Govoriti o stvaralaštvu naše ponajbolje hrvatske književnice u malim crtama je, takoreći, degutantno, štetno i postaje uvelike poražavajuća činjenica.
Ivana Brlić-Mažuranić svojim je nemjerljivim književnim prinosom, mitološkom razdiobom i karakterizacijom likova ušla na svjetsku književnost na velika vrata. Ivana Brlić – Mažuranić rodila je se 18. travnja 1874. godine u Ogulinu. Potjecala je iz poznate intelektualne obitelji Mažuranića. Otac Vladimir Mažuranić bio je notorni pisac, odvjetnik i povjesničar dok je djed bio slavni ban, pjesnik i političar Ivan Mažuranić.
Izvrsnu je naobrazbu stekla je rano, privatnim je podukama odlično ovladala klasičnim i stranim jezicima. Prvotna je djela pisala čak na francuskome jeziku i bavila je se prevoditeljskom djelatnošću. Puno je se selila iz mjesta u mjesto, prvo Ogulin, zatim Karlovac, Jastrebarsko i naposljetku seli na Brod na Savi (današnji Slavonski Brod). Udala je se za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića 1892. godine i s njim dobiva sedmero djece. Ivana Brlić Mažuranić zarana se okušava u poeziji, esejima i dnevnicima. Puni je domet u književnosti ostvarila u bajkama za djecu tvoreći mitološke likove iz slavenske predaje i pronikavši cjelokupnu psihologiju čovjekova karaktera.
Zbirku pripovjedaka i pjesama za djecu „Valjani i nevaljani“, njezino prvo književno ostvarenje izdala je 1902. godine u vlastitoj nakladi. Pozornost književne kritike i svjetske književnosti postiže 1913. godine dječjim romanom „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“.
Ivana Brlić-Mažuranić dugo je se vremena borila s depresijom, doživjela živčani slom, radeći kućanske poslove i rađajući mnogo djece često je pobolijevala od raznoraznih bolesti. Njezinim najboljim ostvarenjem, zbog kojega je, na kraju krajeva, više puta nominirana za Nobelovu nagradu (1931., 1935., 1937., i 1938.,), književna kritika smatra zbirku pripovjedaka „Priče iz davnine“, objavljenu 1916. godine.
Ovim je djelom Ivana Brlić-Mažuranić nastojala unijeti motive pretkršćanskih vjerovanja Hrvata i kroz likove vila, divova i raznih fantazmagoričnih stvorenja utjeloviti moralne vrline i osjećaje poput ljubavi, dobrodušnosti, vjernosti.
Književno djelo i zbirka pripovjedaka „Priče iz davnine“ prevedeno je na gotovo sve svjetske jezike i nezaobilazna je lektira svih osnovnoškolaca. Prvo hrvatsko izdanje „Priče iz davnina“ ilustrirao je tadašnji najznačajniji hrvatski grafičar i slikar Vladimir Kirin. U književnim kuloarima i cjelokupnoj hrvatskoj književnosti nazvana je „hrvatskim Andersenom“ i „hrvatskim Tolkienom“.
Nakon duge borbe s depresijom i psihičkim oboljenjima, Ivana Brlić-Mažuranić počinila je samoubojstvo dana 21. rujna 1938. godine u Zagrebu. I dandanas nitko od potonjih i sljedećih generacija hrvatskih književnika nije nadmašio književnu slavu i prepoznatljivost jedne Ivane Brlić-Mažuranić. Simbol je snage hrvatske žene koja, unatoč raznoraznim životnim olujama, i dalje stoji čvrsto na tlu, spremna na svaki životni podvig ili slabost odgovoriti strpljenjem i međusobnim razumijevanjem. Životnu sudbinu Ivane Brlić-Mažuranić možemo okarakterizirati riječima velikoga Victora Huga: ‘‘Najveća sreća u životu je uvjerenost da smo voljeni – voljeni zbog toga kakvi jesmo ili još više, usprkos tome kakvi jesmo.‘‘
Dnevnik.ba