) bi se urušio za jedan dan. A novog sustava ne bi bilo, jer ne postoji ni minimum konsenzusa kakav bi to bio idealan politički sustav.
Destruktivna kampanja protiv najviših institucija u BiH pokazala je svoju snagu u ovom mandatu. Parlamenti FBiH i BiH jako teško ili nikako usvajaju zakone. Sustav funkcionira tek po inerciji.
Zašto nismo kao Estonija!?
Naša država, iako je mala i po logici fleksibilna, nemoćna je pratiti korak sa zapadnim svijetom. Dok jedna Estonija grabi par koraka unaprijed ispred svih, jer se kao malo poduzeće lako prilagođava novim uvjetima, Bosna i Hercegovina se zabavlja otežavanjem posla ionako slabim političarima stavljajući im neprestano nove prepreke u njihovom ionako otežanom radu.
Ako nekome nije jasno, ovdje nije riječ o tome da su političari sposobni, ili da dobro rade svoj posao a javnost im kao smeta. Ne. Ovdje se radi o nepoštivanju demokratskog (kakav god da je) sustava u kojem živimo i svjesnom ili nesvjesnom urušavanju istog u korist nekog nepostojećeg. I radi se o tome da sve političare gledamo kao na neku masu jednako nesposobnih korumpiranih i zlih ljudi koji su to postali samim sjedanjem u fotelje.
Sve i da jest tako, to prvo trebamo dokazati, pa onda kritizirati njih pojedinačno, a ne napadati sustav. Jer bez političkog sustava, treba li uopće reći, nastaje kaos.
Prema tom kaosu ovaj sadašnji bio bi samo lijepa uspomena.