Zaputili smo se nedavno u Studentski dom Dr. Dragutin Dujmušić u Sarajevu kako bismo osluhnuli ritam studentskog života ispunjenog učenjem, druženjem i trenutcima koji će za 20-ak godina biti lijepe uspomene.
Studentski dom Dr. Dragutin Dujmušić nalazi se u sarajevskom naselju Stup, a jedan je od uspješnih projekata Hrvatskog katoličkog dobrotvornog društva (HKDD) koje od osnutka 1991. realizira brojne pothvate u domeni duhovnog, kulturnog i materijalnog boljitka Hrvata u Bosni i Hercegovini. Skupa sa zagrebačkim studentskim domovima, Katarina Kosača i Diva Grabovčeva, i sarajevska je institucija jedan od prioriteta HKDD-a u pružanju pomoći u odgoju i obrazovanju mladih, a s njezinim značajkama i životom upoznali su nas voditelj doma Darko Zeko skupa sa zaposlenicima i studentima koji su nas ljubazno dočekali na Stupu, piše Lidija Pavlović-Grgić za Nedjelja.ba.
Kako do smještaja?
„Počeli smo primati studente prije tri godine. Trenutno imamo kapacitet 95 studenata i studentica. Do kraja kalendarske godine planiramo osposobiti još 22 sobe gdje bi se moglo primiti 40 dodatnih studenata. Prošle je godine dom bio pun, a kako još uvijek traju upisi imamo još pet-šest slobodnih mjesta“, kazao je Zeko koga smo zatekli kako budućim stanarima daje informacije o upisu pa je i naša priča krenula tim tragom. Napomenuo je kako upis inače traje do 15. kolovoza, ali se studenti uvijek mogu raspitati za sobu i prijaviti se ako ima mjesta. A ako su pak svi kreveti zauzeti, zainteresirani koji ispunjavaju uvjete budu zabilježeni na listi čekanja te primljeni ako netko odustane od smještaja ili završi studij. Prema njegovim riječima, uvijek je mnogo zainteresiranih, a upis uključuje određene kriterije.
„Kao prvo, primamo studente iz višečlanih obitelji. Imali smo prošle godine dva slučaja studenata iz obitelji s osmero djece. To je prioritet, kao i djeca bez jednog ili oba roditelja, djeca ratnih-vojnih invalida, branitelja. Uglavnom, gledamo socijalnu dimenziju, ljude kojima je baš potrebno pomoći. Nadalje, prednost ima onaj tko bolje uči u odnosu na one koji ponavljaju, iako uvijek govorimo kako gubitak jedne godine nije razlog da otpustimo nekoga ako je dobar čovjek. Ako je pao, ne trebamo ga još uzeti i gurnuti u zemlju“, rekao nam je Zeko dodavši kako smještaj u Studentskom domu Dr. Dragutin Dujmušić uz sobe nudi i korištenje menze, vešeraja, kafića, učionice, prostora za rekreaciju…
Pomoć dobrih ljudi
„Objekt je površine 4 400 metara četvornih, a trenutačno je u uporabi oko 2 500. Imamo jedno krilo s 63 sobe u izgradnji. Razvedene su instalacije, treba raditi žbuku, estrihe, keramiku i opremanje. Dakle, dom je podijeljen na dva krila, jedno je uređeno, a sad trebamo uređivati drugo. Kad bude sve završeno, kapacitet će biti oko 260 soba (dvokrevetnih i jednokrevetnih)“, naveo je Zeko povevši nas kroz prostore institucije koja svoje usluge nudi zahvaljujući pomoći dobrih ljudi sa svih strana.
Prema riječima voditelja, u gradnju i opremanje doma od početka je uključeno puno donatora, a najveći je Vlada Republike Hrvatske preko Državnog ureda za Hrvate izvan RH. Svojim su sredstvima, dodao je, vrijednost projekta HKDD-a prepoznale i druge institucije iz RH i BiH, kao i razni dobročinitelji – od onih iz Njemačke, Austrije i Italije do domaćih ljudi, a zdanje je građeno kako bi bilo i funkcionalno i ugodno za boravak.
„Ovo je relativno nov dom. Tri je godine otkako je useljeno, sve je još uvijek novo, a svaka soba ima svoju kupaonicu. Imaju komfor i svoju privatnost, a opet žive u zajednici – društvo prikladno svojim godinama i interesima. Ovaj dom nudi studentima jednu sigurnost. Imaju smještaj, ne moraju se brinuti za struju, grijanje i druge režije. Imaju dva obroka dnevno svaki dan – i vikendima. Njihovo je samo da uče i idu na predavanja“, dodao je voditelj doma napomenuvši kako osoblje danonoćno brine da sve funkcionira.
U menzi
Uz njega, studentima su na usluzi trojica portira, koji su i čuvari i domari, zaduženih za sitne popravke, ali i sigurnost stanara kojima su dostupni 24 sata dnevno, a tu je i uposlenica zadužena za čistoću zajedničkih prostora i vođenje vešeraja. U kuhinji su kuharica i kuhar koji studentima svakodnevno kuhaju objede, a tijekom našeg reportažnog zadatka u kuhinji smo zatekli i u poslu prekinuli Zrinku Šimić koja za HKDD radi 18 godina – od toga u menzi dvije godine.
„Djeca su jako dobra, nema nekakvih neuobičajenih problema. Jednostavni su kao i sva ostala djeca. Sve je normalno, nema ekscesa, pridržavaju se reda. Baš ih mogu pohvaliti, baš su pravo dobri. Hrana je uobičajena, trudimo se da ona bude kao kod kuće. Nije ništa luksuzno, ali s obzirom da je studentska menza, mislim da je prihvatljivo, svježe i kvalitetno i to je to“, prenijela nam je kuharica koja je zadovoljna svojim poslom i uživa družeći se s mladima u menzi koja je zasigurno jedna od prednosti stanovanja u domu u odnosu na privatni smještaj.
