U travnju se za izbore prijavilo 1.636 kandidata. Na kraju su ostala samo četvorica: predsjednik Hasan Rohani i Mostafa Hašemi-Taba se ubrajaju u reformiste, Ebrahim Raisi i Mostafa Aga Mirsalim slove kao konzervativni kandidati. Vjeruje se da realne šanse za pobjedu imaju samo Rohani i Raisi. Njih dvojicu povezuje i fizička sličnost. Zapravo se najbolje razlikuju po boji turbana. Ali su im zato politička uvjerenja potpuno različita, piše DW.
Tko su kandidati?
Hasan Rohani: umjereni predsjednik želi nastaviti vanjskopolitički kurs približavanja Zapadu koji je bio na vrhuncu kada je sklopljen međunarodni Sporazum o iranskom nuklearnom programu – u srpnju 2015. 68-godišnji Rohani vodi u anketama, no njegova borba za drugi predsjednički mandat mogla bi ispasti teža nego što je očekivao. Rohani navodi da je za provođenje njegovog reformskog kursa potrebno izvjesno vrijeme. Za vrijeme predizborne kampanje se fokusirao na teme građanskih prava i kulturnih sloboda. U tome ga podržavaju brojni borci za ljudska prava, kulturni djelatnici i aktivisti civilnog društva. Na ekonomskom planu, Iran je u zadnje vrijeme bilježio blagi rast. Za vrijeme Mahmuda Ahmadinedžada, Rohanijeovog prethodnika, vrijednost iranske valute je bila pala – Rohaniju je uspjelo stabilizirati je i znatno povećati proizvodnju nafte. No, nezaposlenost i nedostatak perspektive su i dalje veliki problem prije svega kod mladih ljudi. Inozemne tvrtke su i pored ublaženih sankcija i dalje vrlo oprezne kada se radi o investicijama u Iranu.
Ebrahim Raisi: Konzervativni protivnik Rohanija optužuje sadašnju vladu da loše vodi državu i zalaže se za veću socijalnu pravdu. On optužuje aktualnog predsjednika da vodi politiku samo za elitu i da ne vodi računa o nezaposlenima. Kada je riječ o vanjskoj politici, Raisi je za kurs konfrontacije. Njegovo geslo glasi: "Ne smijemo neprijatelju pokazati slabost". Sporazum o nuklearnom programu on ne dovodi u pitanje, ali je protivnik daljnjeg otvaranja zemlje, pa i kada su u pitanju strane investicije. Umjesto toga, on je pobornik političke i ekonomske neovisnosti o Zapadu. Priča se da bi mogao postati i vrhovni vjerski vođa – kada s te funkcije ode Mohamed Ali Hamenei, no, Raisijev glavni cilj je u ovom trenutku predsjednička fotelja. On je jedan od odgovornih za pogubljenja tisuća političkih zatvorenika tijekom 1980-ih godina.
Mostafa Mirsalim: I on spada u konzervativni tabor. Ranije je bio ministar kulture, a prije 20 godina se povukao s visokih političkih funkcija. U posljednje vrijeme je bio još samo član odbora koji posreduje kada dođe do nekog spora između vlade i parlamenta. Smatra se da na izborima nema šanse protiv dvojice najjačih kandidata, baš kao ni...
Mostafa Hašemi-Taba: 76-godišnji reformist je od 1997. do 2005. bio potpredsjednik za vrijeme mandata predsjednika Mohameda Hatamija i godinama je bio na čelu Iranskog olimpijskog odbora. Prema zadnjim anketama, za njega namjerava glasati manje od pet posto birača.
U političkom sustavu Irana predsjednik je drugi najmoćniji čovjek u zemlji. Iznad svih je – od Islamske revolucije 1978/79. – vrhovni vjerski vođa koji ima zadnju riječ kada se radi o svim važnim pitanjima. On donosi važne unutarnjopolitičke i vanjskopolitičke odluke i vrhovni je zapovjednik iranske vojske. Predsjednik je na čelu izvršne vlasti i ima centralnu ulogu u iranskoj arhitekturi vlasti, ali je u donošenju odluka upućen na volju vrhovnog vjerskog vođe. Predsjednik je odgovoran za ekonomsku politiku. On sam imenuje svoje ministre, ali to imenovanje moraju odobriti i Odbor čuvara (Islamska savjetodavna skupština) i parlament.
Dnevnik.ba