Posjeta Donalda Trumpa Europi ostavila je čelnike kontinenta kako žarkim tako i odlučnim da izvuku najbolje od loše situacije. Uostalom, ne postoji ništa što bolje povezuje ljude nego problem s kojim se moraju zajednički suočiti. Tako barem ide teorija, piše Natalie Nougayrede za The Guardian.
Minuta analiziranja čovjekova rukovanja, naguravanja i vokabulara (ili nedostatka istog) podsjeća na mučne napore koje su Europljani nekad uložili u dešifriranje unutarnjeg djelovanja Politbiroa. Trumpologija je postala europska znanost, i to je onoliko nagađanje koliko je bila i Kremljologija.
Ali ima pozitivan učinak. Baš kao što je sovjetska prijetnja prisilila Europljane da usredotoče svoje misli na ono što im je zajedničko i kako bi to mogli zaštititi, Trump može početi pomoći poboljšati europsku sposobnost integracije. Interesi kontinenta leže u osiguravanju da je (navodna) toksičnost Trumpa na neki način ograničena. To se može dogoditi samo ako Europa sama postavi nove ambicije. Samo nekoliko tjedana nakon što je izborna pobjeda Emmanuela Macrona u Francuskoj donijela veliki trenutak utjehe, Trumpova turneja oštro će podsjetiti Europljane na novi svijet nesigurnosti i potrebe da se povuku zajedno.
Zbog toga, iako nije sasvim nova poruka, riječi njemačke kancelarke Angele Merkel o Europi da više nije sposobna "potpuno ovisiti o drugima", i sada držeći "svoju sudbinu u vlastitim rukama", zazvonila je kao logičan zaključak žestoke trodnevne Trumpovske diplomacije. Njezina je izjava bez sumnje služila mnogim ciljevima, prije njemačkih rujanskih izbora. Izjasniti se kao glas protiv Trumpa može samo povećati odobravanje.
Uistinu,zbog Trumpove mješavine vulgarnosti, arogancije, neznanja i neustrašivosti Europljani se potajno osjećaju iznimno zbog vlastite sofisticiranosti i civiliziranog ponašanja. Kontrasti mogu biti umirujući. Baš kao što su Europljani zaključili da je Brexit trebao biti riješen u jedinstvu (ne bjesniti ili kažnjavati Britance čiji je povlačenje uglavnom izvor zbrke i tuge, ali zbog toga što EU želi ograničiti štetu), Trump se brzo pretvara u obvezujući čimbenik.
Bilo je tu jakih odjeka kada su se ovog vikenda u Bratislavi sastali dužnosnici i analitičari iz Europe i SAD-a na konferenciji o transatlantskim pitanjima. Jedan komentar koji je bio je da bi europski čelnici možda htjeli nositi majice s natpisom "preživio sam 25. svibnja 2017.",referirajući se na Trumpovim užasne komentare o doprinosima budžetu NATO-a. Postavljen suprotno od očekivanja da će se članak 5 (o kolektivnoj sigurnosti) Nato-a izrazito ponoviti, Trumpova šutnja bila je šok, dok je reakcija Bratislave bila: "Pa, što se može očekivati od njega?" Činjenica da Europa može dopustiti da svoju sudbinu u potpunosti vežu za predsjednika SAD-a poput Trumpa se brzo raspada.
Ono što slijedi, međutim, je manje jasno. Europa jedva ima veliki štapić za nošenje, a njegova će se sigurnost u doglednoj budućnosti uglavnom odmarati na angažmanu SAD-a na kontinentu. Merkel je to nazvala u njezinom izboru riječi: "Vrijeme u kojem možemo potpuno ovisiti o drugima je, do određene mjere, gotovo."
Isto tako, nekoliko uzoraka se može pojaviti. Prvo, postoji misao da će Brexit, koliko god iznutra izgledalo da se čini britanski, zapravo donijeti više, a ne manje, obezivanja Velike Britanije u europskim strateškim poslovima. Neki stručnjaci upućuju na dosadašnje iskustvo: nakon što je Britanija okrenula leđa zajedničkoj zapadnoj akciji u reagiranju na masovno kemijsko napadanje u Siriji 2013. godine, vlada se potrudila pokazati da to nije slučaj izolacionizma niti povlačenja iz kolektivnih odgovornosti. Doista, Britanija je nastavila održavati summit NATO-a 2014. godine, što je dovelo do razmještanja u istočnoj Europi kako bi spriječila daljnje ruske poteze protiv svojih susjeda.
Logika ide ovako: kada je britanski međunarodni ugled ozbiljno oštećen (što je slučaj s Brexitom, bez obzira na stav Therese May), nastoji se pokazati da je ona u središtu globalnih poslova suočena s zajedničkim izazovima - s kojima se mnogi suočavaju u Europi, kao što je Vladimir Putin, predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan i Islamska država.
Drugo, obnovljeno francusko-njemačko partnerstvo stvorilo je dinamiku koja će se morati prilagoditi drugima na kontinentu. Dužnosnici u središnjoj Europi posvećuju pozornost Merkelovoj i Macronovoj očitoj bliskosti, a oni će se htjeti osigurati da ne zaostaju u raspravi o dubljoj europskoj integraciji.
Srednja Europa se često vidi kao jedinstven, homogeni blok pesimista (osobito nakon što je reagirala suprotno od Merkel oko pitanja izbjeglica), no ta je percepcija pogrešna. Jedna stvar, ne postoji puno toga što ujedinjuje mađarskog Viktora Orbána s češkim i slovačkim vladama, koje vole pokazivati da u posvećene članice europskog kluba. Također se govori o organizaciji summita francusko-njemačko-poljskog jezika kao način da se populističko vodstvo Poljske vrati natrag na stazu EU.
Nakon Trumpove turneje, Britanija će morati biti sve svjesnija da je Trump postao živo utjelovljenje svega protiv čega se Europa mora boriti. Europljani su već dugo znali da trebaju djelovati zajedno, samo zato što će njihov relativni udio globalnog bogatstva i moći nastaviti opadati, pogotovo s rastom Kine - i sve dok je Rusija agresivna.
Doba Obame već je pokazalo da si Europa ne može priuštiti potpuno eksternaliziranje svojih interesa u SAD, pogotovo kada se bave turbulencijama s Bliskog istoka.
Nema jasnog odgovora na to može li se Europa "ponovno uvaliti", ali Trump to pitanje postavio vrlo jasno. "Naše vrijednosti su naše najoštrije oružje za preživljavanje protiv neprijatelja", rekao je slovački predsjednik Andrej Kiska. I nakon napetog sastanka s Trumpom u Bruxellesu, predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk upozorio je: "Najveći zadatak danas jest konsolidacija slobodnog svijeta oko vrijednosti, a ne samo interesa".
Sve više i više, postaje jasno da su, za sve Trumpove sumnje o Starom kontinentu, i za svu njegovu pro-Brexit i anti-EU retoriku, izvještaji o europskoj smrti možda bili uvelike pretjerani. Europa postaje čvršća, a Trumpov put bio je doista jedan "veliki uspjeh" (njegov je tweet rekao) - samo ne na način na koji je računao.
Dnevnik.ba