Zagrepčanin u Sarajevu
„Tu su zajedno ljudi koji imaju iste probleme. Svi oni studiraju i idu na fakultet pa međusobno razmjenjuju iskustva. Iz njihovih sam razgovora doznao da im je prednost što su zajedno i u istim problemima“, kazao je Zeko dodavši kako je najbolje da o svemu čujemo iz prve ruke.
Stoga smo se zaputili u učionicu gdje među brojnim naslovima beletristike i raznih stručnih štiva studenti spremaju ispite. Tu uz stanare iz bosanskohercegovačkih krajeva upoznajemo i jednog Zagrepčanina – Tomislava Perkovića, studenta treće godine prava koji je godinu dana u domu Dr. Dragutin Dujmušić. Zadovoljan je domom i rado je odgovorio na naša pitanja.
„Uredno je, uvijek je čisto. Uvijek imamo neke zabave i manifestacije, a druženja su ovdje svakodnevica. Imamo i dobrog upravitelja. Sve u svemu, super je. Drago mi je da se Vlada Republike Hrvatske sjetila naših ljudi u BiH i dala nam mogućnost i priliku da studiramo u ovom domu“, smatra Tomislav koga smo pitali i zašto je pored bogate zagrebačke sveučilišne ponude odabrao baš Sarajevo.
„Živjeti i studirati u Sarajevu je jako dobro i veliko mi je zadovoljstvo jer sam upoznao mnogo dobrih ljudi. Privuklo me to što je Sarajevo poput Zagreba veliki studentski grad koji nudi razne sadržaje. Došao sam tu možda i zbog nekih drugih razloga – otac mi je ovdje živio. I kad se sve to spoji – tu sam gdje jesam. Trebalo mi je malo vremena da se priviknem na ovdašnji mentalitet, ali ovo je grad u koji se svaki čovjek jako brzo uklopi i u kratkom vremenskom roku brzo si prihvaćen u društvu“, rekao je Zagrepčanin koji se i na fakultetu i izvan njega osjeća domaće. Jedino se žali na sarajevski javni prijevoz i turbofolk.
Učiti se mora
Tomislava pitamo koliko je njemu i njegovim sustanarima bitno pomoliti se pred ispit. Prema njegovim riječima, nekima je to bitno, ali najvažnije je naučiti – jer ako student nije svladao gradivo ni Bog mu ne može pomoći. Stoga on uči i Bogu se pomoli pred spavanje.
A da su i drugi stanovnici doma svim snagama posvećeni cilju – završetku studija u zadanom roku i sa što boljim uspjehom, uvjerili smo se i u caffeu gdje se mladi okupljaju nakon predavanja i ispita uz kavu ili sok presložiti slike proteklog dana, ali i učiti.
Upravo smo u učenju prekinuli i Ivonu Baćak koja se upravo spremala poći na ispit. Ta rođena Tomislavgrađanka je studentica treće godine geodezije na Građevinskom fakultetu u Sarajevu i očekuje diplomu, a već drugu godinu stanuje u studentskom domu. Takav način života, prema njezinim i riječima njezinih sustanara, studentu donosi više koristi, a manje briga – ne plaća režije, sobe su čuvane 24 sata dnevno, hrana u menzi je kvalitetna i raznovrsna, a na jednom je mjestu puno mladih koji čine skladnu zajednicu.
„U domu je ugodna atmosfera. Svi su studenti prijateljski povezani. Družimo se, skupa učimo. Odlično je sređen, sobe su vrhunske. Menza nam je odlična, upravitelj je još bolji. Nemamo nikakvih problema. Uživamo, nemam primjedbe na dom“, prenijela nam je Ivona, a i u kafiću smo zatekli i studente koji toga dana nisu imali nikakav neodgodiv rok pa su vrijeme kratili uz stolni nogomet i pikado te poslije toga uz stolni tenis u podrumu koji će, kako planira voditelj doma, jednog dana postati prostor za tjelovježbu – mini teretana.
S naglaskom na „ljudi“
Okruženi studentima i sami smo se vratili u fakultetske dane, 20-ak godina unatrag. Studenti tog poratnog vremena studirali su u potpuno drukčijim okolnostima i imali drukčije navike, pa je naš domaćin, kako je priznao, prihvativši posao voditelja doma imao predrasude prema današnjim „internet naraštajima“. No, susrevši se sa studentima ovog vremena, sva su pogrešna očekivanja pala u vodu te danas, naglašava nam, može istaknuti samo pozitivna iskustva i pohvaliti mlade.
„Ljudi su normalni, s naglaskom na ‘ljudi‘. Oni imaju 18, 19, 20 godina i za svoje su godine jako zrele osobe. Da se s njima raditi. Ima tu puno prostora, otvoreni su za suradnju. Rado priskoče u pomoć oko svakog posla“, prenio nam je Zeko dodavši kako se mnogi stanari doma uključuju i u aktivnosti HKDD-a.
„Jako su aktivni što se tiče rada Društva, bilo da je riječ o promocijama knjiga ili drugim događajima. Već dvije godine organiziramo hodočašća u Bleiburg, prošle godine ih je išlo 25, a pretprošle malo manje. Aktivno sudjeluju i pomažu nam kad god mogu“, zaključio je voditelj doma tim riječima naš boravak među mladima kojima na početku nove akademske godine želimo uspjeh u svladavanju svih gradiva – i onih studijskih i onih životnih.
Dnevnik.ba