Iz Šibenika si? Znaš Marija Ušića?
E, onog što je piva onu pismu "Hrvatski će opet sin prolaziti kroz svoj Knin!" E, pa možeš mu reć da sad može snimit novu, jel se to reče, remake? Kakvi? Aj zapiši – "Hrvatski će opet sin prolazit kroz svoj Dublin!" - veli meni u u pero zajebant tek što sam u Kninu izvadio notes za radit reportažu pod radnim nazivom – "ajde vidit zašto se Knin iselija?"
"Da zašto, da Knin? Iselila se cila Hrvatska, a ne samo Knin. I to zbog iste stvari – ode nema ni perspektive ni posla. A ako ga i ima, onda su plaće puno manje nego vanka. Tamo su duplo veće!" - mudro meni zbori moj sugovornik sa susjednog stola - jasno, kao i većina Hrvata i građana Hrvatske, hrabar je samo anonimno – dok prvi nanovo upada – "Je, je, sve je u Irskoj duplo. Eto, kod nas ode moreš vidit slovo ‘U‘ na zidovima, a tamo kod njih nigdi, samo – U2! Samo, i troškovi života su dupli, a to niko ne spominje!"
Ma problem je atmosfera beznađa
Da Knjinani odlaze, kao što se odlazilo i 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća u Njemačku za poslom, nije potrebno posebno objašnjavati. - Ali nije to jedini razlog. Ono što sam čula od onih koji su otišli je i ta neka demotivirajuća, besperspektivna atmosfera koja je u nas godinama vladala, nedostatak sadržaja koje Knin kao mali grad nema u odnosu na veće sredine. A i trend je da se odlazi. Možda ružno zvuči, ali to je malo postalo i kao neka moda, svatko tko iole drži do sebe, ponavlja kako je stanje loše, da se ništa ne radi, da ničeg nema. Jedan dio ljudi vjerojatno ide i zato što im je otišao dobar dio ekipe s kojom su se družili, s kojom su odgajali djecu - veli nam Romana Marković, koja je, očito, izuzetak koji potvrđuje pravilo.
Ona se, naime, vratila iz Zagreba u Knin, kao 28-godišnjakinja, kao diplomirana novinarka s Fakulteta političkih znanosti u lipnju ove godine.
- Ja sam se vratila s ciljem da nešto pokrenem, nisam tip osobe koja će sjediti i čekati da mi netko nešto da, neki posao. Meni je normalno da sam se, nakon što sam vidjela nešto svijeta, bila u Kanadi, Finskoj, skupila nešto iskustva, vratila u Knin s momkom.
On traži posao, planira nešto privatno, čak i nekom poljoprivredom se baviti, a ja sam se uključila u rad udruge Atribut, kojoj sam projekt menadžerica. Pokušavamo spojiti kulturu i turizam, kao brend s kojim će se razvijati... kroz organizaciju koncerata, izložbi, promocije knjiga, događanja. Da otvorimo Knin i Kninjane svijetu i da taj svijet dovedemo ovdje – priča Romana koja je uvjerena da Knin ima budućnost.
Neće svi otići! – uvjerena je, a tvrdi nam da Knin prolazi i kroz jedno ohrabrujuće razdoblje promjena, i na političkoj, i na društvenoj razini. Nevladine udruge, društveno poduzetništvo, civilno društvo, urbana scena nisu nikad bili brojniji i življi, nema dana da nema nekog koncerta, eventa...
- Grad nam daje ruku u svemu, bez obzira što nema toliko novca za sve, ali ima dobru volju - zaključuje Romana, s kojom se slaže i Spomenka Martić, koja godinu i pol vodi obrazovno-kulturnu udrugu "Porta".
- Gdje god smo pokucali, svi su nam otvorili vrata. I udruga "Zvonimir", Narodna knjižnica "Knin", s kojom smo proveli uspješan projekt u suradnji s Ministarstvom kulture "Čitamo za djecu". To je od 600 projekata jedan od 28 koje je ministarstvo financiralo lani. Ima nas 12 u Udruzi, evo sad smo pokrenuli plesnu školu, s 50-ero djece i 15 odraslih - priča Spomenka, koja tvrdi da je civilni sektor udruga u Kninu duplo jači nego u Šibeniku.
