"Etete je nanjušio novac. Kad se taj 70-godišnjak duri i kod 1,2 milijarde, onda taj tip nije normalan." To su rečenice iz jednog povjerljivog elektroničkog pisma koje sad koncern Shell tjera da mora mnogo toga objašnjavati. Jer godinama je tvrdio kako "ugledni koncern" kao što je Shell "nikad nije imao posla" s Danom Eteteom prilikom dodjele koncesije za eksploataciju nafte u toj afričkoj zemlji, piše DW.
Zna se tko je Dan Etete
Jer, odlično se zna tko je i što je Dan Etete prema kojem su i nama dobro poznati tajkuni pravi primjeri poštenja i čednosti. Još u devedesetima ga je tadašnji diktator Nigerije, general Sani Abacha imenovao ministrom za naftu i tu je Etete "jamio" sve što je mogao i gdje je stigao. Naravno da bi i napunio džepove svog šefa kojeg je rijetko tko viđao bez povećeg broja od njegovih 2.500 osobnih tjelohranitelja.
(Dan Etete (desno) uz jednog službenika još dok je bio ministar i sudjelovao na sastanku zemalja OPEC-a.)
Na primjer, jedna od poznatih "poslovnih akcija" njegovog ministra za naftu je bila i "privatizacija" najunosnijeg nalazišta nafte u Nigeriji OPL245. I oprezne procjene su svjedočile da je tamo nafte u vrijednosti od nekoliko milijardi dolara, ali gospodin ministar je naravno odlučio kako će to polje koštati 20 milijuna - jer treba pripasti tvrtki kojoj će upravo Dan Etete biti vlasnik. Onda mu je i 20 milijuna bilo previše pa je na koncu to polje vrijedno na tisuće miljuna, platio 2 milijuna dolara.
Ministar u mirovinu "zbog smrtnog slučaja"
No kako to biva, general Abacha je preminuo 1998. (ne od "trovanja olovom" nego od običnog srčanog udara) pa je tako i njegov ministar morao napustiti svoju fotelju. I to je sad problem za Shell i Eni: jer Etete je nakon toga bio tužen u više zemalja (i osuđen u Francuskoj 2007.) zbog korupcije. Zašto je onda službenik Shella pisao o kontaktima s Eteteom i 2011., dakle punih trinaest godina od kako taj kriminalac više nije bio ministar?
Zapravo je ovaj mail javnosti predočila britanska nevladina organizacija Global Witness i nije jedini optužujući dokument. Jasno se vidi da su i najviši krugovi naftnog koncerna znali da se u Nigeriji posao dogovara preko Etetea, što znači da su barem bili suučesnici u kaznenom djelu davanja mita. Zato se tek nakon objavljene elektroničke pošte oglasio i Shell tvrdnjom kako se s "Eteteom moralo pregovarati, htjeli to mi ili ne". Jer makar Etete više nije bio državni službenik (i to nam može zvučati dobro poznato), sada je on bio "uspješan" poslovni čovjek u toj zemlji.
Novac na dva računa
2011. su onda naftni koncerni Shell i talijanski Eni konačno i sklopili sporazum o koncesiji, ne za 1,2 milijarde nego za sto milijuna više, jednu milijardu i tri stotine milijuna dolara. Ali i uplata tog iznosa je sada veliki problem za naftne kompanije. Tek manji dio tog iznosa je doista uplaćen u državni proračun Nigerije, drugi je uplaćen jednoj tvrtki u Nigeriji - i vjerojatno pogađate tko je bio vlasnik te tvrtke: naravno, Dan Etete.
Za Barnabyja Pacea, djelatnika organizacije Global Witness, nema nikakve dvojbe: "Shell i njegov talijanski partner Eni su odlično znali kako plaćaju novac zapravo dokazanom i optuženom kriminalcu koji se bavi pranjem novca." Isto tako je jasno da Etete nije sav novac zadržao za sebe, nego je njime "podmazao" gdje je trebalo. A tako se onda uvijek iznova dolazi do zaključka da je novac otišao i do samog tadašnjeg državnog vrha Nigerije i predsjednika Goodlucka Jonathana.
U međuvremenu je i parlament Nigerije odlučio da se posebno istražno povjerenstvo bavi tim sporazumom sa Shellom i Enijem, ali još su mnogo aktivniji istražitelji u čitavom nizu država gdje djeluju ti naftni koncerni. Od tih šest zemalja u kojima se vode postupci su u Velikoj Britaniji i Švicarskoj već blokirani neki računi na kojima je još nešto preko 100 milijuna dolara, ali zapravo međunarodni naftni koncerni imaju razloga biti osobito zabrinuti upravo zbog postupka o kojem će se odlučiti ovog četvrtka (20.4.) pred sudom u Italiji.
"Samo ne pred sud u Italiji..."
Jer ta zemlja ima bogatih iskustava u postupcima protiv korupcije i organiziranog kriminala pa je tako, usprkos mnogim protivljenjima i preprekama, ipak uspjela i svoje zakonodavstvo učiniti djelotvornim protiv takvih kriminalnih djela. Pogotovo kada je riječ o podrijetlu novca i imetka u mnogim zemljama bi se državno odvjetništvo teško uopće usudilo podići optužnicu, ali u Italiji bi to za optužene lako mogao biti razlog za dugogodišnju zatvorsku kaznu.
I kada je riječ o istrazi o ovom slučaju korupcije u Nigeriji, talijansko državno odvjetništvo je duboko "kopalo" tako da je i djelatnik britanske nevladine udruge Barnaby impresioniran: "Uspjeli su skupiti mnoštvo dokaza", kaže nam. A ono što postupak pred sudom u Milanu također razlikuje od onih u drugim zemljama jest i da tu nema riječi da će se moći postići neka nagodba, ali i popis osoba koje su optužene. To nisu tek "sitne ribe" koje je lako žrtvovati: "Ovo je jedan od rijetkih slučajeva u kojem su doista direktori ti koji će morati odgovarati pred sudom", kaže nam Barnaby.
A bit će im veoma teško glumiti iznenađenje i objasniti da nisu znali ništa o poslu u Nigeriji. Naime, samo nekoliko mjeseci prije te sporne akvizicije 2011. je koncern Shell također bio optužen za plaćanje mita nadležnima u toj afričkoj zemlji i Shell je u tom slučaju skrušeno obećao kako će "poboljšati internu kontrolu" i platiti 30 milijuna dolara globe. Nedugo potom se onda upustio u "biznis" s Danom Eteteom.
Dnevnik.ba