Piše: Goran Tadić
Nekoć značajan gospodarsko objekt danas je najveće ruglo ovoga grada na Neretvi. Zgrade u derutnom stanju, neke bez krova, većinom bez otvora, kao da samo čekaju pogodan vjetar pa da se sruše ili pogodan požar da se pretvore u dim i prah. Dvorište zaraslo u šikarje prepuno smeća gdje mnogi prolaznici obavljaju nuždu.
Nekoć Duhanska stanica, nakon rata kratkotrajna tvornica cigareta, danas pustoš i ruglo u vlasništvu Duhan doo Čapljina. Početkom 2000-ih vlasnici su pokušali sanirati to potpuno besperspektivno ruglo, tj porušiti i sagraditi nove zgrade. Međutim zbog određenih legalnih i politikantskih razloga od toga nije bilo ništa. S obzirom da je riječ o gospodarskom zemljištu građani su zahtijevali da tu budu isključivo poslovni objekti iako je za predmetni prostor donesen regulacioni plan kojim su definirani uvjeti izgradnje.
Namjena prostora koja je definirana planom je stambena i poslovna sa naglaskom da poslovni sadržaji mogu sadržavati poslovne aktivnosti koje ne proizvode buku. Prema predviđenom regulacionom planu taj prostor u Čapljini bi trebao biti administrativni i trgovački centar koji bi ujedno okolnim uređenjem osiguravao stanovanje u ekskluzivnom kvartu. Prednost kompleksa je lokacija. Nekretnina se nalazi u središtu Čapljine i svojim položajem garantira atraktivnost budućeg poslovno stambenog kompleksa (kvarta).
Međutim, zbog nerazumijevanja I iluzija građana Čapljine, ova odlična prilika da se problem najvećeg čapljinskog rugla riješi a Čapljina dobije funkcinalan i moderan kvart, je propao. Protiv ovoga projekta su se bili uključili I pojedini mediji podjarujući građane da se usprotive tom, kako su nazvali “rušenju povijesnog simbola Čapljine”. Stoga imamo danas situaciju da se ti tzv. “povijesni simboli Čapljine” ruše sami od sebe, čekajući u blaženoj nadi neke nove investiture. A stanovnicima Čapljine je danas vjerojatno jasno kakovu su grešku tada počinili jer da je drukčije rađeno ovaj grad bi sasvim sigurno danas bio bolje i ljepše mjesto.
Dnevnik.ba