Goli nikad nije bio naseljen, barem što se tiče materijalnih dokaza. Vojska Austro-ugarske monarhije nekad navodno je tamo imala logor, dok je Goli kao i drugi jadranski otoci i gradovi pripadao pod njihovu nadležnost. Ipak, materijalnih dokaza o tome nema, a za ovu tvrdnju povijesničari i arheolozi se pozivaju na kosti i neidentificiranu voju odoru koja je tamo pronađena prilikom dolaska prvih jugoslavenskih snaga.
Što se tiče novije povijesti, nakon spomena Golog otoka ljudima je najčešća asocijacija Jugoslavija i Tito.
Što se zbilja tamo događalo?
Nakon pobjede saveznika u drugom svjetskom ratu, Titovo čuveno ‘NE‘ Staljinu dovodi do dva različita interesna kruga unutar same Partije. Tadašnji komunisti se dijele na dvije frakcije: Informbiroovci i Titoisti.
I upravo u tom razdoblju se otvara Goli otok za sve članove inform-biroa i nasljednike Komiterne koju je sam Staljin dokinuo. Naime, Staljin je u svojim namjerama imao za cilj staviti i Jugoslaviju pod svoju kontrolu kao što je činio i s većinom zemalja Istočnog bloka.
Tada slijedi Titovo čuveno ‘NE‘ Staljinu. Nakon što je par godina vodio Jugoslaviju uzdajući se u SSSR i Staljina Tito je odlučio prekinuti političke odnose s njim. Ipak, među Srbima i Crnogorcima postojao je jedan dio komunista i prvoboraca koji su podržavali Staljina jer su par godina bili konstantno brifirani Staljinom i staljinizmom. Hrvata kao logoraša je najmanje - oko 16 posto, što je i logično uzmemo li u obzir to da je najmanji broj Hrvata komunista podržavao Staljina.
Poznato je da totalitarni režimi ne trpi rupe i sve pokušava pokoriti, tako se to dogodilo i s Inform-biroovcima. I nastao je Goli otok. Zloglasno mjesto patnje i stradanja velikog broja ljudi koji su često bili potpuno nevini.
Goli je zamišljen kao mjesto gdje će zatvorenici svoje stavove morati revidirati! Ipak, bila je riječ o prvoborcima, nositeljima revolucije koji su naposljetku postali žrtva te iste revolucije. Dovoljno je bilo da vas netko prokaže i vi ste bili proglašeni antitioistom, staljinistom i poslali bi vas na Goli otok. Tamo ste u krajnje neljudskim uvjetima morali proživljavati strahote koje je ljudski um uspio smisliti i da bi ste dokazali kako ste pokajali i vratili na "pravi put" bilo je potrebno da i vi nekog prokažete.
Torture zatvorenika
Na Golom nije bilo policajaca i čuvara unutar same žice. Oni su stajali vani sa strane, a među zatvorenicima se stvorila jedna vrsta hijerarhije kojom se upravljalo izvana. Postojali su tako šefovi pojedinih dijelova, ljudi primorani zbog malo vode, komada kruha, ili mekše postelje na grozne stvari. Torture, mlaćenja i samice su samo neke od gadosti koje je netko osmislio. U godinama logorskog djelovanja, točnije od 1949. kroz logor je prošlo nekoliko tisuća informbiroovaca koji su morali mijenjati svoje stavove na najbrutalnije moguće načine.
To mijenjanje stavova je bio pravi pakao. Morali su prokazivati druge staljiniste i nerijetko ih izmišljati. Zatvorenike se tjeralo i na "čuvanje kible", odnosno stražarenja nad velikim sanitarnim čvorištem pognute glave dok ostali obavljaju nuždu! Osim toga, morali su i raditi u pogonima za obradu kamena koji se kasnije prodavao u velikim arapskim zemljama s kojima je Tito prijateljevao, a sve pod krinkom tvrtke "Rijeka Velebit" koja realno i nije postojala.
Dakle, osim svih ljudskih patnji i grozota tadašnji mučitelji su od Golog imali i praktičnu ekonomsku korist!
