Senad Švraka, Adnan Sejfić i Armin Muratović 2009. godine proputovali su 10.000 km kroz Maroko, zapadnu Saharu i Mauritaniju, te kamerom zabilježili zanimljve, uzbudljive i ponekad opasne zgode i nezgode koje su ih stizale na tom dugom putu.

U tijeku dvomjesečne ekspedicije snimljena je TV serija „Put u Saharu“, uzbudljiva priča o avanturama trojice Bosanaca i Hercegovaca u sjeverozapadnoj Africi, koju od sutra, (subota) 4. veljače možete pratiti na TV1 u dva termina: subotom u 12.05 sati, te četvrtkom u 18.05.

O dojmovima s afričkog kontineta, tamošnjim ljudima i običajima, prirodi i krajolicima, razgovarali smo s autorom dokumentarca Senadom Švrakom.

Čovjek se u pustinji zaista osjeća malim

- Zašto Afrika? Što je bilo presudno da odaberete baš taj kontinet za putešestvije i istraživanje?

Više je razloga. Putovanje u zapadnu Afriku sam odgađao još od 2003. jer sam još tada imao namjeru posjetiti Alija, prijatelja koji živi u Nouakchottu, glavnom gradu Mauritanije. Alija ćemo, inače, upoznati u osmoj epizodi. Za mene možda najvažniji razlog, bila je želja da vidim Saharu. Kažu da pustinja podsjeća na more, pa me to prirodno privlačilo. Pokazalo sa da u tome ima istine, ali je putovanje Saharom ipak lakše i jednostavnije od plovidbe oceanom. Relativna blizina i zemljopisna pristupačnost su olakšali izbor ove lokacije za snimanje dokumentarne serije, utoliko više što smo išli u zemlje i krajeve o kojima se kod nas malo zna.

- Koliko su trajale pripreme?

Pripreme su trajale 6 mjeseci i bile su dosta složene. Od nabave opreme, do traženja sponzora, ugovaranja emitiranja, planiranja putovanja, osiguravanja viza... Ovakav jedan projekt zahtijeva ozbiljne pripreme, inače se ne može uspješno sprovesti u djelo.

- Pruža li snimanje dokumentarca na terenu tijrkom samog putovanja ujedno da se određeni kraj i bolje upozna?

Da i ne. S jedne strane, morate se dokumentirati prije samog putovanja da biste znali što tražite i što treba snimiti. To znanje je korisno na licu mjesta. Međutim, naše putovanje nije bilo turističko, snimanje filma je intenzivan proces koji apsorbira svo vaše vrijeme i energiju i sasvim je sigurno da bih u putovanju više uživao da nisam snimao TV seriju.

U Mauritaniji prije nas nikad nitko nije vidio Bosanca

- Kakvi su tamošnji ljudi? Kako su reagirali na ekipu entuzijasta iz Bosne i Hercegovine?

U Mauritaniji smo bili prava senzacija. Tamo nitko nikada nije vidio Bosanca, iako svi znaju za Bosnu. Bili smo izvanredno primljeni. Mauritanci su inače veoma srdačni ljudi, uvijek spremni na razgovor i šalu. Vrijeme tamo protječe veoma sporo. Maroko je znatno razvijeniji i shodno tome sličniji Europi. Marokanci imaju razvijen turizam pa nam se nisu puno čudili, više ih je zanimala poslovna strana kontakta. Problema nismo imali nikakvih, za dva mjeseca putovanja nitko nas nije ni krivo pogledao, tako da se s te strane sve odigralo na najbolji mogući način.

- Koliko neočekivanog ste zatekli prigodom upoznavanja Afrike?

U Africi se uvijek događaju neočekivane stvari, to je jedna od čari putovanja u Afriku. Važno je pri tome ostaviti kod kuće naše europske predrasude i nervozu, opustiti se i ići na put otvorenog duha. Neočekivano je, na primjer, kada u Zapadnoj Sahari, u nekoj pustahiji, naiđete na hotel koji drži jedan francuski par, a koji izgleda kao iz 1001 noći. Što pokazuje da turisti redovito idu tamo i da to ni blizu nije takva divljina kako se kod nas zamišlja. U jednu ruku, možda je to i šteta. S druge strane, i Afrika se mora razvijati, to je neminovno.