A mi se vratili u Knin
I ona je s cijelom obitelji – ona, suprug i troje djece – došla u Knin, odakle joj je rodom muž. Živjela je po cijelom svijetu, da bi na koncu shvatila koliko Knin puno pruža obiteljima kao što je njezina, s troje male djece od 4 do 7 godina.
"Da se naša djeca igraju vani slobodno, to u New Yorku, ili Jacksonvilleu na Floridi gdje smo prije bili, nije moguće. Ja sam tamo mogla ostati živjeti, ali sam odustala upravo zbog ogromne stope kriminala, iako je to lijep grad na istočnoj obali, za američke prilike čak i miran. No, u usporedbi s ovim što mi imamo u Kninu na tom polju..."
Eto, tako zbore oni što su bili vanka. Na kraju, i sam gradonačelnik Marko Jelić živio je i radio vanka, u Muenchenu, kao dr. molekularne biologije, i to na elitnoj adresi, na fakultetu Ludwig Maximilian. Odlazio je po mraku iz kuće, u 6.30 ujutro i vraćao se po mraku s posla, navečer, djecu i obitelj ne bi ni vidio.
No, oni što su tu u Kninu i što odlaze, vele: "Što vrijedi vidjeti djecu kad im ne možeš ništa pružiti!"
- Najveći je problem što nema posla. Zato mladost i odlazi. Eto, ja imam kćer koja je trenutno na PMF-u u Zagrebu. Kada se ona upisivala u osnovnu školu prije 17 godina u Kninu, bilo je pet prvih razreda. Znate koliko ih je upisano ove godine u toj osnovnoj školi? Samo dva! I to je u jednom 17, a u drugom 18 đaka. Misli li se vraćat iz Zagreba? A što me pitate kad i sami znate odgovor! - zborio nam je Kninjanin na pustoj, staroj tržnici na ulazu u grad.
Na njoj je samo Ljubica Romić, kao zadnja čuvarica Starog grada, i mačka što mirno drijema na zobnici koja joj na katrigi služi umjesto kušina. Na banku joj je razastrta roba – svega ima – a preko ograde vise kalci od pređe, znani i kao seljačke čarape, rešte luka češnjaka. - Svega ima, samo kupaca nema. A ne bi ni ja dolazila da mi nije od svojih jada pobjeći, da ne mislim kako mi je sin, ima evo dvije godine, stradao u saobraćaju, izlazim samo da mi tuga prođe – zdvojna nam je starica.
Pokraj tržnice je i crkva svetog Ante sa samostanom, a ispred nje – masline. S granama punim tamnih plodova. Tko bi rekao da ćemo i to jednog dana vidjeti u Kninu - "Maslina je neobrana". Stvarno se sve izmišalo...
Među onima koji neće otići – a planiraju se i udati, i imati barem dvoje djece – su i marne djelatnice – volonterke kninskog Crvenog križa, tri dvadesetogodišnjakinje Matea Delić, Karmela Zelić i Nikolina Bošnjak. Potonja radi u Crvenom križu, a prve dvije studiraju trgovinsko poslovanje s poduzetništvom na kninskom Veleučilištu. "Bit će bolje!" - uvjereno govore dok provode 46. sabirnu akciju "Solidarnost na djelu". Ne dvoji i za drugog izdvoji - joj je moto.
Eto, Crveni križ je kroz program "Zaželi" zaposlio 40 žena u iduća 24 mjeseca, plus šest ljudi u projektnom timu. I to je neki doprinos Crvenog križa neiseljavanju...
Ali brojke su neumoljive. U 2016. se iz Knina iselilo 1200 ljudi, a u 2017. ih je 479. Samo, rekli bi optimisti, jer pokazuje se trend smanjenja.
Nema više tko ni otići
A pesimisti bi rekli da je to zato što nema više tko otići. Dok treći, mogli bismo ih nazvati realisti, tvrde - dobar broj onih koji su mislili otići je otišao. I već se neki vraćaju koji vide da tamo nije onako kako su zamišljali. Što kaže gradonačelnik Marko Jelić?
On kaže da u Europi više nije tolika razlika u životnom standardu koliko je razlika u civilizacijskom pristupu.
Ostatak reportaže čitajte na web stranicama Slobodne Dalmacije.
Dnevnik.ba