Nakon Staljinove smrti zloglasni logor postaje zatvor, a logor gubi smisao jer ako nema Staljina, onda nema ni Staljinista.
Ograničenja zatvorenika i logoraša
Logoraši su na ovom mjestu završavali uz pomoć običnih administrativnih odluka. Nije bilo suđenja ni bilo kakvih pokušaja javljanja obitelji. Drugim riječima - nitko nije znao gdje su. Prilikom puštanja su morali potpisati da nikome neće pričati bilo što o logoru. Tek tada ih je represivni aparat počeo pratiti i za najmanju ‘grešku‘ poslati ih nazad.
Cijeli ovaj komplesk prostire se na otprilike tri i pol do četiri kvadratna kilometra. Teren je dosta nepristupačan i zbog specifičnosti morskih struja između Golog otoka i Velebitskog kanala plovidba je minimalizirana. U samim počecima bilo je zabranjeno lokalnim ribarima da dolaze na bliže od dva kilometra samom otoku. Stanovništvo iz bližih mjesta je znalo da se tu nešto događa, no represivni aparat je bio toliko jak da se ljudi nisu usudili propitivati bilo što o svemu tome.
Četiri logora
Postojala su četiri logora. Prvi su gradili zatvorenici iz Lepolgave i drugih zatvora prije samog dolaska njihovih kolega. Kasnije su zatvorenici i logoraši sami sebi bili prisiljeni graditi mjesto vlastite patnje.
Bio je jedan dio samo za žene. Tu su žene bile same i odvojene i nisu imale dodira s muškim dijelovima, a većina njih nije ni znala da postoji i muški dio. Jedna legenda s Golog kaže da je postojala samo jedna žena koja je odbila "revidirati" svoj stav, odbiti Staljina i prigrliti Tita. Umrla je u Beogradu, u krajnje neljudskim uvjetima i bila je na neki način potpuno izopćena iz društva.
Treći kompleks je bila tzv. Petrova rupa gdje su bili smješteni svi intelektualci i sveučilišni profesori koji su podržavali Staljina jer se njih smatralo jako opasnim. Četvrti i zadnji kompleks je građen u zadnjoj fazi i zatvaranjem logora je postao zatvorom, a kasnije i maloljetničkim zatvorom.
Osamdeesetih godina je zatvor postao dosta blag jer je Tito htio poslati sliku Jugoslavije prema vani kao normalne i europski uređene države.
Danas mladi katolički aktivisti iz udruga SKAC i MAGIS koje su povezene s Katoličko-bogoslovnim fakultetom i isusovcima, na Golom otoku organiziraju kampove za mlade. Riječ je o kampovima koji imaju duhovnu i svjetovnu dimenziju.
Mladi upravo žele slaviti Boga i čovjeka tamo gdje se on u potpunosti negirao i gdje mu je osnovna egzistencija bila ugrožena na najgori mogući način.
Priroda
Na Golom je priroda prekrasna. More je jako bistro a lagani dašak vjetra zaista pomaže u vrelim ljetnim danima. Raslinje koje je proraslo iz tog ogromnog kamena daje cijelom okolišu jedan prekrasan miris prirode kojeg se rijetko gdje može naći. Po noći je nebo prepuno zvijezda i imate osjećaj da sijaju jače nego igdje drugdje.
Misa u prirodi
Misa se održavala u sklopu kampa jednom dnevno, vani na otvorenom, baš na igralištu koje je kasnije građeno kad je logor postao zatvor.
Posjet Golom otoku je zaista fantastično iskustvo i imate puno toga za naučiti i prepoznati. Spavaonice za kampere i sudionike su bile bivše ćelije, blagavaonica je bila bivša zatvorenička blagavaonica. Boravak u uvjetima u kojima su ljudi bili prislno zatvoreni godinama zaista pruža veliku mogućnost da ljudi naprave ono što je često i poželjno - odnosno, da zavire malo u svoju nutrinu.
Do kraja osamdesetih godina o ovom mjestu nije se znalo mnogo. Tek tada se počinju javljati svjedoci koji su u knjigama progovorili o skrivanim tajnama i torturama.
Dnevnik.ba