- Što je vaše najveće iznenađenje, impresija s putovanja?

Kada se nađete u pustinji, sve impresionira. Čovjek se tamo zaista osjeća mali. Mislim da bi svatko trebao provesti barem mjesec dana u Sahari. Život u gradskom komforu stvara kod ljudi lažni osjećaj važnosti. Sahara uči skromnosti, to je vrlo važno. U tom kontekstu izdvojio bih susret s ribarom – matematičarem kojeg će gledatelji moći upoznati u četvrtoj epizodi. Taj čovjek živi u pećini na obali mora, po noći lovi ribu da bi se prehranio, dakle njegov je život na prvi pogled veoma primitivan. Međutim, on je istovremeno i vrstan matematičar, kad ne lovi ribu, rješava matematičke probleme, znači, bavi se nečim što većina nas ne razumije i nema šansi da ikada razumije. To je paradoks samo na prvi pogled, a u stvari nas uči da ne smijemo procjenjivati ljude po njihovu vanjskom izgledu, po krpicama koje nose ili po tome gdje stanuju i kakav im je namještaj. To je bio jedan veoma vrijedan susret, a potpuno slučajan.

- Koliko lica ima Afrika? Koliko dugo ste boravili tamo?

Afrika ima nebrojeno mnogo lica, više nego i jedan drugi kontinent. Prođite Europom, ili Sjevernom Amerikom, sve je manje-više isto. Svuda su isti hipermarketi, ista roba na policama, ista kola na ulicama, iste splačine po restoranima brze ishrane. Počele su te stvari stizati i u Afriku, ali još uvijek je tamo ostalo veoma mnogo autentičnog. Mi smo tamo proveli dva mjeseca, prešli smo deset tisuća kilometara, a samo smo zagrebali površinu tog ogromnog kontinenta. Nažalost, naše su mogućnosti bile veoma ograničene, tako da nismo mogli ostati dulje ni vidjeti više.

- Vaša sljedeća avantura: Ima li je u planu i što će to biti?

Ja sam se tek vratio s krstarenja po Crvenom moru i Indijskom oceanu koje je trajalo godinu dana i bilo veoma naporno, tako da mi je sad prvo potreban predah. Onda treba izmontirati video-materijale koje sam snimio tijekom krstarenja i pronaći televiziju koja će to emitirati. Tek potom se može početi ozbiljno razmišljati o novoj avanturi. Planova uvijek ima, ali realizacija ovakvih projekata je veoma složena, a ja ne volim pričati prazne priče, nego tek kada stvari postanu konkretne. U svakom slučaju, kada dođe do realizacije neke nove avanture, neću propustiti o tome vas obavijestiti...

Kako je izgledao „Dolazak u Afriku“ saznajemo u prvoj od ukupno 13 epizoda

U prvoj epizodi upoznati ćemo se s akterima TV serije "Put u Saharu". Tuzlanski moreplovac Senad Švraka i njegova dva partnera Adnan Sejfić i Armin Muratović, dugo i pomno su pripremali ekspediciju u sjeverozapadnu Afriku. Konačno, 15. veljače 2009. godine trajekt ih je ponio iz Barcelone prema Tangeru, prema nepoznatom. Što će tamo zateći? Europa je okovana snijegom i ledom – hoće li ih u Africi dočekati sunce?

Po dolasku u Tanger, naša tri junaka će se prošetati medinom - labirintom uskih uličica u kojem se takođe nalazi i suk, ili tržnica koja vrvi svakom robom.

Idući tragom Mick Jaggera i Kofija Annana, zaustavit će se da popiju tradicionalni arapski čaj s nanom u čuvenom kafeu Baba. Zatim će se zaputiti prema rtu Spartel, virtualnoj granici između Sredozemnog mora i Atlantskog oceana. Nesvakidašnji zalazak sunca u neobičnoj pećini nazvanoj po mitskom grčkom superheroju Herkulesu, obilježiti će istinski početak "Puta u Saharu"...