3.3.7. Zamjena entiteta i županija multietničkim regijama ili federalnim jedinicama uz minimalnu zastupljenost konstitutivnih naroda u vlasti
Sadržaj prijedloga
Dokument »Prijedlog biskupa BiH za društveno-pravno uređenje BiH«, usvojen na 35. redovitom zasjedanju Biskupske konferencije BiH 2005. godine, usmjeren je prije svega na osiguranje ravnopravnosti konstitutivnih naroda u jedinstvenoj, cjelovitoj i decentraliziranoj državi, te je u tom smislu usuglašen s važećim ustavnim polazištima i načelima. Suština prijedloga, potkrijepljenog oštrom ali argumentiranom kritikom postojećeg stanja institucionalne i realne zaštite jednakopravnosti naroda u BiH, sastojala se u uspostavi četiri regije umjesto sadašnjih entiteta i županija: Sarajevske, Banjolučke, Mostarske i Tuzlanske, koje bi bile formirane »po kriterijima ekonomske, prometno-komunikacijske, prirodne, povijesne, geografske i (više) nacionalne naravi«, u kojima bi svaki konstitutivni narod imao minimalno 30 % udjela u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, čime bi se ujedno izbjegla mogućnost nadglasavanja predstavnika manje brojnih naroda od strane brojnijih. Nadležnosti i ovlasti lokalne samouprave bile bi značajno povećane.
116 Ocjena prijedloga prema utvrđenim kriterijima Kriterij 1: Institucionalna i stvarna jednakopravnost konstitutivnih naroda
Prijedlog bi u načelu ispunjavao ovaj kriterij neovisno o granicama novoustanovljenih regija i nacionalnih većina u njima, putem minimalne zastupljenosti pripadnika svih naroda u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, koncipirane tako da jedan narod niti u jednoj od regija ne može nadglasati ostala dva. Prijedlog nije razradio detalje načina konstituiranja i funkcioniranja vlasti na razini regija, pa ni države, ali se na temelju njegovih glavnih smjernica može zaključiti da su njegovi autori bili svjesni nemogućnosti zadovoljenja kriterija 1 isključivo putem teritorijalne federalizacije BiH, pa su u predloženom ustroju predvidjeli snažne elemente konsocijacije ili institucionalne autonomije.
Provedba prijedloga zahtijevala bi detaljniju razradu i konkretizaciju oblika minimalne zastupljenosti pripadnika pojedinih naroda, što bi u slučaju zakonodavne vlasti opet podrazumijevalo primjenu zasebnih teritorijalnih ili neteritorijalnih izbornih jedinica unutar samih regija, a vjerojatno i na državnoj razini, na kojoj bi se također trebalo onemogućiti nadglasavanje manjine od strane većine. Pokušaj provedbe ovoga prijedloga s fokusom na nacionalnu pripadnost samih sudionika u zakonodavnoj vlasti ostavio bi, međutim, otvorenom već opisanu mogućnost manipuliranja pojedinih stranaka nacionalnošću svojih kandidata, te bi se trebalo institucionalno osigurati da sudionici u vlasti iz reda svakog naroda realno uživaju političku podršku pripadnika tog naroda. Pored toga, nužno bi bilo i institucionalno osigurati da se određene odluke ne mogu usvojiti niti glasanjem većine predstavnika dvaju konstitutivnih naroda ako za to ne postoji suglasnost većine predstavnika trećeg naroda.
Kriterij 2: Pravo svih građana/državljana da biraju i budu birani
Prijedlog se ne bavi eksplicitno zadovoljenjem ovog kriterija, ali se može osnovano pretpostaviti da bi ukidanje sadašnje političke dominacije najbrojnijih naroda u svakom od danas postojećih entiteta unaprijedilo građansku svijest i pripadnost regijama kao administrativnim jedinicama u kojima bi bila zajamčena ravnopravnost svih naroda. Pored toga, povećao bi se politički značaj građana koji ne pripadaju konstitutivnim narodima, kao i pripadnika konstitutivnih manjina. Naravno, u okviru ovog prijedloga trebalo bi se zadovoljenje kriterija 2 osigurati primjenom već opisanih mehanizama zaštite aktivnog i pasivnog glasačkog prava svih građana.
Kriterij 3: Relativna jednostavnost, transparentnost, upravljivost, ekonomičnost i učinkovitost unutarnjeg uređenja
Provedbom prijedloga BK BiH došlo bi svakako do poboljšanja stanja i to: redukcijom broja razina vlasti na tri, a broja upravno-administrativnih jedinica na srednjoj razini vlasti na samo četiri, te simetričnošću političkog sustava na cijelom državnom teritoriju. Rizici koji se mogu pojaviti slični su onima vezanim uz provedbu modela opisanog u poglavlju 3.3.4. (Okrupnjavanje županija sukladno demografskim, gospodarskim, zemljopisnim i multietničkim kriterijima), s obzirom da bi u svakoj od predloženih novih regija, ili njima sličnih po broju stanovnika u slu čaju zadržavanja istog broja regija, politički predstavnici konstitutivnih naroda trebali postizati konsenzus oko svih pitanja iz svoje nadležnosti, što danas niti u jednom entitetu ni u većem dijelu županija nije slučaj. Ta bi okolnost, premda načelno poželjna s aspekta kriterija 1, mogla dovesti do čestih blokada sustava političkog odlučivanja, posebno u početnoj fazi konsolidacije novih regija.
Zaključak
Uz detaljniju konkretizaciju ustavno-pravnih mehanizama provedbe, koji bi trebali biti usklađeni sa zadovoljenjem sva tri postavljena kriterija i na tehničko-operativnoj razini, ovaj bi prijedlog mogao predstavljati kvalitetan temelj za budući preustroj BiH. Može se pretpostavljati da bi pojedini akteri u njemu prepoznali pokušaj prikrivenog uvođenja unitarnog uređenja zbog ukidanja političke relevantnosti etničkih većina na razini pojedinih regija, po čemu ovaj prijedlog na prvi pogled zaista može sličiti onima čija je intencija unitaristička. Stoga bi pri njegovom javnom zastupanju i provedbi trebalo posebno isticati elemente minimalne zastupljenosti pojedinih naroda u vlasti kao zaštitnog mehanizma protiv nadglasavanja na svim razinama, s nužnom konkretizacijom i doradom tih elemenata.
116 Treba dodati da je prijedlog formuliran znatno prije eklatantnih slučajeva ugroze konstitutivnosti Hrvata, kako pri izboru člana Predsjedništva, tako i pri izboru najviših tijela FBiH, ali su u njemu jasno naznačene mogućnosti takvog razvoja događaja.
(Cjelokupnu studiju IDPI-a možete pročitati OVDJE)
Dnevnik.ba