Kada se Komšić prvi, drugi i treći put kandidirao za hrvatskog člana Predsjedništva, bošnjački mediji su borgovski ponavljali kako se ima pravo kandidirati. Iako to pravo nitko nikad nije osporio, Komšić se do danas nastavio ponašati kao da mu netko osporava građansko pravo da bude biran i da se izjašnjava kao Hrvat.
Svi argumenti koji su se koristili u obranu Željka Komšića, misteriozno su isparili ovih dana kada se kandirao Boriša Falatar. Odjednom, Falatar je problematičan jer ugrožava Željka Komšića. Ne ističe se Falatarovo pravo, nego samo opaska da „rasipa glasove“. Najkonkretnija je bila analitičarka Ivana Marić koja je pojavu „nekih kandidata“ poistovjeila sa ugrožavanjem demokracije, zbunjivanjem birača i slično. Prema sarajevskim medijima i analitičarima, demokracije je više što je kandidata manje. Dijana Zelenika je dobrodošla jer će ugroziti Dragana Čovića ali Falatar nije dobrodošao jer će ugroziti Komšića.
Uporedimo i same kandidate. Željko Komšić izvan politike nije nikad ništa ni radio. Završio je fakultet istovremeno kada je i zarađivao Zlatnog ljiljana. Da je diplomirani pravnik, za Komšića se nikad ne bi moglo reći.
Za razliku od njega, Falatar ima životne i profesionalne kompetencije. Egzistencija mu ne ovisi o visokoj političkoj funkciji.
Za Hrvate je najvažnija razlika ona politička – Željko Komšić se Hrvatima u čitavoj svojoj karijeri nikad nije pozitivno obratio. Biračko tijelo koje navodno predstavlja (on kaže da predstavlja „sve građane“ pa stoga predstavlja i Hrvate) nikad nije od Komšića čulo lijepu riječ. Od 2002. godine kako je na visokim političkim funkcijama, Komšić je imao vremena učiniti jednu gestu, ili jednu pozitivnu riječ prema Hrvatima. Ali nije.
Falatar tek ulazi u politiku. S obzirom koja ga stranka kandidira, Hrvati neće ni od Falatara imati nekog „hajra“. Ipak, startna pozicija mu je znatno povoljnija. Za razliku od Komšića koji je pripadnik Armije BiH, Falatar nema nikakvu ulogu u ratu i put prema Hrvatima mu je otvoren.
Istina, i Falatar se na svom predstavljanju primarno obratio bošnjačkoj publici ističući svoju pripadnost „opkoljenom Sarajevu“ , izbjegavajući spominjanje „opkoljene“ Busovače. Za razliku od Sarajeva, Busovača je bila stvarno opkoljena, ali kada bi to javno primjetio, mogao bi odmah napustiti zemlju.
Spominjanje majke koja je stradala od snajpera jasno je podilaženje bošnjačkom biračkom tijelu koje je do sada uvijek znalo nagraditi isticanje žrtve srbočetničkoustaškofašističkih metaka i granata.
Falatar osim obrazovanja, iskustva, kompetencije ima i još jednu bitnu prednost u odnosu na potrošenog Komšića – Falatar ima mogućnost biti legitimni predstavnik Hrvata u Predsjedništvu! Sve što Boriša Falatar treba jeste prikupiti najviše hrvatskih glasova od svih ostalih hrvatskih protukandidata!
Dakle, Falatar ne treba bježati od bošnjačkih glasova. On jednostavno treba osvojiti najviše hrvatskih glasova. Komšić tu mogućnost nema. On je svoje prilike davno potrošio. On je svoju kampanju počeo usmjeravanjem mitraljeza prema Hrvatima i zgražavanjem što Predsjedništvo nije potpisalo za državu BiH štetan ugovor sa Islamskom zajednicom. Komšiću smeta što državni službenici ne mogu imati slobodan petak zbog džume.
Poznavajući Našu Stranku, Falatar vjerojatno neće uspostaviti kontakt s Hrvatima. Niti će im se obraćati, niti će se boriti za hrvatske glasove. Falatar će obilaziti one sredine gdje Naša stranka ima infrastrukturu.
Ako uporedimo infrastrukturu koja je ostala Željku Komšiću, i onu koju posjeduje Naša stranka, sve su prilike da će Boriša Falatar osvojiti više glasova od Željka Komšića. Stoga, ako je dosljedan, i ako mu je zaista jedini cilj rušenje Dragana Čovića, Željko Komšić bi se trebao povući iz utrke za člana Predsjedništva u korist – Boriše Falatara.
I.R., Dnevnik.ba