Ništa čudno u tradicionalnoj Hercegovini ne bi bilo da gospodin Ben, kako su ga Mostarci i njegovi pacijenti od milja nazvali, nije tamnoputi liječnik iz mjesta Akim Swedru u Gani.
No, to nije bio nikakav problem da zanimljivi stanovnik Mostara, nekadašnji student zagrebačkog medicinskog fakulteta u vremenu bivše Jugoslavije, a potom liječnik u Jajcu, bude jedan od najomiljenijih liječnika u Mostaru, ali i najugodnijih prolaznika koje šetnjom Mostarom želite sresti i srdačno popričati o zdravlju i vremenu.
(Foto: DW / V. Soldo)
Tamnoputi doktor Ben, Mostarac iz Gane
No, unatoč boji svoje kože i svom dalekom podrijeklu, Ben kaže da nikada nije osjetio bilo kakvu diskriminaciju, a pogotovo ne rasnu.
“U Mostaru sam vodio Odjel kirurgije u Kliničkoj bolnici Mostar, čak sam bio izabran i za vijećnika u Općinskom vijeću, a ono što me je posebno iznenadilo je i povjerenje koje mi je dano kada sam imenovan veleposlanikom BiH u Japanu 1999. godine. Nikada nisam doživio bilo kakvo nepovjerenje ili uvredu jer sam crnac”, kaže Ben za Deutsche Welle.
On je danas u mirovini i mirnim obiteljskim životom živi u Mostaru sa dvojicom sinova, nevjestom i unucima, imenjakom 13-godišnjim Benjaminom i petogodišnjim Lorenom, dok treći sin živi s obitelji u Zagrebu.
Jedino što mu smeta i, kako kaže, ‘ide na živce’ je što se sada cijelo vrijeme, od kada je u mirovini, mora boriti s bolešću.
Na pitanje nedostaje li mu daleka domovina Gana, Ben kaže: “Ovdje sam duže nego u svojoj domovini gdje sam se rodio. Da, nedostaje mi ali vrijeme čini svoje. Ovdje je moja obitelj, sada je ovo moja domovina i ja sam Mostarac”, zaključuje doktor Ben uz zarazni, dobroćudni osmijeh.
On pamti i prijeratni Mostar za kojeg kaže da je bio iznimno lijep i čist grad, pravi biser, ali pomalo je kritičan prema mladima i do danas se ne može načuditi zašto je BiH prožeta stalnim međunacionalnim prijeporima.
“Mladi su dosta nemarni i ljudi ne mare za svoje. Primjetio sam da se ljudi puno bolje ponašaju prema strancima nego prema svojim sugrađanima ili zemljacima. Ne znam zašto je to tako, ali trebaju prihvaćati i svoje kao i strance. Ne možemo jedni druge prekrižiti – što god želim za sebe, moram pružiti i drugima jer bez toga nema mira“, zaključuje Mostarac iz Gane. 
Dnevnik.ba