Početkom 2000-ih u Hrvatskoj je vladala optimistična atmosfera, barem ako govorimo o modnoj sceni koja je počela pupati najviše zahvaljujući Viktoru Dragi, koji je sa skupinom domaćih kreativaca pokrenuo prvi punokrvni Tjedan mode u Hrvata nazvan Cro-a-Porter. Oko sebe je okupio mlade talente i dizajnerska imena koja su entuzijastično sudjelovala u brendiranju novog vala hrvatske mode koji je zaintrigirao svakog prosječnog Hrvata. Za razliku od danas, kada smo već zasićeni istim konceptima koji se godinama prodaju kao revolucija, u to vrijeme su Tjedni mode izazivali uzbuđenje i svi su željeli biti dio te priče. Sugovornica portala Buro247.hr. pripada tom valu hrvatskih dizajnera čija je karijera dobila vjetar u leđa u najjačim vremenima CAP-a.
Nataša Ornella Herak je bila dio brenda Mirakul koji je godinama uspješno vodila s Dubravkom Sarjanović. Njihov fokus su bili modni dodaci, ručno rađene torbe i cipele koje su se isticale kvalitetom izrade i ludim kombinacijama boja, materijala, a koji su vjerodostojno predstavljali duh i energiju dizajnerica. Nakon krize koja je za rezultat imala umiranje mnogih manjih brendova Nataša se odlučila na riskantan i hrabar korak. Napustila je Hrvatsku i otišla u daleku Kinu gdje joj je ponuđen posao dizajnerice cipela za jednu veliku tvornicu. Počeci su bili izrazito teški što znam iz osobnih dugih razgovora s Natašom, kao i svima koji odlaze u nepoznato, a da primjerice nisu dobili posao menadžera u nekoj svjetskoj korporaciji. Pa ipak, trud, rad, upornost i izdržljivost su urodili plodom te danas Nataša vodi dizajnerski tim tvrtke Stylish Shoes čije cipele kupuju svi veliki brendovi na svijetu; od ASOS-a, Pretty Little Things, Topshopa i drugih. Vjerojatno u svom ormaru imate neke cipele ovih brendova, a niti ne znate da ih je za vas dizajnirala jedna simpatična Hrvatica.
Velik broj mladih danas odlazi iz Hrvatske doslovno trbuhom za kruhom. Ti si otišla dok nas još nije zahvatila ova najgora kriza. Kako si se odlučila na tako velik korak pogotovo s obzirom na činjenicu da si godinama imala uhodan posao. Kina je ipak jako daleko.
Prije 12 godina me prijateljica Irena nazvala da postoji jedan gospodin Tihomir koji je pitao moj broj telefona jer traži dizajnera koji bi išao u Kinu. Brend Mirakul je bio uspješan, ali ja sam bila željna nečeg većeg. Sastala sam se s Tihomirom i doslovno sam za deset dana bila u Kini. Odradila sam traženu kolekciju i vratila se u Zagreb, ali me je želja da pokušam negdje drugdje vukla natrag. Vratila sam se sama u Kinu nakon mjesec dana i krenula u samostalni biznis koji sam vodila nekoliko godina. Danas opet radim s Tihomirom i mogu ti reći da je to bila najbolja odluka koju sam donijela. Suradnja nam je odlična.
Da odmah razjasnimo neke stvari i razbijemo taj mit o obećanim zemljama i poslovima koji padaju s neba čim se netko pojavi s hrvatskom putovnicom. Preživjela si godine borbe, rada i truda da dođeš gdje si danas u neku normalnu ekonomsku situaciju i stalan posao. Kako su izgledale te prve godine u Kini?
Prve godine su bile godine borbe sa samom sobom, s traženjem i pitanjima što dalje, gdje želim biti i što zaista želim nakon Mirakula, ali isto su tako to bile godine velike sreće. Sad kad gledam unatrag te godine su mi poklonile snagu za koju nisam znala da imam i prijatelje koje s punim pravom zovem druga obitelj. I danas se sjećam kad sam prvi put došla u Kinu, tog čudesnog osjećaja i miksa emocija. Ako me pitaš, niti jednom nisam zažalila niti sam se poželjela vratiti u Hrvatsku, iako mi svakodnevno nedostaje obitelji, prijatelji, Zagreb, sunce i svašta još nešto. Kina mi je dala širinu života i zahvalna sam joj na tome. Za sve ljude koji idu van zemlje u nepoznato najvažnija je snalažljivost. Meni osobno nije bilo lako u tim ranim godinama u Kini jer u to vrijeme jako je malo ljudi govorilo engleski (danas ga pričaju svi), a ja ni riječ kineskog ne znam ni dan danas. U Kini ili se prilagodiš i ostaneš ili ideš. Nema prostora između jer su kao narod i kultura potpuno drugačiji od svega što sam dosad vidjela.
Kakav je život za jednog stranca u Kini? Kako si se snalazila u prvim mjesecima boravka?
