Mnogi prvi stanovnici SAD-a su bili vjernici čiji je nazor bio "previše ekstreman" čak i za 17. stoljeće u Europi. Taj duh se još osjeća u "srcu Amerike". U ovoj godini Martina Luthera mnogi zbog toga žele u Njemačku.
Brod Mayflower je možda najpoznatiji. Ali, nije bio niti prvi, a nipošto nije bio niti jedini koji je u Novi svijet doveo naseljenike koji su iz Europe bili prognani zbog svojih pretjeranih "čistih" (puritanci) nazora o vjeri. U novoj domovini su zapravo tek sljedeći naraštaji prvih doseljenika postali još "tvrđi" u svojim moralnim i vjerskim stavovima jer su bili uvjereni da su i tamo okruženi nevjernicima. Jer autohtono stanovništvo, "divljaci" kako su ih zvali, su još uvijek bili posvuda na zapadu, katolici su bili na jugu (Španjolci) i sjeveru (Francuzi u Kanadi), a obzirom da su se mnogi posvađali upravo s anglikanskom crkvom, neke stvari možda postaju jasnije i kako je došlo do američke Deklaracije o neovisnosti od britanske krune.
Ti prvi dani Amerike sami od sebe padaju na pamet gostu iz Njemačke kada u Decorahu, usred američke savezne države Iowe na jutarnjoj misi Luterovog sveučilišta čuje kako se pjeva Wir glauben all‘ an einen Gott (Svi mi vjerujemo u jednoga Boga), crkvena himna koju je napisao osobno Martin Luther još 1524. Ali protestantski duh i Martin Luther je još itekako prisutan tu, u Middle Westu Sjedninjenih Američkih Država - makar je izgledom prilično daleko od Lutherovog Wittenberga, piše DW.
Slučajna svetica
Jer glavna atrakcija ovogodišnje svečanosti obilježavanja Lutherove reforme je gošća, pastorica Nadia Bolz-Weber. Ona je prava zvijezda među protestantskim propovjednicima u SAD-u i jedva da izgledom otkriva što joj je zvanje. Tetovirana je od glave do pete i u suknji od jeansa stoji na pozornici prepunog auditorija vjerskog sveučilišta.
Mnogi su došli poslušati njezinu propovijed: "Milost Božja je jezgra naše vjere. To je danas isto tako važno kao prije 500 godina". Neobična pastorica govori o grijehu, o oprostu i novoj prilici i o pritisku da se bude "dobar" i savršen. "Previše često zaboravljamo da Bog voli nas takve kakvi jesmo, a ne nekakav ideal", kaže 47-godišnja propovjednica.
Osim možda nas, gostiju iz Europe, izgleda da jedva da ima nekoga u dvorani tko ne zna njezinu životnu priču. Odrasla je u obitelji strogih vjernika i kao djevojka se pobunila protiv tih stavova svojih roditelja. Priznaje da je živjela na rubu: "Previše alkohola, droga, seksa. Osjećala sam se da ne pripadam u društvo." Tek nakon deset godina se umirila, odrekla se alkohola, vjenčala se i zarađivala kao komičarka. Ali na koncu je otkrila svoj poziv: studirala je luteransku teologiju i 2008. je postala pastorica.
"Luteranska crkva mi je dala riječi za ono što sam doživjela u svom životu", objašnjava Bolz-Weber. Svoju ovisnost o alkoholu i drogama je mogla okončati samo putem "potpuno nezaslužene milosti Božje, jer inače ne bi našla snage da sama krenem ovim putem". Sve su to poruke koje rado slušaju u Sjedinjenim Državama i rado čitaju: njezine knjige, "Pastrix - luda, lijepa vjera jedne grješnice i pravednice" i "Slučajna svetica: kako se Bog može naći i u krivim ljudima" su bile i na popisu najprodavanijih knjiga na listama New York Timesa.
Povratak izvoru?
Kod kuće u saveznoj državi Colorado vodi zajednicu koju je nazvala "Dom za sve grješnike i svece" i svima želi ponuditi novi oslonac u životu u "bezuvjetnoj ljubavi Božjoj". Ta zajednica je poznata daleko preko uobičajenih krugova Luteranske crkve, na primjer po majicama s natpisom Lutherans - Nailing shit to the church door since 1517. (Luterani - prikucavaju sranje na crkvena vrata od 1517.) u kojoj se dao fotografirati i njen biskup, Jim Gonia.
Luteranci čine zapravo tek mali dio među 230 milijuna kršćana koliko ih otprilike ima u Sjedinjenim Američkim Državama. Oko 40% su katolici, ali postoji čitav spektar crkava koji na ovaj ili onaj način slijede protestantski duh, od baptista, pentekostalaca, prezbiterijanaca... Protestantsko načelo da su Bog i Biblija, a ne crkvena hijerarhija presudni za spas nečije duše još uvijek je prisutno u američkom društvu.
Makar nipošto nije takva zvijezda, na Luteranskom sveučilištu u Decorahu je veliku pozornost izazvao i Stefan Buchwald i njegova figura Martina Luthera velika gotovo kao čovjek i načinjena u stilu dječje igračke Playmobil. On je službenik njemačkog diplomatskog predstavništva i vodi informativni centar u Washingtonu. Već kao domovina Martina Luthera je Njemačka mnogima zanimljiva i upravo je u godini obljetnice protestantizma zanimanje još veće: "Posljednjih godina smo doista uspjeli povećati broj američkih studenata u Njemačkoj. A povrh toga nam je uspjelo i na mnogim partnerskim sveučilištima ponuditi njemački kao strani jezik, usprkos velikoj konkurenciji španjolskog i drugih jezika."
500 godina nakon Lutherovih teza u Wittenbergu mnogi u SAD-u žele barem posjetiti Njemačku. Pakira se i neobična pastorica Nadia Bolz-Weber: koncem svibnja će i na Crkvenom kongresu u Njemačkoj održati propovijed o svom viđenju "milosrdnog Boga".
Dnevnik,ba