Neki od revolucionarnih izuma Slavoljuba Penkale su mehanička olovka s grafitnom jezgrom, nalivpero s krutom tintom, držač nalivpera i olovke, termofor i termos-boca, rotacijska četkica za pranje zuba, masa za izradu gramofonskih ploča - ebonit i drugi.
Rođen 20. travnja 1871. godine u slovačkome gradiću Liptovský Mikuláš, Penkala se školovao diljem Monarhije, da bi u Zagreb doselio kada ga je ondašnje Ministarstvo financija 1904. godine u Budimpešti imenovalo kraljevskim tehničkim kontrolorom za taj grad.
Vrlo skoro je Penkala u Zagrebu zadobio mnoge simpatije lokalnoga stanovništva. U doba opće mađarizacije i vladavine Khuena Hedervaryja, naime, Penkala se postavio prilično anti-mađarski, a govori se i kako ga je strašno živciralo što je svaki od svojih 80 patenata morao prijaviti Mađarskome kraljevskom patentnom uredu u Budimpešti.
U prosincu 1909., tri godine nakon patentiranja svojega najpoznatijeg izuma – mehaničke olovke, Penkala tako prijavljuje izum "Avion na principu zmaja s posebnim tipom kormila", a poslije toga te godine "Avionska noseća krila". S gradnjom zrakoplova započinje u 1909. godini u jednoj zgradi na Zrinjevcu. U to vrijeme Penkala ima i svoju radionicu u Ulici Marije Valerije (današnja Praška), a njegove se olovke i nalivpera naveliko izvoze u više od 70 zemalja svijeta. Upravo će na temeljima njegove radionice kroz nekoliko desetaka godina stasati i kultna tvornica TOZ Penkala.
O njegovom radu na avionu detaljno izvješćuje zagrebački tisak
Penkala svoju letjelicu gradi prema smjernicama danim u patentnoj prijavi, o čemu detaljno izvješćuju zagrebačke "Novosti", koje su pisale kako je Penkalin zrakoplov bio specifične i dotad neviđene konstrukcije kormila, koja je zamišljena po uzoru na ptičji rep. Po završetku rada Penkala svojoj letjelici dodjeljuje ime, i to po leptiru "Neptis lucilla", a tisak je uskoro započinje jednostavno nazivati – "Leptir".
Vojne su vlasti dozvolile Penkali da se u svojemu eksperimentiranju s izumom aviona koristi vojnim vježbalištem na zagrebačkom Črnomercu. Tijekom 1910. godine Penkala će ondje izgraditi hangar za smještaj zrakoplova i tako utemeljiti prvu zračnu luku u Hrvatskoj. Prvi probni let izvršen je 25.travnja 1910., a pilotirao je osobno Penkala, iako neki osporavaju da je to bio prvi let i tvrde da je prvi pravi let izveo njegov mehaničar i pilot Dragutin Novak.
Nakon još pokusa na uzletištu na Črnomercu u lipnju, njegov je avion, dug 11 metara i s rasponom krila od 9 metara, 22. lipnja 1910. godine poletio pred javnosti, o čemu su pisale sve zagrebačke novine. Avion je pogonio motor Lauent et Clamens, snage 25KS. Zagreb je u to vrijeme imao 70.000 stanovnika i mnogi od njih pristigli su na improvizirani aerodrom. Čitav je grad brujio o Penkalinoj senzaciji. Avionom je upravljao Dragutin Novak, koji se tim činom upisao kao prvi hrvatski pilot u povijesti.
"Leptir 2"
Također je ostalo zabilježeno kako je u srpnju 1910. godine njegov avion letio na visini od desetak metara, a s vremenom su letovi bili i sve dulji. Neumorni Penkala je stalno radio preinake, a u jednome je trenutku izašao pred javnost i s novim avionom koji se spominje pod nazivom "Leptir 2".
Posljednji let zrakoplova Slavoljuba Penkale zbio se sredinom listopada 1910., kada je pao i udario u zemlju. Iako ga je mogao popraviti, Penkala je od toga odustao budući da je bio financijski iscrpljen. Zrakoplov je rastavljen, a hangar je uskoro prodan stanovitom poduzetniku Merčepu, koji je na Črnomercu osnovao vlastitu radionicu za gradnju zrakoplova. Ondje je zajedno s pionirima slovenske avijacije, braćom Rusjan iz Gorice, nastavio raditi na avionima, da bi uskoro postavili neslužbeni svjetski rekord kada je njihov 7 metara dugi monoplan poletio sa svega 28 metara zaleta.
Izumitelj prvoga hrvatskog zrakoplova i penkale Eduard Slavoljub Penkala umro je 5. veljače 1922. u 51. godini od upale pluća, a Zagrepčani su 7. veljače 1922. tom velikanu hrvatske znanosti priredili dotad neviđen ispraćaj.
Dnevnik.ba