Danas je život za stranca jednostavniji nego nekoliko godina unazad. Ima uvozne hrane, ima restorana svih kuhinja svijeta i prilagođeni su različitim religijama. Starbucks je na svakom koraku, grad se povećao za 10 milijuna stanovnika u 10 godina, napredak je vidljiv u svim sferama. Što se biznisa tiče, Kinezi nisu više oni kakve smo poznavali prije 15 godina. Prije nije bilo riječi o poštovanju uvjeta, datuma i slično jer je sve funkcioniralo na sistemu neke velike tržnice i jeftine robe. Danas je to jako malen postotak i Kina se razvila u tom ekonomskom i zapadnjačkom poslovnom stilu do nevjerojatnih razmjera. Ukratko, Kina više nije sinonim za jeftino te se stranci često iznenade u posjetu.
Modne kuće su već nekoliko godina jako fokusirane na azijsko tržište. Kako Kinezi percipiraju modu? U svijetu stoje za mahnite kupce koji grabe sve što je trendovsko i što ima logotip. Je li se situacija promijenila?
Jedna od mojih najdražih prijateljica je Kineskinja i ima svoje dućane i svoj brand. Ono što ona prodaje u zapadnjačkom svijetu ili kod nas ne bi prošlo nikada. Mislim da bi u Zagrebu zatvorila dućan u roku od sedam dana, dok u Kini posao cvjeta. Kinezi imaju neki čudan stil u kojem još uvijek vladaju forme u tipu krinolina, sve je puno čipke i tila, ali i tu se stvari pomalo mijenjaju pogotovo kod mlađih generacija. Što se tiče brendova, svi veliki kao Hermes, Dior, Prada su uvijek puni i odlično rade. H&M i Zara definitivno imaju najveću zaradu na azijskom tržištu, ali ih također ne može priuštiti dobar dio srednje klase u Kini. Zara je primjerice stvar statusa pogotovo kod mlađih djevojaka. Ako ima nešto iz Zare znači da si to može priuštiti i da ima neki financijski status što je u Kini jako bitno. Imaju i jako puno svojih brendova i tzv. marketa gdje doista imate odjeće i obuće koja je cool i koja je prihvatljiva. Naravno da ima nevjerojatan broj fejk komada koje kupuju online te na ulicama možete vidjeti Gucci mokasinke kao u Milanu. Samo što ove koštaju 50 kuna i naravno, nisu original.
Ti vodiš dizajnerski tim tvrtke od koje cipele kupuju neke od najvećih high street kuća. Možeš li mi reći kako izgleda tvoj radni dan? Kakav je ustroj poslovanja s obzirom na to da dizajniraš i distribuiraš za velike igrače high street industrije od ASOS-a pa nadalje? Koliko ljudi imaš u timu?
Kao što znaš priključila sam se opet Stylish Shoes timu prije tri godine. Radni dan je hektičan, ali uzbudljiv i produktivan. Ja vodim cijeli tim dizajnera i uključena sam u svaki aspekt; od same skice, dizajna, pregovora s klijentima, isporuke i svega. Istraživanje je velik dio ovog posla jer se trendovi jako razlikuju u zemljama svijeta te s Tihomirom uvijek tražim neke inspiracije iz svih mogućih materijala. Narudžbe su nam velike i nemjerljive sa svime što poznajemo u Hrvatskoj. U timu imamo devet tehničara koji prate proizvodnju, sedam djevojaka koje vode klijente, imamo Ivu u Zagrebu koja pronalazi sve nove klijente diljem svijeta, tim ljudi u sample roomu i mog dizajnera asistenta Mihaela koji je u Kinu došao iz Rusije.
Kourtney Kardashian u cipelama brenda Pretty Little Things
Danas tvoj dizajn nose svjetske face, uključujući sveprisutnu obitelj Kardashian. Kakav je osjećaj vidjeti svoje cipele na nekoj svjetski poznatoj osobi?
Meni osobno i mom direktoru je odličan osjećaj jer je to znak da razmišljamo u dobrom smjeru i da su klijenti zadovoljni. Svaki brend za koji radimo stavlja svoj logotip na cipele te se u ovom slučaju Kardashianki radilo o brendu Pretty Little Things. Uvijek naletim na svoj dizajn na Pinterestu i Instagramu što me posebno veseli. Važno je da se radi i da posao ide. Tko god nosi neki model koji je moj tim osmislio, a da mu je lijep i udoban ja sam sretna.
Koji bi savjet dala svim mladim ljudima koji se žele okušati u tvom poslu u inozemstvu?
Da ne sanjaju da je lako niti jednostavno i da ostave ego kod kuće jer jedini način uspjeha je da si priznaš da ne znaš sve i da kritike nisu zlonamjerne nego motivacija za bolji rad i da imaju uši i oči otvorene stalno jer jedino učeći svaki dan mogu graditi stepenice do krajnjeg cilja i uspjeha.
Planiraš li u budućnosti osnovati svoj brend? Sve važne kontakte već imaš...
Ne planiram, ali da Tiho odluči jedan dan osnovati nešto svoje prihvatila bih poziciju dizajnera isti trenutak.
Dnevnik.ba